Ovih dana svjedočimo kako je visoki predstavnik Christian Schmidt imao niz sastanaka u inostranstvu, ali i u zemlji, sa različitim predstavnicima i diplomatama iz više zemalja. Bio je tako visoki predstavnik u Briselu, gdje je razgovarao o evropskom putu Bosne i Hercegovine i potrebnim reformama, zatim je bio na Minhenskog sigurnosnoj konferenciji, pa na određenoj konferenciji u Bukureštu gdje je, u svome stilu, navodno opet govorio o najdelikatnijim stvarima u Bosni i Hercegovini, kao što je počinjeni genocid, kojeg on vidi kao nešto „u stilu genocida“ (nismo znali da genocid kao najstrašniji zločin ima svoje stilove ili stilske izražaje!!!) pa je primao ministre iz Italije i Francuske, specijalne izaslanike iz Francuske i Njemačke, pa bio u posjeti Turskoj i susreo se sa tamošnjim ministrom vanjskih poslova, piše novinska agencija Patrija.

Bilo je tu još raznih susreta na diplomatskom nivou. Kada ovo vidimo, postavljaju se dva važna pitanja. Prvo, ko vrši servis (protokol, obezbjeđenje, press) tokom posjeta i sastanaka Schmidta, odnosno da li to u inostranstvu rade ambasade Bosne i Hercegovine ili neko drugi, kao i drugo pitanje je li to Schmidt sam sebe imenovao za ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

Odgovor na prvo pitanje zatražili smo od Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, dok će odgovor na drugo pitanje naša redakcija tražiti od Vijeća za implementaciju mira (PIC), odnosno da na prvom narednom sastanku jasno razmotre i ponude odgovor da li je visoki predstavnik sam sebe imenovao za ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, iako mu Aneks 10 Dejtonskog sporazuma, pa ni Bonske ovlasti ne daju takve nadležnosti.

Bez obzira što je sam Christian Schmidt imao ambicije da bude njemački diplomata, pa čak i ministar vanjskih poslova, što se izjalovilo sa lošim izbornim rezultatom njegovog CDU/CSU-a, očito da svoje lične ambicije prenosi u Bosnu i Hercegovinu. Ne postoji primjer ranijih visokih predstavnika, da se bilo ko od njih ponašao kao ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, jer su svi Schmidtovi prethodnici znali jako dobro šta su ovlaštenja visokog predstavnika.

Ovako smo dobili osobu koja je nagrađivana ordenom susjedne Hrvatske kojeg su dobijali i osuđeni ratni zločinci i pripadnici presuđenog udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), koja etnički dijelu Bosnu i Hercegovinu tako što je svojom odlukom od 2. oktobra 2022. godine suspendovao demokratiju u Bosnu i Hercegovini čime je unazadio put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji i NATO-u, osobu koja daje proizvoljna i netačna tumačenja Ustava Bosne i Hercegovine iako to nije njegov posao već Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, osobu koja galami na novinare i najzad osobu koja govori o „nešto u stilu genocida.“ Ovo sve treba istaći, jer se postavlja pitanje o čemu to, bez ovlaštenja države Bosne i Hercegovine, na međunarodnim sastancima i okupljanjima govori Christian Schmidt glumeći ulogu ministra vanjskih poslova.

Vjerovatno pokušava opravdati svoje postupke, što nije interes države Bosne i Hercegovine, jer je njegov posao samo implementacija civilnog aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma i ništa drugo. Zato smo skloni više povjerovati njemačkim diplomatama koji u svome otvorenom pismu traže od Savezne Republike Njemačke da uskrati svoju podršku Christianu Schmidtu, jer on svojim djelovanjem pravi više štete nego koristi za Bosnu i Hercegovinu, pa i za sam Dejtonski mirovni sporazum. Dokle će međunarodna zajednica, zapravo onih par zemalja koje Schmidta koriste kao „korisnog idiota“ za realizaciju svojih loših strategija za Zapadni Balkan, trpjeti ovakvog Visokog predstavnika, ostaje da se vidi. Ono što je u toj priči značajan faktor jeste vrijeme, jer što više vremena protekne, šteta koju čini Schmidt prema Bosni i Hercegovini može postati nepopravljiva.