Rafinerija nafte Brod završila je prošlu godinu sa gubitkom od 42,5 miliona KM. Akumulirani gubitak tog preduzeća sada je 821 milion KM. Gubici rastu, radnici se otpuštaju … od nekadašnje rafinerije ostalo je samo ime.

Bivši radnici žale za gigantom koji je nekad hranio Brod i okolinu. Sada su, kako ističu, mnogi dovedeni do prosjačkog štapa.

“Bio sam radnik rafinerije, dobio sam otkaz pred odlazak u penziju. Velika je šteta što rafinerija propada jer je sigurno 90 odsto domaćinstava bilo vezano za nju. Ostalo je tamo još radnika, rade nešto, ali se sve to svodi na košenje trave, na čišćenje kruga”, kaže za BN jedan od bivših radnika.

Drugi se prisjeća da je nekad bio srećan u toj firmi ali da je morao da se pomiri sa otkazom. 

“Nije meni bilo lako da izađem na ulicu u 30. godini radnog staža”, kaže on.

Gubimo jedno od najzdravijih strateških preduzeća. Naftna industrija nigdje u svijetu nije u gubitku, svuda ostvaruje veliki profit. Zapošljava stanovništvo, prerađuje jeftinu sirovu naftu, prodaje prerađenu, kaže ekonomista Aleksa Milojević.

Svuda sem u BiH. Neko ipak dobija.

“Treba da znamo da je naš gubitak nečiji dobitak. Ono što se u rafineriji ostvari kao gubitak, negdje u Rusiji, gdje se kupuje sirova nafta koja je skuplja od naše prodajne cijene nafte, koncentriše se dobitak. Znači, rafinerija je posrednik u ostvarivanju ogromnih dobitaka u nekoj firmi u Rusiji”, kaže Milojević.

Krivac za to što nekadašnji gigant nastavlja da tone je onaj ko je dozvolio prodaju rafinerije mimo zakona i netransparento, pa se ni 15 godina poslije ne zna ko je vlasnik 60 odsto tog preduzeća. Krivac je onaj ko ne šalje inspekciju u rafineriju, a to je Vlada, kažu ekonomisti.

“Interesantno je da Vlada neće da uđe u problem transfernih cijena, odnosno kako nabavna cijena sirove može da bude viša nego prodajna cijena naše prerađene nafte. Nikako da se otkrije gdje se koncentriše, gdje se sliva to bogatstvo koje mi ovdje evidentiramo kao gubitak. To je veliki problem”, navodi Milojević.

Ekonomsitica Svetlana Cenić ocjenjuje da je ono što se dešava u rafineriji Brod prepisano i preslikano iz fabrike glinice Birač.

“Onaj ko još tvrdi da je to uspješna privatizacija voljela bih da mi objasni akumilisani gubitak. To je tako proglašavano, pa uspješno, pa nikad bolje...Ta nas je rafinerija koštala da je to strašno”, ističe Cenićeva.

Jedna od rijetkih stvari u vezi rafinerije koja je kristalno jasna jeste ko će gubitke vraćati.

“Sve gubitke koja Vlada napravi, vraćaće narod. Problem je što su Vlada, odnosno njeni članovi, vjerovatno i suvlasnici rafinerije. Tako će svo bogatstvo koje se sliva njima u ruke, narod plaćati i vraćati”, jasan je Milojević.

Nezavisno sudstvo i ispitivanje kriminalnih radnji, a zatim nova privatizacija putem masovnog akcionarstva ponovo bi rafineriju veoma brzo učinilo najprofitabilnijim preduzećem, ističe Milojević.

Međutim, kako trenutno stvari stoje, izgleda da teško ranjena rafinerija koja kleči na koljenima boreći se za dah, čeka samo posljednji udarac koji će joj potpuno izbiti vazduh iz pluća.