U tekstu ”Podjela Zapadnog Balkana na sfere uticaja”, viši saradnik  Jamestown fondacije iz Washingtona Janusz  Bugajski piše o novom planu SAD i Brisela za Zapadni Balkan, koji praktično znači ostvarenje velikodržavnih interesa tri najveće zemlje u regionu – Srbije, Hrvatske i Albanije. Bugajski kaže da bi ovaj ”tripartitni plan” Vašingtona i Brisela Srbija, Albanija i Hrvatska mogle protumačiti kao ”zeleno svjetlo i početni korak” ka direktnom otimanju teritorija ostalih manjih zemalja regiona. Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Sjeverna Makedonija ostale bi samo formalno države; suštinski, njima bi se upravljalo iz Beograda, Zagreba i Tirane. Ono što Srbija Slobodana Miloševića i Hrvatska Franje Tuđmana nisu uspjele ratovima i zločinima devedesetih, sada bi, uz pomoć zapadnih prijatelja, mogle realizovati bez ispaljenog metka. I sve, naravno, ”u cilju očuvanja mira” na Zapadnom Balkanu.

Bosanskohercegovački novinar i urednik portala Istraga.ba Avdo Avdić za Autonomiju kaže da je plan o kome piše Bugajski opasan, ali da ni sam plan ni rizici po mir koje bi njegova primjena podrazumijevala očito nisu tema ogromne većine mainstream regionalnih medija.

”Plan o kome piše Bugajski već se na neki način ostvaruje”, kaže Avdić za Autonomiju.

Kako?

Evo, uskoro će biti održana zajednička sjednica Vlade Kosova i Albanije; imali smo zajedničke sjednice Vlade Srbije i entiteta Republika Srpska; za juni je najavljena zajednička sjednica Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara BiH; nedostaje nam još zajednička sjednica Vlade Crne Gore i Vlade Srbije, pa da mozaik bude upotpunjen. Ali nisu “zajedničke sjednice” same po sebi problem.

Šta je problem?

To što je uvijek jedna vlada u podređenom položaju u odnosu na drugu. Kada ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković najavi da će na zajedničkoj sjednici Vlade Hrvatske i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine biti razmatrana ne “otvorena pitanja” poput odlagališta nuklearnog otpada u Trgovskoj Gori, nego izborno zakonodavstvo u državi čiji je Konaković ministar, onda je jasno da će se time Hrvatska umiješati u unutrašnja pitanja BiH. Slično je i sa drugom zajedničkim sjednicama.

Zar plan o kojem piše Bugajski nije i direktan uvod u nove sukobe i rat na Balkanu?

Skloniji sam mišljenju da će to biti “mirna” okupacija. Pogledajte, Kristijan Šmit se usresredio isključivo na uređenje izbornog zakonodavstva koje se odnosi na Federaciju BiH. Istovremeno, niti jednu intervenciju nije usmjerio prema Ustavu entiteta Republika Srpska ili Bosne i Hercegovine, koji je diskriminatoran, što su utvrdili i sudovi, Ustavni sud BiH i Evropski sud za ljudska prava. Dakle, intervencije međunarodne zajednice usmjerene su samo ka Federaciji, kojim se ojačava status hercegovačkih Hrvata, odnosno kantona u kojima je 1993. godine nastala Herceg-Bosna. Ti kantoni su pod direktnim utjecajem Republike Hrvatske. Zapad sada pojačava utjecaj tih kantona. Istovremeno, Dodiku je dopušteno da radi što želi: vrijeđa strane diplomate, vrijeđa američkog ambasadora…

Reaguje li Ambasada SAD-a u Sarajevu?

Ne. Ambasada SAD pozdravlja formiranje novog saziva Vijeća ministara BiH, u kojem presudnu ulogu ima Milorad Dodik.

Srbija neprekidno priča o miru, o poštovanju teritorijalnog integriteta, iako ima specijalne veze sa entitetom Republika Srpska i, koristeći pravo veta u institucijama BiH, preko tog bosanskohercegovačkog entiteta određuje vanjskopolitičke ciljeve Bosne i Hercegovine. Najzad, pogledajte izbore u Crnoj Gori i izjave Aleksandra Vučića i Jakova Milatovića. Stalno se govori o nekom pomirenju, a onda se sa srpskim trobojkama proslavlja pobjeda novog crnogorskog predsjednika.

U slučaju direktne primjene plana o kojem piše Janoš Bugajski, računa li Zapad na otpor Bošnjaka, Kosovara i Crnogoraca?

