Piše: MAJA RADEVIĆ

Ona je uvijek optimistična, vedra i nasmiješena. Sa građanima se druži na sarajevskim ulicama, za Bajrame dijeli baklave, uz ramazan priprema iftare u Narodnoj kuhinji, ustrajno trči polumaratone, i šta sve ne. Neko je jednom napisao da gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić , rođena Londrc , u posljednje dvije godine otkako je na toj funkciji, zapravo ne radi ništa, ai to što radi - radi loše.

Gafovi prate čak i u većoj mjeri nego njenog prethodnika, SDA-ovog gradonačelnika Abdulaha Skaku , koji je u bh. javnosti bio poznat kao „kralj gafova“. Ne, jesu li toliki propusti i nebulozne izjave gradonačelnice Karić zaista posljedica političkog neiskustva i nesnalaženja, ili možda brižljivo isplanirana agenda?

Svoj prvi veliki ispit Benjamina Karića imao je u studenom 2021. godine, šest mjeseci nakon što je imenovan za gradonačelnicu Sarajeva, a nakon što je tu funkciju, ogorčen političkim igrarijama u kojima se zloupotrebljavalo njegovo ime i trgovinom glasovima u Gradskom vijeću, odbio Bogić Bogićević . , bivši član Predsjedništva bivše SFRJ i jedan od najpopularnijih političara u BiH.

U sjeni skandala s Bogićevićem, mlađahna gradonačelnica Benjamina Karića pokušala je “neutralizirati štetu” realizacijom višegodišnje inicijative o podizanju spomen-ploče ubijenim Sarajlijama srpske nacionalnosti na Kazanima. Rijetko koji nije poznat sa krvavim ratnim događajima i monstruoznim zločinima počinjenim nad sarajevskim Srbima tokom opsade, iza kojih su stajali odmetnuti komandant 10. brdske brigade Armije RBiH Mušan Topalović Caco i njegovi saborci. Ipak, na spomen-ploči na Kazanima, zabačenoj lokaciji na kojoj su bačena tijela zvjerski likvidiranih Sarajlija, stoje samo imena ubijenih – ali ne i ko ih je ubio.

„OSJETLJIVO PITANJE“ SPOMEN-PLOČE

Na pitanje zbog čega na ploči ne pišu imena zločinaca, unatoč tome što su i porodice žrtava godinama na tome insistirale, gradonačelnica Karić imala je “opravdanje”.

“Ja bih mogla sada vama pokazati presude, obdukcione zapise, radi se o 10 osoba koje se spominju unutar presuda, 10 žrtava, preostalih osam nije spomenuto u presudama, ali su pronađeni na lokalitetu Kazani. Pa sad ja vas pitam, ako imamo 10 osoba koje se spominju u presudama, a za osam nemamo presude, na koji način onda možemo napisati ko je izvršioc?”, izjavila je Karić.

Pri tome je svjesno prešutjela činjenicu da je za ubistva počinjena na Kazanima te neprijavljivanje krivičnog djela i počinilaca, tokom i neposredno nakon rata osuđeno 14 pripadnika Desete brdske brigade Armije BiH. Komandant ove jedinice Mušan Topalović Caco ubijen je u Sarajevu 26. oktobra 1993. godine tokom akcije hapšenja.

No, Karić i dalje ostaje pri svom stavu da se “ne može napisati ko je izvršioc”, a moguće je i da imena 14 presuđenih zločinaca i njihovog komandanta Cace nisu mogla stati na spomen-ploču, pa je na kraju odlučeno da ih se izostavi iz praktičnih, a ne političkih razloga.

Samo mjesec dana nakon “nemilih događaja” sa postavljanjem spomen-ploče na Kazanima, u decembru 2021. na vratima stana jedne katoličke porodice u Sarajevu osvanuo je crtež kalašnjikova, uz prijeteće poruke: “Tu sam katolici, da vas prekrstim”, “ Hoćete li da vas kalašnjikovom išaram, imam ga. ” Iz MUP-a Kantona Sarajevo brzo su pronašli počinioca. Utvrđeno je da se radi o osobi s psihičkim problemima i saopćeno je da će, prema proceduri, osoba biti zbrinuta u adekvatnoj zdravstvenoj ustanovi.

