Katedra za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu objavila je detaljne smjernice za roditelje kako razgovarati i postupati s djecom poslije tragedija koje su zadesile Srbiju ovih dana.

Njihov tekst objavljujemo u cjelosti:

"Kao roditelju, prirodno je da osjećate zabrinutost i da imate nedoumice kako da razgovarate sa svojom djecom o kriznoj situaciji kojoj trenutno svjedočimo. Važno je da znamo da se djeca okreću svojim roditeljima da bi se osjećala bezbjednom. Ovo važi za svu djecu, bez obzira na njihov uzrast, bilo da su mališani, adolescenti ili čak mladi odrasli.

U nastavku možete da razmotrite sljedeće savjete za pomoć svojoj djeci kako da se izbore sa posljedicama traumatskog događaja:

Stvaranje osjećanja bezbjednosti

Osnovni preduslov za dalje razgovore o događaju i ispoljavanje različitih emocija jeste obezbjeđivanje osjećanja sigurnosti i vraćanje osjećanja bezbjednosti.

Djeca različitog uzrasta mogu da budu zabrinuta za svoju bezbjednost, kao i bezbjednost svoje porodice. Zato je važno da na samom početku djecu uvjerite da su sada bezbjedni i na sigurnom i da će sada svi da se trude da očuvaju bezbjednost.

Čuvajte dom kao bezbedno mjesto. Deca, bez obzira na godine, smatraju kuću sigurnim utočištem kada svijet oko njih postane opasan i nepredvidiv. U vremenima krize, važno je zapamtiti da vaša djeca mogu da se vrate kući u osjećaj sigurnosti. Razmislite o planiranju zajedničke omiljene porodične aktivnosti koja može pružiti utjehu i umirenje.

Otvoren razgovor

Razgovor sa svojom djecom o njihovim brigama je prvi korak koji će im pomoći da se osjećaju bezbedno i da počnu da se nose sa događajima koji se dešavaju oko njih. O čemu pričate i kako to govorite zavisi od njihovog uzrasta, ali sva djeca moraju da znaju da ste tu za njih i slušate ih.

Odvojite dovoljno vremena za razgovor i pronađite zgodan trenutak kada možete da razgovarate: dok idete negdje, šetate se, dok se spremaju za igru, za vrijeme obroka ili pred spavanje.Važno je sa strpljenjem, punom pažnjom i uvažavanjem slušati dijete koje je iskazalo potrebu da govori. Dodatno je neophodno osluškivati i prihvatiti njihovu potrebu da o svemu razgovaraju i pitaju, u mjeri i na način koji njima odgovara.

Pažljivo slušajte njihove misli. Ne prekidajte – dozvolite im da izraze svoje ideje i razumevanje prije nego što odgovorite. Dopustite im i ohrabrite ih da postave pitanja i da riješe sopstvene nedoumice na taj način.

Pokažite strpljenje ukoliko dijete ima potrebu da vam više puta ispriča šta mu se dogodilo ili kako se osjeća – to je upravo način na koji ono pokušava da razumije šta se dogodilo.

Djeljenje osjećanja

Očekivano je da djeca pokazuju različite emocionalne reakcije na događaj, zato je važno stvoriti atmosferu prihvatanja u kojoj će djeca imati mogućnost da na različite načine, u zavisnosti od njihovog uzrasta, ispolje svoja osjećanja vezana za događaj.

Ohrabrite ispoljavanje emocija. Podstaknite svoju djecu da svoja osjećanja prenesu riječima pričajući o njima ili vodeći dnevnik. Nekoj djeci može biti od pomoći da izraze svoja osjećanja kroz igru i kreativne aktivnosti. Dozvolite djeci da iskažu onoliko emocija koliko su spremni da podijele sa vama u tom trenutku i pokažite puno razumijevanje, uvažavanje i strpljenje za sve što podijele.

Obratite pažnju i pratite znakove stresa, straha ili anksioznosti. Nakon traumatičnog događaja, tipično je za djecu (i odrasle) da iskuse širok raspon emocija, uključujući strah, šok, bijes, tugu i anksioznost. Kažite im da je očekivano da osjećaju ono što osjećaju.

