Piše: Oleksandr LEVČENKO  (Antena M) 

Ukrajina je opet bila pod žestokim ruskim raketnim udarom. Agresor je ispalio 74 balističke i krstareće rakete, od kojih je 61 oborena. RF posjeduje neke vrste raketa koji Ukrajinci ne mogu srušiti, iako će poslije dobijanja novih protivraketnih sistema „Patriot“ i „SAMP-2“ biti snažno povećana bezbjednost ukrajinskih gradova od ruskih raketiranja, kojima opet ciljaju strateške energetske objekte, kako bi mirno stanovništvo Ukrajine ostalo bez struje, grijanja i vode. To su ratni zločini za koje će vojno i političko rukovodstvo RF, ali i vojni piloti snositi međunarodno pravnu odgovornost kad u Hagu proradi međunarodni sud za ratne Zločine počinjene u Ukrajini. Ruska strana lansirala je i nekoliko desetina dronova iranske proizvodnje „Shahed-136“, ali je većinu njih oborila ukrajinska protivvazdušna odbrana.

Brazilski predsjednik da Silva, tokom pregovora sa američkim predsjednikom Bajdenom u okviru posjete SAD dao je prijedlog za svoje posredovanje zajedno sa Kinom, Indijom i Turskom s ciljem završetku rata u Ukrajini. Na prvi pogled vrlo plemenit potez, kojega je zvanični Vašington odbio smatrajući da to pitanje prije svega treba postaviti u razgovorima sa Kijevom, jer je nemoguće pregovarati o Ukrajini bez Ukrajine.

Izgleda da je, zapravo, Brazil odlučio da malo priskoči u pomoć Putinu!? Umjesto da jednostavno postavi pitanje povlačenja ruske agresorske vojske iz Ukrajine, zamjenom teza predlažu pregovore kako bi Moskva mogla za sebe ostaviti dio okupiranih ukrajinskih teritorija, u zamjenu za završetak rata. To nije tajna i Lula da Silva morao bi biti upoznat sa tim činjenicama: narušavanje teritorijalne cjelovitosti Ukrajine predstavlja snažno kršenje postojećeg sistema međunarodnog prava i Povelje UN. Ukrajina je zemlja osnivač UN i platila je sa 14 miliona života pobjedu nad naci-fašizmom. Ali počela je neisprovocirana ruska invazija, a Brazil zajedno sa Kinom nastavlja da održava normalne odnose sa Moskvom, ne konstatujući da ruska vojska ubija na desetine hiljada mirnih ukrajinskih građana.

Brazil može pregovarati o ustupcima na račun samo svoje teritorije, recimo Argentini ili Kolumbiji, ali nikako ne može trgovati sa Kremljem ukrajinskom zemljom. To važi i za Kinu koja se nije obratila Moskvi zahtjevom da zaustavi neisprovocirani rat protiv Ukrajine i vrati svoju vojsku kući. Peking je samo izjavio da je on protiv poraza Rusije u ovom ratu!. Interesantno je da se kao gubitak rata za Rusiju vidi jedino povlačenje njene vojske sa ukrajinskih privremeno okupiranih teritorija. Naravno uz kažnjavanje ratnih Zločinaca i plaćanja odštete za ogromne ekonomske gubitke pričinjene Ukrajini, što je u skladu sa međunarodnim pravom.

Poraz Ukrajine označio bi nestanak nezavisne države, članice UN ili njeno potpuno pokoravanje Moskvi kao zemlje satelita, a takođe i širenje ruske agresije na još 15 zemalja. Brazilija i Peking očito žele da pregovaraju o nekom srednjom rješenju, između nestanka Ukrajine i jednostavnog povlačenja ruske vojske sa tuđih teritorija. Ova kremaljska lukavost saopštena kroz usta brazilskog predsjednika samo svjedoci da su saveznici Moskve krenuli u diplomatsku ofanzivu rušenja postojećeg međunarodnog poretka. Pri tome, saglasno Budimpeštanskog memoranduma od 1994. Kina je garant teritorijalne cjelovitosti Ukrajine. Tada se Kijev odrekao nuklearnog potencijala koji je dvadeset puta bio veći od kineskog.

Moskva je jednostavno pljunula na svoje obaveze zaštite ukrajinske cjelovitosti prema Budimpeštanskom dokumentu i još 200 bilateralnih sporazuma, potpisanih kad je preuzela ukrajinski nuklearni potencijal ravan svojem i ukrajinske strateške bombardere sa kojih sada raketira ukrajinske mirne građane i ucjenjuje Kijev nuklearnim udarom. Umjesto da osudi rusku agresiju, Peking govori samo o nekom mirnom rješenju. I Kijev je za mirno rješenje ali saglasno normama i principima međunarodnog prava, a to znači završetak rata uz uslov teritorijalne cjelovitosti Ukrajine. Ako su Peking i Brazilija za takvo rješenje onda ćemo vidjeti kako će glasati na zasjedanju Generalne skupštine UN 23. februara. Kijev i države partneri pripremili su nacrt Rezolucije GS UN o neophodnosti postizanja mira i osiguranja garancija teritorijalne cjelovitosti i nezavisnosti Ukrajine. To je sve suglasno normama Povelje UN i vidjećemo iskrenost namjera Brazila i Kine, i koje mirno rješenje oni u stvari zagovaraju. 

Peking je izgleda zaboravio kako je Sovjetski Savez , čijom nasljednicom sebe smatra RF, za Kinu bio neprijatelj broj dva, odmah poslije SAD. Dobro se sjećam kad je u sovjetsko doba moskovska televizija raspaljivala mržnju prema Pekingu. Svakodnevno u televizijskom dnevniku bile su negativne informacije o događajima u ovoj zemlji. Sovjetska ideologija smišljala je priče o Kini kako bi sijala mržnju kod građana SSSR odijum spram kineskog načina života.

Smišljane su anegdote kojima je ismijavana kineska vojska. Dobro se sjećam jedne od takvih koja je bila popularna negdje 1976-77. Govorilo se: „Traje zasjedanja kineskog Generalštaba koji smišlja tajni napad na SSSR. Načelnik GŠ govori svojim podređenima da treba tajno prelaziti sovjetsku granicu u malim grupama od pet milona vojnika. Jedan od generala pita da li će biti tenkovske podrške i dobija pozitivan odgovor - svi tenkovi biće u akciji. Jedan ispred, a drugi će čuvati pozadinu. Na pitanje drugog generala da li će učestvovati i avijacija dobio je negativan odgovor pošto je pilot bolestan, kao i na treće pitanje da li će biti podrške ratne mornarice, uz obrazloženje kako nema povoljnog vjetra.“

Svi su se sovjetski građani jako smijali ovoj smišljenoj provokaciji. Ali, za samo godinu dana, 1978. Kina je krenula u velike promjene koje su rezultirale drugim mjestom te države u svijetu, poslije SAD. Mnoge sovjetske anegdote smišljane su u KGB. A 1976. g. Vladimir Putin i Nikolaj Patrušev već su bili oficiri te Zloglasne organizacije, tako da nije isključeno da su baš oni i tada smišljali nebuloze koje propagiraju i do danas. Recimo, Putin je prije nekoliko dana izjavio da Rusija nije počela rat protiv Ukrajine, samo namjerava da ga završi!? Sada vidimo kako nije isključeno da to planira uz pomoć Brazila i Kine.

Valjalo bi da se Kina sjeti sa kim ima posla u Kremlju. Moskovska propaganda nije se promijenila u odnosu na 1976. A to je bilo samo 47 godina prije, što je po kineskim mjerilima vremena kao jedan trenutak