Ruske zračno-svemirske snage (VKS) pokazale su se kao neiskorišteni adut Kremlja u ratu protiv Ukrajine, a nedavni zračni napadi na gradove u Doneckoj oblasti naveli su Kijev i Zapad da obrate veću pozornost na rusku ratnu avijaciju.

NATO radi na jačanju ukrajinske protivzračne odbrane, a Slovačka i Poljska su najavile da će poslati Ukrajini borbene avione.

U analizi nezavisnog ruskog portala Meduza procjenjuje se kako su sposobnosti ruske avijacije najočitije u gradu Avdiivki u Doneckoj oblasti, koji je postao glavni poligon VKS-a koji tamo isprobava inovativne, smrtonosne taktike.

Na početku invazije na Ukrajinu ruske zračno-svemirske snage nisu mogle parirati ukrajinskoj protivzračnoj odbrani. Ruska je komanda, naime, zadala previše zadataka svojoj avijaciji - od napada na ukrajinske vojne objekte do pružanja direktne podrške kopnenim trupama. Zbog toga je početkom marta prošle godine ruska avijacija, nakon što je pokušala pogoditi ciljeve duboko unutar ukrajinskog teritorija, izgubila više od deset aviona u nekoliko sati.

Nakon toga je aktivnost ruskih zračno-svemirskih snaga gotovo u potpunosti nestala. Većina ruske avijacije, uključujući stotine modernih aviona (Su-35, Su-30, Su-34), gotovo da i ne učestvuje u "udarnim misijama". Postoje samo izolirani izuzeci. Na primjer, avijacija je aktivno korištena tokom napada na Mariupolj gdje su ukrajinske trupe bile okružene i brzo izgubile svoju protivzračnu odbranu. Tamo su avioni VKS-a mogli upotrijebiti svoje moćno oružje - slobodno padajuće bombe. Za relativno preciznu i učinkovitu upotrebu tih bombi koristi se elektronički nišanski sistem.

Da bi to funkcioniralo, avion mora biti na odgovarajućoj visini i imati dovoljno vremena da "pravom" brzinom i iz "pravog" smjera dođe do tačke koju je izračunalo računalo. Protivzračnoj odbrani je teško suprotstaviti se takvom oružju.

Jačanje avijacije

Ruska avijacija pokušala je raznim trikovima nanijeti štetu Ukrajini, izbjegavajući vlastite gubitke. Tako se u jesen prakticiralo korištenje modernih lovaca-bombardera za gađanje s malih visina, ali je preciznost u tom slučaju znatno manja. Osim toga, zračno-svemirske snage povremeno su pokušavale napadati vođenim visokopreciznim projektilima i bombama, ali oni nisu bili dovoljni jaki da nadvladaju ukrajinske snage.

Od oktobra, kada je general Sergej Surovikin, komandant zračno-svemirskih snaga, imenovan da vodi tzv. specijalnu operaciju u Ukrajini, ruska je vojska počela kampanju s ciljem jačanja ruske avijacije. Oružane snage Ruske Federacije krenule su u "kampanju strateškog bombardiranja" energetske infrastrukture Ukrajine. Njen je glavni cilj, prema mišljenju zapadnih avio stručnjaka, bio oslabiti protivzračnu obranu Ukrajine. Nakon početka "strateškog bombardiranja" korištenjem dronova kamikaza i krstarećih raketa Oružane snage Ukrajine bile su prisiljene povući značajan dio protivzračne odbrane s fronte kako bi je iskoristile za odbranu infrastrukturnih objekata. Ruske oružane snage koristile su ne samo krstareće rakete i bespilotne letjelice, nego i avione naoružane dalekometnim raketama zrak - zrak i proturadarskim projektilima sposobnim gađati radarske sustave protuzračne obrane.

Zapad je, nakon početka ruskog strateškog bombardiranja, počeo snažnije podupirati ukrajinsku protivzračnu odbranu. Međutim, zemlje NATO-a, osim SAD-a, nemaju velike zalihe protivzračne odbrane.

U januaru i februaru ove godine ukrajinska je komanda bila prisiljena prebaciti dio snaga u Vuhledar kako bi zaustavili napredovanje ruskih trupa, a u martu je počela još jedna ofanziva ruskih oružanih snaga na Avdiivku, nakon što ruske snage nisu uspjele okružiti i zauzeti Bahmut.

Oružane snage Ukrajine na području Avdiivke sada su u ozbiljnoj krizi, iako ne postoji neposredna opasnost od njihova okruženja. Naime, ruske će trupe trebati probiti odbrambenu zonu duboku oko deset kilometara kako bi potpuno okružile Ukrajince na tom području.

Ključna odluka

Sada komanda Oružanih snaga Ukrajine treba odlučiti koliko će rezervi koristiti za odbijanje ove ofanzive. Komanda Ruske Federacije se vjerovatno nada da su rezerve Oružanih snaga Ukrajine u Donbasu već iscrpljene i da će Ukrajina morati iskoristiti jedinice za hitne slučajeve, odnosno jedinice koje se pripremaju za novu veliku ukrajinsku ofenzivu. U svakom slučaju, Oružane snage Ukrajine suočit će se s vrlo nepovoljnim okolnostima tokom odbrane Avdiivke. Kao i u Bahmutu posljednjih mjeseci, Avdiivka je u poluokruženju, što znači da su opskrbljivanje zalihama i raspoređivanje potrebnih pojačanja (artiljerija, protivzračna odbrana, elektroničko izviđanje) izuzetno teški.

Osim toga, Rusi su primijenili novu taktiku napada na grad - Avdiivka i njezina okolica već su nekoliko sedmica izloženi sistemskom i svakodnevnom bombardiranju iz zraka. Situacija u Avdiivki je ukazala na stvarnu opasnost od ruskih zračnih snaga - grad se ubrzano urušava, a dopremanje ljudi i opreme postaje sve teže.

Ofanziva ruskih trupa u Doneckoj oblasti provodi se u obliku niza nepovezanih operacija u različitim smjerovima. Ovaj oblik ("udarac raširenih prstiju" umjesto "udarne šake") ima očite nedostatke - ruske trupe niti jednom nisu imale dovoljno snage za proboj odbrambenih položaja. No, ovaj pristup ima i očiti plus - prisiljava protivnika da povuče svoje rezerve.

Cilj je te ruske ofanzive zauzimanje ukrajinskog uporišta Avdiivke, što bi moglo postati prolog ofanzivi na cijeloj fronti u Donbasu. U ovom trenutku to se još ne čini realnim. Ruske trupe, naime, u posljednjih godinu dana nisu pokazale da su sposobne probiti protivničku obrambenu zonu duboku desetak kilometara.