Piše: Senad Avdić

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine je prošle nedjelje nakon dramatične sjednice svog rukovodstva  saopćila da je iz stranaka koje su sačinjavale koalicijsku „Osmorku“ otpala  Za nove generacije. Učinjeno je to nakon što je Zlatko Miletić, član ZNG-a, izabran u Dom naroda Parlamenta BiH umjesto SDP-ovog kandidata Jugoslava Brdara.

„Što se nas tiče, od danas Osmorka je Sedmorka. Za nas Za nove generacije više ne postoji“, prenio je stavove svoje stranke Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP-a BiH.

Zlatko Miletić je nakon toga u jednoj televizijskoj emisiji rekao da ima informaciju da su se čelni ljudi SDP-a BiH na jednom sastanku održanom u Konjicu (rodnom gradu lidera stranke Nermina Nikšića) dogovarali da ga medijski kompromitiraju. „U jedan sat iza ponoći su zvali novinare i navodno su ih skupili, uslovno rečeno im platili da vode kampanju protiv mene i da urade bilo šta da me kompromitiraju na bilo koji način“, kazao je Miletić najavljujući da će na napade „adekvatno odgovoriti“.

Recentni sukob rukovodsta SDP BiH i zastupnika u Domu naroda Parlamenta BiH ide u prilog onim koji političku scenu u Bosni i Herecgovini vide i opisuju kao „vječito vraćanje istog“. Neće puno pogriješiti oni koji je porede sa onim, od upotrebe prilično otrcanim primjerom, filmom „Beskrajni dan („Groundhog Day“) sa velikim Billom Murrayem i Andie MacDowel u glavnim ulogama. U filmu se glavni akteri uvijek i iznova nalaze u istom danu, 2. februaru. Murray i MacDowel su novinari, televizijski reporteri, pa je umjesna i održiva paralela sa novinarima u Bosni i Hercegovini koji se decenijama bave istim ljudima., slučajevima, aferama. Tako je to u društvima i državama u kojima se mnogo stvari i problema dešava, a nijedan od njih ne rješava, nego se u nedogled rastežu i opterećuju društveni i politički „prezent“ svojim tegobnim naslijeđem i fatalnim utjecajem. Ukazat ćemo ovdje samo na tri podjednako traumatična i obeshrabrujuća neriješena slučaja iz prošlosti čije krakove prepoznajemo u aktuelnim nesuglasicama, sukobima i podjelama. 

GODINE KAD SU REKETIRALI SDP-ovci

Oni koji duže prate političke i pravosudne prilike u Bosni i Hercegovini (sa pravom) će se zapitati da li smo svjedoci sukoba drugim sredstvima, između SDP-a BiH i Zlatka Miletića, otpočetog prije skoro deceniju i pol? U to je vrijeme Miletić bio direktor Uprave policije Federacije BiH, a na čelu SDP-a nalazio se Zlatko Lagumdžija, dok su potpredsjednici bili Željko Komšić i Damir Hadžić. Treba, također, podsjetiti da je Miletić na tu funkciju izabran 2002. godine od Vlade Federacije BiH u kojem je glavnu ulogu imala Lagumdžijina stranka.

Sredinom 2009. godine poznati sarajevski biznismen Nihad Imamović je tajno posjetio direktora FUP-a Miletića i požalio mu se na nekoliko osoba koji, kako je tvrdio, traže od njega reket. Riječ je  bilo o istaknutim članovima SDP-a BiH, sa izuzetkom Huseina Seje Hasibovića, građevinskog poduzetnika, bliskog toj, ali i drugim političkim strankama. Oni su mu, kako je tvrdio  Imamović, tražili novac za izmjenu sarajevskog Regulacionog plana čime bi mu omogućili izgradnju stambeno-poslovnog centra na prostoru nekadašnje tvornice ASTRA u Općini Novi Grad.

