"Rodila si mi nasljednika, a sada i rezervu", rekao je britanski kralj Charles princezi Diani, svojoj prvoj supruzi, kad je, nakon Williama, 1984. na svijet došao princ Harry.

Nasljednik je na engleskom heir, a rezerva spare, a ta je igra riječi, očito, obilježila život Charlesovom mlađem sinu, u tolikoj mjeri da je po svom zlosretnom nadimku nazvao i autobiografiju koja je sada, u izdanju V.B.Z.-a, objavljena i u Hrvatskoj, piše Gloria, koja donosi dijelove najiščekivanijih memoara "Rezerva". 

"Moja je majka legendarno izjavila kako je u njezinu braku bilo troje ljudi. Ali, računica joj baš nije štimala. Izostavila je iz nje Willyja i mene.

Svakako nismo razumjeli što se događalo između nje i tate, ali intuitivno smo znali dovoljno, osjećali smo prisutnost Druge Žene, jer mi smo trpjeli posljedice. Willy je dugo gajio sumnje da je postojala Druga Žena, što ga je zbunjivalo, mučilo, a kada su se te sumnje potvrdile osjećao je strahovitu krivnju zato što ranije nije ništa poduzeo, nije ništa rekao.

Ja sam još bio premlad da bih sumnjao. Ali, nisam mogao izbjeći osjećaj nedostatka stabilnosti, nedostatka topline i ljubavi u našem domu.

Sada, kada je mama nestala, tati su se otvorile sve mogućnosti. Bio je slobodan viđati se s Drugom Ženom, otvoreno, koliko god često je želio. Ali, nije bilo dovoljno samo se viđati s njom. Tata je želio da veza bude javna. Želio je biti posve otvoren. A, prvi korak prema tome cilju bio je da je "dečki" upoznaju.

Willy je bio prvi na redu. Već je bio jednom nabasao na Drugu Ženu u palači, ali sada je službeno pozvan s Etona na iznimno važnu privatnu audijenciju. Mislim u Highgrove. Uz šoljicu čaja, vjerujem. Kako sam kasnije saznao od Willyja, dobro je prošlo, iako nije želio ići u detalje. Samo mi je dao naslutiti da se Druga Žena potrudila, što je cijenio, i to je bilo sve što mi je rekao.

Charles sa sinovima Williamom i Harryjem u škotskom Balmoralu

Ja sam bio sljedeći na redu. Rekao sam samom sebi: neće biti strašno. Kao kada primaš injekciju. Zatvoriš oči i začas je gotovo. Kao kroz maglu sjećam se da je Camilla bila jednako smirena (ili se dosađivala) kao i ja. Ni meni ni njoj nije bilo pretjerano važno što ono drugo misli. Ona nije bila moja majka, a ja nisam bio najveća prepreka na njezinom putu. Drugim riječima, nisam bio prijestolonasljednik. To što je morala obaviti sa mnom bila je samo formalnost.

Pitam se o čemu li smo razgovarali. Vjerovatno o konjima. Camilla ih je voljela, a ja sam znao jahati. Teško mi je zamisliti neku drugu temu koje smo se mogli domisliti. Sjećam se da sam se, neposredno prije tog susreta, pitao hoće li biti zločesta prema meni. Hoće li biti poput svih zlih maćeha iz bajki. Ali, nije bila. Baš kao i Willy, bio sam zaista zahvalan za to.

Napokon, nakon što smo obavili te usiljene susrete s Camillom, imali smo razgovor s tatom. Onda, dečki, što mislite?"...