Cilj velikosrpskih ideologa koji su 90-tih započeli s kreiranjem velike Srbije, između ostalog, bio je zauzeti grad Pakrac. Prema njihovim planovima, upravo ovaj grad trebao je biti središtem SAO Krajine za Zapadnu Slavoniju. Stvari su se počele zakuhavati odmah početkom 1991. godine i to s otvorenom velikosrpskom ikonografijom. Po gradu su velikosrbi iscrtavali četničke oznake i isticali četničke zastave, noćna pucnjava je postajala uobičajenom, a onda su počeli podmetati eksplozive pod kuće Hrvata, piše Dnevno.hr.

Stvaranje paravojne milicije

U januaru je osnovan je Sekretarijat unutrašnjih poslova SAO Krajine (SUP-a SAO Krajine). To su bile milicijske snage pobunjenih Srba, svojevrsno ministarstvo unutrašnjih poslova srpske paradržave, a vrlo brzo će se pokazati i jednim od sastavnih dijelova raznovrsnih oružanih sastava pobunjenih Srba. Policijska stanica u Pakracu time je izdvojena iz sastava MUP-a RH i postala je sastavnim dijelom tijela unutrašnjih poslova pobunjenih Srba. Za razliku od ostalih milicijskih stanica općina SAO Krajine, koje su bile neposredno podređene SUP-u SAO Krajine,

Političke razloge inicijative za pripajanje mjesta s većinskim srpskim stanovništvom općini Pakrac potvrdio je početkom februara 1991. i vođa zapadnoslavonskog SDS-a, predsjednik Regionalnog odbora SDS za Slavoniju i Baranju Veljko Džakula. Sljedeći korak su napravili dužnosnici Skupštine Općine Pakrac, u kojoj su uglavnom bili Srbi. Iste godine na današnji dan su izglasali pripojenje tzv. SAO Krajini. Ključnu ulogu u odluci o pristupanju SAO Krajini imao je SDS, koji doduše službeno nije učestvovao u radu pakračke općinske skupštine, međutim imao je snažan utjecaj na njezin rad. Tad je široj hrvatskoj javnosti pozadina procesa okupljanja većinski srpskih naselja oko općine Pakrac postala je očigledna.

I tako je, zapravo, počelo…

Istovremeno s odlukom o pristupanju SAO Krajini, “u okviru razmatranja i ocjene trenutnog stanja u općini” usvojen je i zaključak da se Policijska stanica u Pakracu (preimenovana u Općinski sekretarijat unutrašnjih poslova Pakrac) “stavlja pod neposredno rukovođenje” Sekretarijata unutrašnjih poslova SAO Krajine. Za razliku od ostalih stanica milicije općina SAO Krajine, koje su bile neposredno podređene SUP-u SAO Krajine, policijska stanica u Pakracu dobila je status općinskog sekretarijata unutrašnjih poslova. U to vrijeme je načelnik pakračkog SUP-a bio Jovo Vezmar, osoba srpske nacionalnosti. Na tom je mjestu bio zadržan zbog “mirnog suživota”. Upravo na današnji dan, 22. februara, Jovo Vezmar komandovao je da se u službu pozove 80 posto rezervnog sastava milicije u Pakracu.

Ustavni sud Republike Hrvatske, uz obrazloženje da Hrvatski ustav ne sadrži osnove za postojanje tvorevine kakva je SAO Krajina, poništio je 28. februara 1991. odluku o pristupanju općine Pakrac SAO Krajini. Međutim, od srpskih političara koji su poticali pobunu i pripojenje velikoj Srbiji je dobio zadaću da pripoji Općinu Pakrac SAO Krajini, a kao put ka tom cilju je trebao preuzeti nadzor nad Pakracom i policijskom stanicom. I tako je, zapravo, sve započelo…