Zlatko Miletić je nakon  toga u suradnji sa Tužiteljstvom BiH na čijem je čelu bio Milorad Barašin naredio posebne istražne radnje prema prijavljenim navodnim reketašima: Zlatku Lagumdžiji, Damiru Hadžiću, Marinu Ivaniševiću, Huseinu Hasiboviću. Snimljeni su u narednim mjesecima stotine sati razgovora koje su oni vodili između sebe, kao i sa prijaviteljem korupcije Nihadom Imamovićem. U jednom od finalnih razgovora, koji je ključni dokaz planiranog reketa, Husein Hasibović objašnjava Imamoviću način na koji će se tehnički izvesti predaja 2,2 miliona KM kojim on treba platiti izmjenu Regulacionog plana.

 „Sve završavaš sa Damirom (Hadžićem), nema niko drugi“, kaže Hasibović i govori da će primopredaja novca biti obavljena u Bošnjačkom Institutu. Hasibović je inače rođak osnivača Instituta Adila Zulfikarpašića, a u Upravnom odboru Bošnjačkog instituta tada je (a i danas) bio Zlatkom Lagumdžija. „Doći će šef sa tašnom, ti dođi sa tašnom, on uzme tašnu i mi odmah sutra zakazujemo Gradsko vijeće (na kojem će biti usvojena novi Regulacioni plan,op. S.A.)“, precizirao je Hasibović.

SKROMNO I POŠTENO BOŠNJAČKI (INSTITUT)

Nakon ovoga razgovora Uprava policije Federacije BiH predvođena Zlatkom Miletićem napravila je plan koji će  dovesti do hapšenja SDP-ovih reketaša. U koordinaciji sa Tužiteljstvom BiH iz Centralne banke BiH je posuđeno oko 400 hiljada KM koje su policijski inspektori danima u najvećoj tajnosti „obilježavali“. Kada je sve bilo spremno, Nihad Imamović je dogovorio sastanak u Bošnjačkom Institutu sa Damirom Hadžićem. Prema dogovoru, ponio je i tašnu sa (obilježenim) novcem. U neposrednoj blizini Bošnjačkog instituta bili su raspoređeni federalni policajci spremni da reagiraju čim (ozvučen) Imamović preda/razmijeni torbu sa Hadžićem. Načelnik Novog Grada krenuo je iz svog kabineta  u zakazano vrijeme. Negdje na pola puta od Bošnjačkog instituta, oko Dolac Malte, zazvonio mu je mobitel i neko, čiji identitet nikada nije utvrđen, ali se sumnja na dva visoka policijska dužnosnika, mu je saopćio da mu je pripremljena zamka i da će dođe li na dogovoreni sastanak biti uhapšen u Bošnjačkom institutu. Istog časa naredio je Hadžić službenom vozaču da okrene automobil i vrati se nazad u Općinu. Akcija je „provaljena“, do primopredaje novca nikada nije došlo, krunski dokaz protiv SDP-ovih reketaša je nestao!

No i bez famozne tašne Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine je smatralo da ima dovoljno elemena tada na osnovu informacije Federalne uprave policije pokrene istragu protiv glavnih aktera afere „Reket“. Zlatko Lagumdžija, Damir Hadžić, Husein Hasibović i Marin Ivanišević ispitani su u Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine „u svojstvu osumnjičenih“.

No, optužnica protiv njih nikada nije podignuta, iako je, tvrdili su upućeni u taj slučaj, (i bez torbe sa novcem) bilo dovoljno dokaza da se to uradi. „Nekoliko sam puta u to vrijeme pitao glavnog tužitelja Milorada Barašina i postupajućeg tužitelja Dubravka Čamparu šta je sa slučajem „Reket“ i nikada nisam dobio konkretan odgovor, upućivali su me jedan na drugoga“, govorio je svojevremeno Zlatko Miletić.

Šta se zaista dešavalo i zbog čega je izostao sudski epilog ovog skandala, vjerovatno se nikada neće saznati. No, svakako treba imati u vidu da se cijela afera odvijala samo nekoliko mjeseci prije općih izbora 2010. godine, da je SDP BiH u to vrijeme bio favorit međunarodne zajednice koja je pokretanje istrage smatrala „ugrožavanjem korektnosti izbornog procesa“. 

