Uz sve više i više usluga dostave biljnih obroka i veganskih opcija u restoranima brze hrane, postati vegan svakim danom postaje sve lakše. Ipak, postoji jedno veliko pitanje o veganskom mesu koje mnogi ljudi tek sad počinju postavljati, a ono glasi - je li to zamjensko meso zdravo?

Neke opcije mesa biljnog porijekla bogate su hranjivim tvarima i prvenstveno se sastoje od minimalno prerađene cjelovite hrane. S druge strane, mnoge od najpopularnijih opcija na tržištu, a posebno one koje izgledaju i imaju okus poput pravog mesa, nisu baš najbolje.

Općenito, vegansko meso sastoji se prvenstveno od sastojaka koji uključuju soju, mahunarke, povrće poput graška ili brokule te voće poput jackfruita (nangaka). U navedenim primjerima nema ništa loše, zar ne? Stoga je razlog razgovora o nezdravom mesu biljnog porijekla oko toga šta se događa s tim osnovnim sastojcima.

Kako bi biljno meso izgledalo i imalo okus poput pravog mesa, proizvođači hrane u navedene osnovne sastojke dodaju sastojke za punjenje, poput pšeničnog glutena, puno soli te umjetna bojila. Stoga, kada odaberete alternativu mesu koja se čini nevjerovatno slična pravom mesu, to je vjerovatno zato što je to "meso" bilo intenzivno obrađeno.

S druge strane, to ne znači da su sve veganske opcije mesa jednako loše za zdravlje kao i prerađeno meso biljnog porijekla. Takvo meso sigurno može znatno doprinijeti smanjenju opterećenja okoliša, podupiranju dobrobiti životinja i uštedi vašeg novca. Ali ako prelazite na vegansku ishranu iz zdravstvenih razloga, budite savjesni pri odabiru alternative pravom mesu.

Neki od najvećih rizika povezanih s nezdravim mesom biljnog porijekla

Visoko obrađena hrana

Ako hrana sadrži umjetne sastojke ili "prirodne arome", to znači da je jako obrađena. Posebno u zamjenama za meso, sastojci kao što su izolat sojinog proteina, koncentrat sojinog proteina i teksturirani biljni protein zapravo su izrazito prerađeni sastojci.

To je loša vijest jer ultraprerađena hrana povećava rizik od pretilosti, demencije, visokog krvnog tlaka, dijabetesa tipa 2 i smanjenja životnog vijeka.

Nedostatak ključnih hranjivih tvari

Govedina, svinjetina i perad daju vašem tijelu kompletan protein, što znači da sadrže svih devet aminokiselina koje su vam potrebne, ali koje naš organizam ne može proizvesti sam.

Velik dio mesa biljnog porijekla dolazi od sastojaka koji sami po sebi nisu potpuni proteini, poput mahunarki i povrća. Prije prelaska na vegansko meso, treba provjeriti koje hranjive tvari ne sadrži, kako biste ih mogli nadopuniti. Također treba znati da postoje i cjelovite proteinske opcije biljnog porijekla, poput kvinoje, tofua i tempeha.

Manje proteina

Većina odraslih trebala bi uzimati 0,8 grama proteina za svaki kilogram vaše težine. Ako ste aktivni ili se bavite sportom, onda još i više.

Neka veganska mesa sadrže manje proteina od pravog mesa, iako je taj jaz posljednjih godina postao manji. U konačnici, da biste održali cjelovitu, zdravu prehranu, vjerovatno ćete unositi vegansku hranu s visokim sadržajem proteina, poput mahunarki i orašastih plodova.

Visok udio natrija i zasićenih masti

Jedan od najvećih problema s mesom biljnog porijekla proizlazi iz sadržaja natrija. Baš kao i prerađeno životinjsko meso, većina veganskog mesa sadrži priličnu količinu soli. Većina natrija u našoj prehrani dolazi iz prerađene hrane. Pročitajte etiketu i posebno provjerite razinu soli, čija je visoka razina nezdrava. To je posebno naglašeno kod osoba s visokim krvnim tlakom ili drugim srčanim problemima.

Zaključak

Biljna prehrana može biti nevjerovatno zdrava, plus jeftinija i prihvatljivija za okoliš i životinje, sve dok se koristi cjelovita hrana. Domaće vegansko meso napravljeno od povrća i mahunarki je idealno, ali tofu, tempeh i seitan su manje prerađene, visokoproteinske alternative mesu, piše Cnet.