Bošnjaci, Crnogorci i Kosovari teško se tome mogu oduprijeti. Prvo, kako ćete se oduprijeti na Kosovu, kada američki diplomata Gabriel Escobar – a nije jedini – otvoreno kaže da će, ako ne sa premijerom Albinom Kurtijem, o sporazumu sa Srbijom pregovarati ”sa alternativnim vladama na Kosovu”? Na ovaj način se utjecaj legalne i legitimne Vlade Kosova poništava, a premijer Kurti stavlja u podređeni položaj. Dalje, jeste li ikada čuli da je igdje na na svijetu neki međudržavni sporazum stupio na snagu a da ga niko nije potpisao? Jeste li čuli da je izjavom nekog evropskog zvaničnika na snagu stupio sporazum dvije države koje nisu potpisale ništa i koje nisu ni članice EU? E, to imate na Kosovu. Kada Derek Šole na Twitteru objavljuje da je razgovarao sa Kurtijem, on samo konstatuje da je razgovarao s njim; kada obavještava javnost da je razgovarao sa Vučićem, onda je to “veliki razgovor”. Ovim je američki diplomata kosovskog premijera stavio u podređeni položaj u odnosu na Vučića. I onda nas još ubjeđuju da su nepristrasni.

Kakav otpor Crnogoraca možemo očekivati kada američki ambasador iz Beograda dolazi na sastanke u Crnu Goru sa crnogorskim premijerom? Koja je nadležnost ambasadora Kristofera Hila za Crnu Goru? Koliko znam, SAD imaju svog ambasadora u Podgorici. U Bosni i Hercegovini cio Zapad koristi mehanizme OHR-a kako bi ojačao najjaču hrvatsku stranku HDZ, a oslabio najjaču bošnjačku stranku SDA. Pritom, u potpunosti izoluje građanski orjentiranog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, od kojeg su Zagreb, Brisel i Vašington napravili “slučaj”. Zamislite da se izbor Josepha Borella u Briselu naziva “slučaj Borell”.

O kakvom Vi onda otporu govorite?!

Podsjećaju li Vas političke prilike u regionu na one s početka devedesetih?

Cijeli svijet danas podsjeća na balkanske devedesete.

Bugajski tvrdi da ”tripartitni plan” ide na ruku Moskvi, koja bi, pomoću ojačane i dominantne Srbije, potkopala i destabilizovala NATO savez. Znači li to da Zapad svjesno žrtvuje Zapadni Balkan Rusiji?

Apsolutno tačna tvrdnja! U januaru ove godine, nekoliko dana prije imenovanja Vijeća ministara BiH, objavio sam da je ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov dogovori sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem da se primire dok ne formiraju Vijeće ministara, te da nakon toga preuzmu ključne sigurnosne agencije. Plan je podrazumijevao i da se Dodik i Čović vrate na stare postavke nakon što dobiju sve u institucijama BiH. Vidimo da je počelo ostvarivanje plana: Milorad Dodik krenuo je osporavati teritorijalni integritet BiH. Šta rade Amerikanci? Izražavaju zabrinutost i tvitaju. A upravo je, zahvaljujući njihovom angažmanu, Milorad Dodik dobio šefa operacija u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH i Službu za poslove sa strancima i sve istrage u državnoj policiji. Dodik, dakle, sada, kao ruski čovjek, a zahvaljujući Amerikancima, ima direktni utjecaj na obavještajne poslove u BiH. Sve što govorim je provjerljivo i lako dokazivo. Isto je i u Crnoj Gori: nakon dolaska “promjena” i “Evrope sad”, podrška NATO-u u Crnoj Gori dugo nije bila na nižem nivou. Šta nam to govori? Šta nam govori činjenica da je Zapad podržao koaliciju protiv Mila Đukanovića u kojoj je i Demokratski front, stranka koja je umiješana u organizaciju neuspjelog pokušaja državnog udara u Crnoj Gori oktobra 2016?

Da, političke elite u BiH i u Crnoj Gori otvoreno su proruske. Ipak, upravo su one danas ključni partneri Zapada, to hoćete da kažete?

Naravno. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, 2020. godine je u ruskim medijima govorio kako Rusija treba pojačati svoj utjecaj u BiH. Danas je on najbitniji partner Zapada. Isti Čović ne krije svoju saradnju sa Dodikom, koga američki državni sekretar označava kao balkanskog Putina.

Možda sam drugačije razumijevao borbu Zapada protiv štetnog ruskog uticaja? Maločas sam pomenuo crnogorski DF, a mogli bismo se prisjetiti i bivše crnogorske ministrice odbrane iz Evropa sad, koja otvoreno kaže da je Crna Gora mala država da bi se bavila ruskom agresijom na Ukrajinu.