DUGE SJENKE PROŠLOSTI

Nakon izbora u oktobru 2010. godine izgledi za podizanje optužnice su se sasvim istopili jer je Socijaldemokratska partija BiH postala dio vladajuće većine na entitetskoj i državnoj razini. Glavni osumnjičeni u aferi „Reket“ postali su članovi Vijeća ministara BiH, Zlatko Lagumdžija, ministar vanjskih poslova, a Damir Hadžić ministar saobraćaja i komunikacija.

Hapšenje Damira Hadžića

Današnji lider SDP-a BiH Nermin Nikšić u to vrijeme nije spadao u krug ljudi od najvećeg Lagumdžijinog povjerenja i nije sudjelovao ni na koji način u aferi „Reket“. On će godina dana kasnije postati predsjednik Vlade Federacije BiH.

U međuvremenu se mnogo toga promijenilo u SDP-u BiH, pored ostalog Zlatko Lagumdžija je najprije podnio ostavku na mjesto predsjednika, pa ubrzo i izbačen iz stranke nakon što je pobijedila Nikšićeva frakcija. No, tvrde upućeni, i  dalje neki bivši kadrovi ove stranke, vrlo aktivno djeluju iz sjenke i utječu na njenog lidera. Ovih dana je „Dnevni Avaz“ pisao o velikom utjecaju koji na Nikšića ima Elvedin Grabovica, nekadašnji direktor „Elektroprivrede BiH“ koji je sa Nikšićem  prije nekog vremena pokrenuo zajednički biznis. Neki drugi izvori tvrde da nije zanemariva moć Damira Hadžića, koji odavno nije član SDP-a, nego je direktor jedne snažne firme iz Hrvatske u BiH. Navodno ih se zajedno može vidjeti na Bjelašnici posljednjih dana, a neki izvori tvrde da bi upravo oni (Hadžić i Grabovica) mogli biti učesnici onog sastanka u Konjicu o kojem je govorio Zlatko Miletić da je dogovarana njegova kompromitacija.

Iako je od vremena u kojem se odvijao skandal sa pokušajem reketiranja proteklo skoro 15 godina, te unatoč tome što niko od aktera nije sudski gonjen, taj je slučaj snažno i nepovratno kompromitirao ugled i ukaljao moral čelnih ljudi Socijaldemokratske partije BiH. Kao krivce za to oni su najčešće isticali biznismena Nihada Imamovića koji ih je prijavio, Zlatka Miletića koji je rukovodio policijskom akcijom njihovog dokumentiranja, kao i medije koji su o tome izvještavali.

RADONČIĆEVA POTJERA ZA DŽUVOM

I izbor novog direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA-e) prate, „duge sjenke prošlosti“. Kako posljednjih dana izvještavaju mediji, najozbiljniji kandidat aktuelne koalicije stranaka sa sjedištem u Sarajevu je Almir Džuvo, koji je na toj funkciji već bio u dva mandata (2004-2016). No, kako jedan drugi medij (portal „Istraga“) otkriva ta se koalicija podijelila oko izbora Džuve. On je prvi izbor Socijaldemokratske partije BiH. To se uopće ne dopada drugom najjačem partneru u koaliciji Narodu i pravdi, odnosno njenom predsjedniku Elmedinu Konakoviću koji je prije nekoliko nedjelja kategorički odbacio mogućnost da se Džuvo vrati na mjesto direktora OSA-e. Dugo je Erduan Kafedžić, aktuelni šef Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo figurirao kao najozbiljniji kandidat Naroda i pravde, međutim izgleda da su njeni čelnici prihvatili činjenicu da on ne ispunjava zakonske uvjete, recimo onaj koji predviđa određeni staž u radu na obavještajnim poslovima. Profesor tjelesnog odgoja Kafedžić do dolaska u Ured Kantona nikada se nije bavio tom vrstom poslova.

