Više od 150 katoličkih svećenika povezanih s Nadbiskupijom Baltimore seksualno je zlostavljalo preko 600 djece i najčešće nije odgovaralo za taj zločin, navodi se u jučer objavljenom državnom izvješću koje je otkrilo opsege zlostavljanja tokom perioda od 80 godina, prenosi Index.hr.

U izvješću se iznose teške optužbe protiv nadbiskupije, najstarije rimokatoličke biskupije u zemlji koja se prostire većim dijelom Marylanda. U nekim župama, školama i zajednicama bilo je u isto vrijeme više aktivnih zlostavljača. Primjerice, u župi svetog Marka u Catonsvilleu je između 1964. i 2004. živjelo i radilo 11 zlostavljača. Jedan đakon je priznao da je zlostavljao više od 100 djece. 

Nadbiskup Baltimorea William Lori se ispričao žrtvama i rekao da izvješće "opisuje vrijeme povijesti ove nadbiskupije vrijedno osude; vrijeme koje neće biti zataškano, ignorirano ili zaboravljeno". 

"Očekivala sam da će nešto poduzeti. Još uvijek sam ljuta" 

Žrtve zlostavljanja su navele kako je bilo potrebno previše vremena za objavu ovakvog izvješća koje pred javnost iznosi sramotne optužbe s kojima se crkva suočava već desetljećima. Jean Hargadon Wehner je kazala kako ju je kao tinejdžericu zlostavljao svećenik A. Joseph Maskell koji je radio kao savjetnik i kapelan u njezinoj katoličkoj srednjoj školi.  

Rekla je da je zlostavljanje ranih 90-ih prijavila crkvenim vlastima, otprilike dva desetljeća nakon što je bila opetovano silovana. "Očekivala sam da će nešto poduzeti 1992. Još uvijek sam ljuta", kazala je.

Prema podacima iz izvješća, Maskell je zlostavljao najmanje 39 žrtava. Optužbe je negirao prije smrti 2001. i nikada nije bio kazneno gonjen. AP obično ne imenuje žrtve zlostavljanja, ali Wehner je sama javno progovorila kako bi skrenula pozornost na problem.

Mreža žrtava zlostavljanja svećenika, poznata kao SNAP, primijetila je da izvješće navodi više imena zlostavljača nego što su javno objavili službenici nadbiskupije. Organizacija je pozvala nadbiskupa da objasni tu nedosljednost. 

Zataškavanja, premještanja u druge župe, prijevremena mirovina... 

U izvješću također stoji da su se crkveni čelnici fokusirali na zataškavanje zlostavljanja, a ne na zaštitu žrtava. U nekim situacijama su žrtve prijavile zlostavljanje svećenicima koji su i sami bili zlostavljači. U dokumentu od gotovo 500 stranica nalaze se brojni primjeri crkvenih vlasti kako štite optužene svećenike dopuštajući im, primjerice, prijevremeni odlazak u mirovinu ili premještanje u druge župe. 

Otac Laurence Brett je 1964. priznao da je seksualno zlostavljao tinejdžera na katoličkom sveučilištu u Connecticutu. Poslan je u Novi Meksiko pod krinkom liječenja hepatitisa, a zatim u Sacramento gdje je još jedan tinejdžer prijavio da ga je Brett zlostavljao, stoji u izvješću.

Kasnije je premješten u Baltimore gdje je služio kao kapelan u katoličkoj srednjoj školi za dječake i zlostavljao više od 20 žrtava. Nakon što ga je nekoliko učenika optužilo za zlostavljanje 1973., Brettu je dopušteno napuštanje službe pod izgovorom da se mora brinuti za bolesnu tetu. Školski službenici nisu prijavili zlostavljanje vlastima. Nikad se nije suočio s kaznenim prijavama i umro je 2010.