Ponašanje vaše djece može se promijeniti zbog njihove reakcije na događaj. Mogu imati problema sa spavanjem, promjene u apetitu i promjene raspoloženja, učestalije glavobolje ili bol u stomaku, kao i poteškoće sa koncentracijom, odrađivanjem školskih zadataka ili uobičajenim obavezama.

Ovakve reakcije su očekivane i trebalo bi da počnu da se povlače za četiri do šest nedjelja, ako se ne dogodi nijedan drugi traumatski događaj. Ukoliko ove reakcije traju duže od ovog perioda, to je znak da je potrebno potražiti stručnu pomoć. Obavezno redovno proveravajte svoju djecu dok pratite njihovo nošenje sa ovim procesom. Obezbijedite dodatno vrijeme, pažnju i strpljenje (uključujući dodatnu nežnost i zagrljaj).

Pokažite svoja osjećanja jer će upravo time jdeca uvideti da je "dozvoljeno" ispoljavanje različitih emocija i da je prirodno da u ovoj situaciji neko oseća tugu, neko ljutnju, strah, zbunjenost. Budite obazrivi da vaša osjećanja budu koliko god je moguće umjerena i pažljivo objasnite svoje reakcije kako djeca ne bi pomislila da su ih ona izazvala.

Informisanje

U kriznim situacijama, ljudi često provode mnogo vremena prateći vijesti i informacije na internetu, ne samo zbog informisanja, već i zbog toga što nam to pruža osjećaj kontrole. I vaša djeca će možda željeti da budu informisana o razvoju događaja i o vijestima o događaju preko interneta, televizije ili novina. Zato je važno pratiti sljedeće smernice i obezbjediti adekvatno informisanje u skladu sa uzrastom djece.

Važno je ograničiti količinu vremena provedenog u praćanju vijesti i informacija, te obezbjediti pauze od istih, jer stalna izloženost informacijama može zapravo povećati i vaše i njihove anksioznost i strahove.

Potrebno je imati na umu da svako dodatno izlaganje medijskim sadržajima o događaju, naročito vizuelnom sadržaju, može stvoriti psihološki efekat na dijete koji nalikuje scenariju kao da je dijete bilo na mjestu događaja ili povećati rizik od posttraumatskog stresnog poremećaja za djecu koja su direktno iskusila dati događaj.

Obavezno razgovarajte sa djecom o onome što su vidjeli ili pročitali. Ako imaju neke dezinformacije ili pogrešne informacije – podijelite sa njima šta se trenuto zna, a o čemu trenutno ne postoje provjerene informacije.

Čuvajte sebe

Vodite računa o sebi da biste mogli da brinete o svojoj djeci. Budite uzor svojoj djeci kako da upravljaju traumatskim događajima. Održavajte redovni raspored kao i prije, koliko god možete, kako biste povratili osjećaj sigurnosti i izvjesnosti. Nemojte previše da planirate, da ne bi došlo do iscrpljenosti. Pravite pauze. To može biti samo pet minuta kada izađete iz sobe ili kuće i duboko udahnete ili brzo prošetate. Ne zaboravite da napravite pauze od izlaganja izvještavanju o događaju.“

Pomoć je dostupna

Ako se vi ili vaša djeca osjećate zaglavljeni ili preopterećeni, možda biste željeli da razmislite o razgovoru sa nekim ko bi mogao da vam pomogne. Licencirani stručnjak za mentalno zdravlje, kao što je psiholog, može pomoći vama i vašoj djeci u razvoju odgovarajuće strategije za napredovanje. Važno je da dobijete stručnu pomoć ako osjećate da vi ili vaša djeca niste u stanju da funkcionišete ili obavljate osnovne aktivnosti svakodnevnog života u bilo kom trenutku.

Započnite razgovor. Imajte na umu da su nešto već čuli, od učitelja, društva, medija. Pitajte ih šta već znaju, šta misle o tome, kako se osjećaju u vezi sa tim.

Pratite razgovore odraslih. Imajte na umu da vaša djeca možda slušaju vaše razgovore. Ako ne razumiju, "popunit će praznine", što može povećati anksioznost.