Uz Konakovića je i Aljoša Čampara (još uvijek) aktuelni ministar policije Federacije BiH, kao i donedavni politički  „igrač sa klupe“ Fahrudin Radončić. Iako je njegov Savez za bolju budućnost u oktobru doživio težak poraz („do istrebljenja“) i praktično nestao kao politički faktor, Radončić svoju priliku traži (i u dobroj mjeri-pronalazi) u „zamrzavanju“ statusa aktuelne Vlade Federacije. U toj Vladi koja traje osam godina SBB ima jednog svog ministra, Veska Drljaču, koji bi ukoliko se prikloni NIP-u, koji već ima ministra Čamparu, sa ministrima iz HDZ-a BiH mogu dominirati nad kolegama iz Stranke demokratske akcije predvođenim premijerom Fadilom Novalićem.

Elmedin Konaković nema, ili se barem ne zna da ima, ranijih nesporazuma sa Almirom Džuvom, ali ih zato njegov novi-stari koalicijski „Joker“ Radončić ima pregršt. Odnosi između Radončića i Džuve nisu uvijek bili „pravolinijski“, odnosno loši, imali su oni i blistavih primjera suradnje i prijateljstva, privatnih i poslovnih. O njima, primjerice,  svjedoči njihov svojevremeni zajednički put u Beograd na sastanak kod Aleksandra Vučića, kao i Džuvina bliska veza sa pojedinim „Avazovim“ kadrovima. No, sve se to srušilo krajem 2015. i početkom 2016.godine kada je lider SBB-a i „savjetnik“ u „Dnevnom Avazu“ uhapšen po nalogu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine.

Radilo se o optužbi za pritisak na rad pravosuđa zbog čega su nešto ranije uhapšeni i Radončićevi bliski suradnici Bilsena Šahman i Bakir Dautbašić. Radončić je sumnjao da je glavnu svjedokinju protiv njega Azru Sarić, djevojku ubijenog Ramiza Delalića, instruirao direktor OSA-e. Iz tog perioda datira jedan od najvećih skandala poslijeratnog pravosuđa: kada je Radončić tražio od državne tužiteljice Diane Kajmaković koja se nalazila u Dubrovniku da fotografira Almira Džuvu koji se također odmarao u tom hrvatskom gradu. Lider SBB je imao dojavu sa „lica mjesta“  da se u Džuvinom društvu nalazi krunska svjedokinja protiv njega Azra Sarić, što se pokazalo netačnim. Prema tvrdnjama nekih svjedoka iz Tužiteljstva BiH, Diana Kajmaković je nakon što joj je njen tadašnji šef Božo Mihajlović ujutro 26. januara 2016, najavio hapšenje Radončića bezuspješno pokušavala dobiti telefonom lidera SBB-a koji je putovao iz Crne Gore prema Sarajevu. (Podsjeća ova „izdaja“  donekle na telefonski poziv kojim je Damir Hadžić upozoren da ne odlazi po novac u Bošnjački instituut). 

U istragu protiv Radončića bio je uključen državni tužitelj Dubravko Čampara, brat člana najužeg rukovodstva NIP-a Aljoše. Nakon višegodišnje brutalne medijske kampanje kojoj su braća Čampara (i njihov rođak Denis Zvizdić) bili izloženi na stranicama medija koje „savjetuje“ lider SBB-a zakopane su ratne sjekire, sklopljeno primirje, koje je evoluiralo u blisku suradnju. Ona se potvrđuje i njihovim zajedničkim negativnim stavom prema izboru Almira Džuve.

PERILICA BIOGRAFIJA

Vrlo je zanimljiva tvrdnja portala „Istraga“ da izbor Džuve za direktora OSA-e, suprotno stavu svog predsjednika Konakovića i Aljoše Čampare, podržava Kemal Ademović, potpredsjednik Naroda i pravde. Šta ta informacija govori, osim što svjedoči o nejedinstvu unutar vrha NIP-a? Mogla bi govoriti o tome da je Džuvo tokom svog 12-godišnjeg mandata bio benevolentan prema naslijeđu koje je u obavještajnoj zajednici ostalo iza nekadašnjeg direktora AID-a Ademovića. To je nasljeđe bilo krcato svim formama (organiziranog, državnog i pojedinačnog ) kriminala, od zločina, podsticanja terorizma, nezakonitog prisluškivanja,  stranačkog zapošljavanja, tajnih fondova, regrutiranja osvjedočenih kriminalaca za „specijalne zadatke“. Vjerovatno u strahu da ga se ne optuži za revanšizam, Džuvo se nije pretjerano bavio ovom „ostavštinom“ svojih prethodnika, na čemu mu Ademović može biti zahvalan.

