Dragan Vikić, legendarni komandant i zapovjednik Specijalne jedinice MUP-a BiH gostujući kod Senada Hadžifejzovića u specijalnom izdanju Centralnog dnevnika koje je ogranizovano povodom Dana nezavisnosti jedine nam domovine Bosne i Hercegovine u emotivnoj ispovijesti: “Nije mi bilo jasno zašto sam prošao cijelu golgotu…”

“Patriotizam doživljavam kao vid domoljublja, ljudi koji vole svoju državu. Taj broj ljudi je to iskazao u ratu! Mnogi su dali živote za državu koju imamo danas!”

Dragan: „Bosni i Hercegovini čestitam Dan nezavisnosti!“

Senad: „Zašto ne daješ intervjue?“

Dragan: „Kad se desila optužnica, kad sam optužen za ratni zločin, mnoge kuće koje su sa mnom razgovarale – jednostavno su se ugasile. Mediji koji su me voljeli – polako su prestali.

Ima i onih koji su ostali isti, koji me nikad nisu zaboravili u teškim danima mog života. Vaša kuća je redovno, realno i objektivno izvještavala sa mojih suđenja. Poslije optužnice i život i svijet su mi se okrenuli.

Mnogo vremena sam potrošio analizirajući sve to od početka do kraja. Tražio sam neke odgovore u sebi, pitao sebe: Da li bi, Dragane, ti, kao jedan vrhunski sportista, reprezentativac Jugoslavije i BiH, mogao tako nešto sebi priuštiti i uraditi… U ratu je učestvovalo mnogo sportista, a nijedan se nije našao na optuženičkoj klupi.

Često sam se pitao da li bih ja ikada mogao takvo nešto uraditi, pogotovo zarobljenim ljudima. Meni je odgovor bio jasan, ali mi nije bilo jasno zašto sam prošao kroz cijelu golgotu… Zamorno je bilo. Ne fizički, ali mi je potrošilo mnogo psihičke energije. Cijela 1992. godina mi je prošla kroz silne analize. Iscrpljuje to; ostavlja tragove za koje je jedini lijek vrijeme.

Nisam razočaran. Sretan sam. Imamo nezavisnu BiH! Nemamo je u potpunosti, nažalost, i to traje jako dugo. Na našim političarima je da put koji je započet 1992. okončaju i privedu kraju, da budemo normalna, evropska država – ništa drugačija od država članica EU. Mi želimo isto što i građani Italije, Njemačke, Belgije… Ni manje ni više!

Političarima bih poručio da želimo živjeti normalno, da ne budemo preokupirani politikom. Politika je ušla u svaku poru naših života. Politika je od kad se probudiš do kad ne legneš, jer ne živimo normalno, jer ovdje život nije dobar!

Zašto? …jer nam odlazi ono što je najperspektivnije, ono na šta se oslanjamo i ono što će sutra voditi ovu državu! Političari ne stvaraju državu, prave prostor za sebe i svoj ugodan i lagodan život!

Patriotizam doživljavam kao vid domoljublja, ljudi koji vole svoju državu. Taj broj ljudi je to iskazao u ratu! Mnogi su dali živote za državu koju imamo danas! BiH ima mnoge mogućnosti! U svijet odlaze poruke koje nisu ni patriotske ni domoljubske!

U politiku nisam htio jer nisam osjećao potrebu. Biti policajac i baviti se politikom je nespojivo – ne dolazi u obzir! Političari su za nas uradili ništa, za sebe mnogo! Ima tu poštenih ljudi, ali ima ih mnogo koji politiku doživljavaju kao sredstvo za ispunjavanje vlastitih interesa.”