Pobjednik predsjedničkih izbora u Crnoj Gori je Jakov Milatović nova je marioneta Aleksandra Vučića. Koliko će izbor Milatovića uticati na stabilnost regiona, što mislite?

Bio sam u izbornoj noći u Podgorici, vidio sam slike iz Nikšića, čuo pjesme kojima je proslavljena pobjeda Jakova Milatovića… Te pjesme, ta ikonografija, te zastave pjevane su i nošene devedesetih. Fale rezervisti da upotpune sliku. Četnička ikonografija je tu. I to nije Evropa sad, već Crna Gora nekad.

Novom predsjedniku Jakovu Milatoviću, baš kao i Dritanu Abazoviću ili šefu diplomatije BiH Elmedinu Konakoviću prihvatljiva je inicijativa Otvoreni Balkan, iza koje stoje Aleksandar Vučić i Edi Rama…

Je li OB prihvatljiv Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću?

Milorad Dodik je otvoreni zagovornik Otvorenog Balkana. Nije to skrivao ni njegov kadar Zoran Tegeltija tokom svog mandata predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Sa druge strane, Dragan Čović se nije protivio Otvorenom Balkanu, a ako ćemo suditi po izjavama Elmedina Konakovića, ni HDZ nema ništa protiv Open Balkana. Kada je riječ o Zapadnom Balkanu, nažalost, ovo nije jedina tačka gdje se danas poklapaju interesi Vašingtona i Moskve. Zašto to želi Vašington? Da bi Srbiju okrenuo od Moskve. Istovremeno, Rusija želi Open Balkan jer bi na taj način faktički tri članice NATO-a – Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija – ostale u podređenom položaju u odnosu na Srbiju koja je “neutralna” i u kojoj još uvijek egzistiraju ruski humanitarni centri.

Već ste podsjetili na izjavu Dragana Čovića o tome da u Bosni i Hercegovini “nažalost, ima malo ruskog uticaja”. Koliko Moskva zapravo utiče na politiku u BiH?

Nakon Ukrajine, Dragan Čović je retoriku prilagodio Zapadu, što mu ne smeta da sve svoje političke poteze usaglašava za Miloradom Dodikom. Koji, znamo, ne skriva da je Putinov čovjek. Pored toga, Čović i Dodik održavaju odlične veze sa Mađarskom, koja ih štiti od sankcija EU.

Kada govorimo o ruskom uticaju na politiku BiH, on je svakako najočitiji u polju sigurnosti i odbrane. Recimo, novi saziv Vijeća ministara BiH je, pod pritiskom Dodika i Čovića, na poziciju zamjenika direktora Obavještajne službe postavio ruskog čovjeka Ristu Zarića. Zarić je sada, po funkciji, šef svih operacija u OSA-i. Dalje, smijenjen je direktora Službe za poslove sa strancima, koji je blisko sarađivao sa Zapadom. Sada je na toj poziciji Dodikov čovjek, pa odmah imamo novu vrstu migrantske krize koja nam sada dolazi sa Zapada, a ne sa Istoka.

U Crnoj Gori je crkva Srbije ključni nosilac ruskog uticaja. A u BiH?

Rusija u BiH ima svoj entitet, zove se Republika Srpska.

Koliko je jak otpor uplivu Rusije u BiH i ko su njegovi nosioci?

Sve koji su se borili protiv ruskog uticaja u BiH Zapad je, nažalost, pustio nizvodu. Rezimo, dok je Čović žalio što u BiH ima malo ruskog uticaja, Željko Komšć i Šefik Džaferović odbili su susret sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim. Danas je Čović američki miljenik, a Komšić i Džaferovićeva stranka SDA “faktor nestabilnosti”. Bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić je u saradnji sa Amerikancima zabranio ulazak desetinama Rusa u BiH. Među njima je još 2018. godine bio Konstanin Malofejev. Amerikanci su sada stavili na crnu listu bivšeg direktora OSA-e, s kojim su to radili, a podržali su imenovanje proruskog Riste Zarića za šefa operacija svih operacija Obavještajno sigurnosne agencije.

To znači da Zapad ponavlja greške iz devedesetih godina dvadesetog vijeka?

Tokom razgovora sam naveo desetak velikih grešaka Zapada. Volio bih da su moje procjene pogrešne. Ipak, nekako mi se čini da mi koji živimo ovdje mnogo bolje razumijemo Balkan od, recimo, Šelea i Escobara. S tim što oni neće ispaštati zbog svojih grešaka, a mi hoćemo i već ispaštamo zbog njihovih.