Međutim, gradonačelnica Karić za ovaj incident direktno je okrivila predsjednika Republike Hrvatske, Zorana Milanovića.

“Ne želeći da umanjujem ozbiljnost ovog incidenta, moram naglasiti da bi ovo mogle biti posljedice izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koji dodatno širi netrpeljivost među narodima”, izjavila je Karić.

Kakvom logikom je Karićeva došla do zaključka da su Milanovićeve, neupitno šovinističke izjave “krive” za vandalski čin u Sarajevu iza kojeg stoji duševno oboljela osoba, nije poznato. Nažalost, ovo nije posljednji put da se gradonačelnica Sarajeva, ničim izazvana, “odlučno obračunava” s političarima iz regiona.

U februaru ove godine Benjamina Karić “oštro je odbrusila” gradonačelniku Beograda, Aleksandru Šapiću, koji je prethodno izjavio da "neće dozvoliti da Sarajevo ima bolji (filmski) festival od Beograda ”. Ono što se moglo razumjeti kao bezazlena, simpatična konkurentnost između dva grada, iz nekog je razloga razbjesnilo Benjaminu Karić.

“Razumijem da gradonačelnik Beograda dolazi iz svijeta vodenih sportova, da mu kultura i umjetnost nisu bliski, osim možda uloge nasilnika Gangule u filmu 'Kad porastem biću kengur'. Šteti ugledu Beograda kada svoju epizodnu ulogu iz filma prenosi na poziciju gradonačelnika i kao najobičniji neškolovani nasilnik o Sarajevo Film Festivalu govori da ' Neću da dozvolim da Sarajevo ima bolji festival od Beograda '” , konstatovala je gradonačelnica.

Dakle, izjave gradonačelnika Aleksandra Šapića “štete ugledu Beograda”, dok otvorene uvrede gradonačelnice Benjamine Karić, koja kaže da je prvi čovjek Beograda “najobičniji neškolovani nasilnik”, ni najmanje ne štete ugledu Sarajeva, niti narušavaju reputaciju SFF-a, koji svake godine s radošću pohode i brojni filmski umjetnici iz Srbije… Inače, Šapić je i doktor nauka, doduše na fakultetu loše akademske reputacije: otprilike uglednom koliko i onaj fakultet u Travniku na kojem je predavala Benjamina Karić.

U DRAŠKOVOM ČVRSTOM ZAGRLJAJU

No, nije prema svakom kolegi gradonačelniku Benjaminu Kariću tako oštra i neugodna. Na primjer, sa banjalučkim gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem pretprošle godine je razmjenjivala srdačne zagrljaje, poljupce, bukete cvijeća i želje za međusobnom saradnjom.

Samo nekoliko dana nakon njihovog prvog susreta u Banjoj Luci, Stanivuković je komentirao dopune Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida, a koje je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko.

“To je jedan strahovito loš potez. Iako nikad ranije nisam za njegov rad to rekao, za ovaj potez mogu reći da je kukavički. Pokazujete neku vrstu hrabrosti prije nego što odete. Mislim da je to veoma loše i može tenzije dodatno produbiti, to nikako nije dobro za Republiku Srspku i za naš narod. Bilo koja vrsta nametanja nije dobra, da mi neko nameće mišljenje ili pogled na istoriju, to je za mene pogubno i štetno”, rekao je Stanivuković, time jasno dajući do znanja da on ne priznaje, niti će ikada priznati, genocid u Srebrenici.

