Glavni lik naše današnje priče je Paul Touvier, nacistički saradnik tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Francuskoj. Godine 1994. postao je prvi Francuz ikada osuđen za zločine protiv čovječnosti, zbog sudjelovanja u holokaustu.

Paul Touvier diplomirao je na Institutu "St. Francis de Sales" u Chambéryju u dobi od 16 godina. Kad je napunio 21 godinu, otac mu je dao posao referenta na lokalnoj željezničkoj stanici, gdje je radio kad je počeo Drugi svjetski rat.

Nakon što je stvorena Vichyjeva vlada, Touvier i njegova porodica čvrsto su podržavali vođu Philippea Pétaina. Otac i sin pridružili su se braniteljskoj grupi Vichy kada je osnovana 1941. Pridruživši se 8. pješačkoj diviziji francuske vojske, Touvier se borio protiv njemačkog Wehrmachta sve dok, nakon bombardiranja Chateau-Thierryja, nije dezertirao. Touvier se 1940. vratio u Chambéry, koji je tada okupirala Kraljevina Italija. Njegov život krenuo je novim tokom nakon uspostave Milice (francuske milicije Vichy).

Touvier je na kraju imenovan za šefa obavještajnog odjela milicije u Chambéryju pod vodstvom njemačkog SS-ovog službenika Klausa Barbiea. U januaru 1944. postao je njezin drugi regionalni poglavar.

U Parizu je 28. juna 1944. godine 15 pripadnika Otpora, odjeveni u pripadnike milice, ubilo francuskog ministra za propagandu Vichyja Philippea Henriota dok je spavao u zgradi Ministarstva u kojoj je živio i radio. Kako se sumnjalo da su atentatori iz Lyona, Touvieru je naređeno da izvrši odmazdu. Dana 30. juna, Touvier je to i učinio naredivši masovna ubistva.

Nakon oslobađanja Francuske od savezničkih snaga, Touvier se skrivao; izbjegao je pogubljenje po kratkom postupku na koje su osuđeni mnogi osumnjičeni saradnici. Vlada ga je u ljeto 1946. godine u odsutnosti osudila na smrt zbog izdaje i dogovora s nacistima. Godine 1947. uhapšen je zbog oružane pljačke u Parizu, ali je uspio pobjeći.

Do 1966. godine provedba njegove smrtne kazne bila je zabranjena na temelju 20-godišnje zastare. Nakon toga, advokati Touviera podnijeli su zahtjev za pomilovanje. Francuski predsjednik Georges Pompidou 1971. je pomilovao Touviera.

Pompidouovo pomilovanje izazvalo je negodovanje javnosti. Dana 3. jula 1973. Georges Glaeser podnio je tužbu protiv Touviera na sudu u Lyonu, optuživši ga za zločine protiv čovječnosti. Nije postojala zastara za takve optužbe. Glaeser je optužio Touviera da je zapovijedio pogubljenje sedam jevrejskih talaca u Rillieux-la-Papeu u blizini Lyona, 29. juna 1944. Nakon podizanja optužnice, Touvier je ponovno nestao.

Dana 24. maja 1989. godine, Touvier je uhapšen samostanu u Nici.

Dana 17. jula 1996. Paul Touvier umro je od raka prostate u 81. godini u zatvoru Fresnesu, blizu Pariza.

Irsko-kanadski pisac Brian Moore napisao je roman, djelimično temeljen na Touvierovom životu. Snimljen je i film, naslovljen „Izjava“ (2003), u režiji Normana Jewisona. Michael Caine pojavio se u ulozi Pierrea Brossarda, lika nadahnutog Touvierom.

Pokušaji francuskih vlasti iz 1989. godine da pronađu i uhvate Touviera, dokumentirani su u epizodi serije History TV-a "Nazi Hunters".

(SB)