Kemal Ademović (Foto: Slobodna Bosna)

Mogla bi Ademovićeva naklonost njemu eventualno govoriti u prilog tvrdnjama da Almir Džuvo, koji je nakon isteka mandata u OSA-i bio ambasador Bosne i Hercegovine pri NATO-a Savezu, ima podršku ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Prema izvorima iz NIP-a, upravo je Ademović posljednjih godinu-dvije bio ključni čovjek u toj stranci za odnose sa američkim diplomatama u BiH. Kako se desilo da čovjek koji se nalazio na čelu Agencije za istrage i zaštitu (AID) u vrijeme američkog vojnog desanta na teroristički kamp na Pogorelici (1996. godine) kojeg je ta služba organizirala uz pomoć iranskih obavještajaca postane američki miljenik, ostat će neobjašnjivo. Možda su američki partneri u Džuvi prepoznali balkansku repliku J. Edgara Hoovera, čovjeka koji je 48 godina bio na čelu FBI: bude li izabran na čelo OSA-e, pa nakon toga reizabran, Džuvo bi mogao „ispucati“ polovinu Hooverovog mandata.

Almir Džuvo će, kako rekosmo, biti prijedlog Socijaldemokratske partije BiH za direktora OSA-e. On je i ušao u politiku kao kandidat ove stranke još davne 2000. godine kada je na njen prijedlog bio za ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo. Za direktora OSA-e je došao iz kabineta Adnana Terzića, tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, što ukazuje na njegovu političku fleksibilnost. U vrijeme trajanja afere „Reket“, odnosno propasti završnog čina akcije koju je vodila Federalna uprava policije moglo se čuti da je upravo iz OSA-e stigao onaj famozni, po čelnike SDP-a spasonosni poziv upućen Damiru Hadžiću dok je hitao prema Bošnjačkom institutu da ubere „plodove stranačkog reketa“.

Kako god bilo, kadrovska vrteška je opisala još jedan krug, sa istim operaterima i putnicima, osvanuo je u Bosni i Hercegovini još jedan turoban, opor i prazan „beskonačni dan“...

SDP-ovci zbog „Reketa“ tužili Nihada Imamovića i Senada Avdića i izgubili

Zlatko Lagumdžija, Damir Hadžić tužili su 2010. godine „Slobodnu Bosnu“ i njenog glavnog urednika Senada Avdića, pridružujući svojoj tužbi i Željka Komšića, koji ni na koji način nije sudjelovao niti je medijski pominjan u slučaju „Reket“. Presudom Općinskog suda u Sarajevu iz 2011. godine „Slobodna Bosna“ proglašena krivom za klevetu i određeno je da plati 10 hiljada KM trojici SDP-ovaca. Presudu je izrekla famozna sutkinja Lejla Fazlagić čijeg je muža prethodno Lagumdžijin SDP BiH postavio za direktora jednog javnog preduzeća. Pet godina kasnije, 2016. sutkinja Fazlagić je pobjegla iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku neposredno prije nego što je trebala biti uhapšena pod optužbom za falsifikovanje dokumenta i nezakonito prisvajanje napuštenih stanova. Dvije godine kasnije, Kantonalni sud u Sarajevu je poništio njenu presudu protiv „Slobodne Bosne“ i njenog urednika Senada Avdića.

I Nihad Imamović, biznismen koji je prijavio da ga čelnici SDP-a reketiraju, završio je na sudu kao optuženi. I njega je za klevetu tužio Zlatko Lagumdžija, ali je Općinski sud u Sarajevu odbacio njegovu tužbu.

Damir Hadžić je uhapšen 2016. godine zbog sumnje za zloupotrebu položaja i ovlaštenja dok je bio načelnik Novog grada. Na kraju maratonskog suđenja je oslobođen na Kantonalnom sudu u Sarajevu, ali je tu  presudu poništio Vrhovni sud Federacije BiH i tražio obnovu postupka.