Glavni junak naše današnje priče je August II. Jaki (1670. – 1733.), poznat i kao August Moćni, bio je jedan od kontroverznijih poljskih kraljeva. Oportunist po prirodi, ovaj izdanak njemačke dinastije Wettin prešao je na katoličanstvo kako bi mogao sjesti na poljski tron, prije čega je bio saski izborni knez. Nedugo po dolasku na vlast, zaratio je protiv Osmanlija, a od 1700. je sudjelovao u Sjevernome ratu protiv Švedske, u koji je uvukao i poljsko-litvansku uniju.

U ratnim pustošenjima, Poljska je stradala, a ratoborni monarh bio je prisiljen odreći se krune u korist švedskog kandidata Stanisława Leszczyńskog. Na prijestolje se vratio 1709. godine, nakon pobjede Rusa nad Šveđanima kraj Poltave. Rodni Dresden učinio je saskom prijestolnicom te jednim od značajnih europskih kulturnih središta, dovlačeći umjetnike sa svih strana svijeta u svoju tamošnju rezidenciju.

Prema zemlji na čijem je tronu sjedio, s druge strane, ponašao se maćehinski. Za vrijeme njegove apsolutističke vladavine, Saska je gospodarski prosperirala, a Poljska gospodarski i politički nazadovala.

Tokom dugogodišnjeg braka, kralj je dobio samo jedno dijete, Augusta III. S majkom svoga zakonitog nasljednika kralj, naime, nikad nije živio – kneginja Kristina, gorljiva protestantkinja, odbila se preseliti u Poljsku nakon što je njen suprug prešao na katoličanstvo. Prpošni vladar nije za njom puno tugovao – ljubavnice je mijenjao kao čarape, a njegove kraljevske plahte gužvale su kako plemkinje tako i seljanke.

Tek nakon njegove smrti otkrilo se koliko je produktivna ta izvanbračna aktivnost bila. Tada je, naime, pronađen brižljivo čuvani spis, iz kojeg se doznalo da je monarh imao – tristo šezdeset petero vanbračne djece! Nadimak “Jaki” nije, međutim, stekao zbog spolne izdržljivosti, već zbog nevjerovatne fizičke snage, kojom se rado razmetao.

Prema legendama, golim je rukama mogao lomiti metalne potkove, zdrobiti konjsko kopito ili pak podići čovjeka sa zemlje i držati ga u zraku. No, skončao je od šećerne bolesti.

(SB)