Na današnji dan 1994. godine predsjednici Hrvatske i BiH Franjo Tuđman i Alija Izetbegović ozvaničili su Vašingtonski sporazum. 29 kasnije, za Dnevnik 2 je govorio Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, koji je zajedno sa Harisom Silajdžićem, bivšim predsjednikom Vlade Republike BiH, kreirao ne samo Sporazum nego i okvir za ustroj FBiH.

Vašingtonski sporazum je temelj konstitucije i FBiH i BiH, podsjetio je Granić – FBiH je federacija konstitutivnih naroda i svih drugih građana koji imaju ista ljudska i građanska prava, a to je prihvaćeno i Dejtonskim sporazumom:

“Dok su za Vašingtonski sporazum to bili teški pregovori i do tog rezultata se došlo uz pomoć SAD-a – državnog tajnika Warrena Christophera, potpredsjednika Ala Gorea i predsjednika Billa Clintona – o tome se uopće nije razgovaralo u Daytonu”.

Granić navodi kako je tokom vašingtonskih pregovora dogovoreno da se taj model ustroja proširi na cijelo područje BiH, ali da su dogovorom Kontaktne grupe u Ženevi, ipak, ustrojena dva entiteta.

“Jedno vrijeme BiH nije imala pažnju međunarodne zajednice – ni SAD-a ni EU-a – usporen je bio proces implementacije sporazuma. U provedbi toga sporazuma miješanja visokih predstavnika često nisu dovela do željenog rezultata – nisam zadovoljan brzinom provođenja”, kazao je Granić.

Mjesec dana nakon boravka na funkciji ministra vanjskih poslova RH, Granić se sjeća, shvatio je da bez zaustavljanja rata Hrvata i Bošnjaka – što su mu potvrdili Madeleine Albright, Klaus Kinkel, Andrej Kozirjev, Francois Mitterrand – vrlo su male šanse da opstanu Hrvati u BiH, a nikakve da RH vrati okupirana područja:

“Moja glavna aktivnost je bila u tom smislu. Organizirao sam potpisivanje Makarske deklaracije, zatvaranje logora Dretelj – ali i recipročno i bošnjačkih, razgovore s Silajdžićem u Zagrebu koji su doveli do Ženevske deklaracije. Nažalost, Dawid Oven je organizirao potpisivanje srpsko-bošnjačke deklaracije između Momčila Krajišnika i Alije Izetbegovića – da bi poništio ove elemente hrvatsko-bošnjačke... Sve su to bili elementi koji su bili priprema nakon neuspjeha svih planova međunarodne zajednice, da bi se SAD uključile u proces”.

Prostor Središnje Bosne zaslužuje više pažnje svih, poručuje Granić. On je ispričao šta je rečeno u Bad Godesbergu 10. januara 1994. u 23 sata:

“Bili su prisutni Izetbegović i Silajdžić, te Tuđman, ja i ambasador Hidajet Bišćević, a to je ponovljeno 17. januara 1994. u Ženevi, u zgradi UN-a, u 17 sati, na petom katu, soba 52. Tuđman je kazao – dragi Alija, ja ne mogu ostaviti Hrvate u Središnjoj Bosni same. Ali isto treba voditi računa da je Izetbegović igrao vrlo konstruktivnu ulogu kod Splitske deklaracije – potpisivanje između Tuđmana i Izetbegovića. Isto tako, predzadnje noći u Daytonu, kada je u 4 ujutro predložen plan razgraničenja RS do Livna i cijela Posavina, Izetbegović me je podržao da se to odbaci”.

Granić je komentirao i trenutne odnose BiH i Hrvatske:

“Vlada Andreja Plenkovića je puno pomogla da dođe do toga da je zaštićen vitalni interes Hrvata u Domu naroda. Isto tako pomože i evropskom putu BiH, teritorijalnom integritetu BiH”.

Kad su u pitanju nametnute izmjene Izbornog zakona – za koje Plenković navodi da su rezultat temeljnih i diskretnih razgovora s njim – Granić smatra da je to najlegitimnije, prema Vašingtonskom i Dejtonskom sporazumu te svim bilateralnim sporazumima koje je RH potpisala i sa BiH i sa FBiH: “Naša je dužnost da pomognemo u implementaciji Dejtonskog sporazuma i da pomognemo i BiH i Hrvatima u BiH. To je naše pravo i naša obaveza”.

Na pitanje šta bi uradio kada bi bio u prilici da kreira Vašingtonski i Dejtonski sporazum te bi li BiH imala entitet ili bi bila bez njih, Granić odgovara da je za evropski integrisanu BiH u kojoj postoji razumijevanje i saradnja tri naroda i da ta BiH što bolje funkcioniše.