U tom dijelu Bosne i Hercegovine već dugo glavnu riječ vodi Milorad Dodik, koji tamo zaista ima veliki uticaj, ali snažne tenzije u Banjoj Luci i okolini mnogo su dublji problem – traju već decenijama. O tome svjedoči i priča Ivana Ljubičića, velikog hrvatskog majstora tenisa, a ta priča potiče iz Ljubičićevih dječačkih dana. Odrastao je u svojoj rodnoj Banjoj Luci prije nego što je zbog rata morao otići, a neke stvari iz djetinjstva duboko su mu ostale urezane u sjećanje.

Bivši hrvatski teniski as prisjetio se svojih dječačkih dana govoreći o njima u dokumentarnom filmu "Ljubo, čovjek kojeg je spasio tenis". Ivan Ljubičić je morao brzo odrasti i priviknuti se na život u sredini u kojoj su podjele bile svakodnevica.

"Rođen sam u Banjoj Luci, a sjećam se da su dolazili u školu iz dana u dan i da su se onda raspitivali u stilu, ovaj je Srbin, a ovaj Hrvat", bio je dio Ljubičićeve priče o odrastanju, prije nego što je zbog rata napustio svoj rodni kraj. Ostale su i posebne emocije, o kojima je takođe govorio, piše Dnevno.hr.

Foto: Neja Markicevic/CROPIX

‘Sanjao sam o svom domu’

Ljubičić je još kao dijete morao jako brzo postati mentalno mnogo jači od većine svojih vršnjaka. Početak rata dočekao je kao dječak, a nakon odlaska iz Banje Luke dugo je osjećao prazninu.
"Sanjao sam 20–25 godina o svom domu, bio je osjećaj kao da su mi ukrali djetinjstvo. Pamtim taj osjećaj usamljenosti. Nedostajala mi je mogućnost da dobijem nekakvu orijentacijsku tačku", ispričao je.

"Mislim da sam došao do visoke razine u tenisu zahvaljujući i poteškoćama koje sam prošao", osvrnuo se Ljubičić na svoj životni put, na kojem je bio i izbjeglica. Nakon odlaska iz rodnog kraja, temelje za brojne kasnije uspjehe postavio je u Rijeci, a kao teniser dalje se razvijao u Italiji.

Poveznica s Italijom za Ljubičića ostao je njegov dugogodišnji trener Riccardo Piatti, a dio njegove priče bio je i tema dokumentarca upravo u toj zemlji, u produkciji italijanskog Sky Sporta. Iako jedan dokumentarac nije mogao obuhvatiti sve, pružio je vrijedan uvid u važne, formativne godine ovog velikog hrvatskog igrača.

Foto: Jakov Prkic/CROPIX arhiva

Tenis je i dalje važan

Ivan Ljubičić je posljednji profesionalni meč u velikoj karijeri odigrao u aprilu 2012. godine, ali tenis je i nakon toga ostao u centru njegovog života. Pamti se njegova dugogodišnja uspješna saradnja s Rogerom Federerom, kojem je bio trener do samog kraja Federerove blistave karijere. Tu su i drugi važni angažmani – u Hrvatskoj je poznata Ljubičićeva teniska akademija na Lošinju, dok je izvan Hrvatske ostao upamćen po saradnji s Francuskim teniskim savezom, gdje je obavljao direktorsku funkciju.

Prošle godine pokazao je karakter preuzevši odgovornost nakon što su Francuzi podbacili na Olimpijskim igrama na domaćem terenu, u Parizu, na šljaci Roland Garrosa. Mnogi ne bi postupili kao Ljubičić, već bi tražili opravdanja i druge razloge za neuspjeh, ali za 46-godišnjeg hrvatskog asa bilo je drugačije.

I u toj situaciji pokazao je crtu karaktera koji je gradio još iz teških ratnih dana. Bez tih teških vremena, možda ne bi bilo ni svih kasnijih pobjeda – kako je otkrila Ljubičićeva ispovijest u dokumentarcu koji opisuje njegov životni put.

Foto: Neja Markicevic/CROPIX

Danas prati i 16-godišnjeg sina

Veza s tenisom i dalje je čvrsta, a danas se izražava i kroz praćenje razvoja njegovog 16-godišnjeg sina Leonarda, koji je još uvijek junior. Ove sezone Leonardo se okušao i u profesionalnoj konkurenciji, igrajući na turnirima Istarske rivijere, u seriji ITF turnira u Poreču, Rovinju i Opatiji.

Tako to izgleda danas, a gledajući unatrag, veliki hrvatski as s reketom govorio je i o teškim danima iz svog rodnog kraja…