A kako je na sve to reagirala Benjamina Karić? Izjavila je da je “ vrlo tužna i potresena ” Stanivukovićevim riječima. Nije sarajevska gradonačelnica održala svom banjalučkom kolegi i prijatelju lekciju o sramotnom negiranju genocida, kao što je to učinila sa Zoranom Milanovićem. Nije ga nazivala “najobičnijim neškolovanim nasilnikom”, kao što je rekla za beogradskog gradonačelnika. Ne, ona je “tužna i potresena” - baš kao da je netom raskinula s dečkom nakon jedne obećavajuće ljubavne veze…

Treba li reći da njena potresenost, tuga i razočarenje nisu predugo trajali? Od tada do danas, Benjamina Karić se, nasmijana i lepršava kao i uvijek, često pojavljivala u društvu Draška Stanivukovića u raznim prilikama, kako u zemlji, tako i u inostranstvu.

Sav raskošni populizam Benjamine Karić došao je do izražaja u septembru prošle godine, kada je na AJB DOC Film Festivalu prikazan dokumentarac “ Sarajevo safari ” slovenskog režisera Mirana Zupaniča. Sama tema filma nije potpuna nepoznanica – godinama su se po kuloarima i sarajevskim kafanama prepričavale stravične priče o bogatim izopačenim strancima koji su tokom rata, navodno, bili spremni izdvojiti velike sume novca kako bi im se omogućilo da sa brda iznad Sarajeva pucaju na stanovnike opkoljenog grada. No, ako izuzmemo poznati videosnimak ruskog pisca Eduarda Limonova koji iz mitraljeza puca po Sarajevu, drugih konkretnih dokaza za “ratni safari” u kojem su sudjelovali stranci za sada nema. Nema ih ni u Zupaničevom filmu, izuzev svjedočenja dvojice ljudi koji su navodno “posmatrali”, ili nekada negdje čuli za taj bolesni avanturizam.

Takva sitnica kao što je nedostatak bilo kakvog dokaza koji bi potkrijepio izjave navodnih svjedoka iz Županičevog filma, međutim, nije spriječila gradonačelnicu Sarajeva da podnese krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH “protiv NN lica koja su sijala smrt po Sarajevu i njihovih pomagača, te odgovornih lica agresorske vojske”. ”.

“ Smatram svojom obavezom ovako reagirati na iznesene činjenice u dokumentarnom filmu Sarajevo safari. Obećano, ispunjeno”, zadovoljno je na Twitteru objavila gradonačelnica Sarajeva, koja bi dakako, kao vrsna pravnica kakvom se predstavlja, morala znati da se od te krivične prijave nikada neće izroditi bilo kakva optužnica. Ali, bila je to još jedna odlična prilika da gradonačelnica na djelu pokaže svoj patriotizam, koji joj zlobnici nerijetko spočitavaju.

GRADONAČELNICA PO MJERI SDA I NiP-a

Od čega se, na koncu, sastoji politička agenda Benjamine Karić, rođene Londrc?

Početkom aprila 2021. kada je tek izabrana za gradonačelnicu, njemački list Tageszeitung (TAZ) je pisao: “Značajno je što Benjamina Karić ne pripada nijednom od tri konstitutivna naroda, niti  Bošnjacima, ni Hrvatima, ni Srbima i što se svrstala u grupu ‚ostalih‘. To su slobodni duhovi, ljudi koji pripadaju manjinskim grupama ili dolaze iz mješovitih brakova i koji se ne žele nacionalistički definirati. To su oni koji u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini nisu imali priliku uzdići se na tako visoku funkciju, jer u bh. institucijama uglavnom dominiraju tri nacionalne stranke."

TAZ podsjeća kako je Sarajevom vladala “konzervativno-muslimanska nacionalna stranka SDA”, ali da je na izborima u novembru 2020. pobijedio lijevo-liberalni savez na čelu sa socijaldemokratima, čija je potpredsjednica Benjamina Karić. „Pobjednici izbora su željeli pokazati da je glavni grad BiH Sarajevo i dalje grad koji se drži svoje multietničke tradicije i nominirali su Srbina pravoslavca i veoma cijenjenog socijaldemokratu Bogića Bogićevića za gradonačelnika - iako 80 posto grada naseljavaju muslimani. Također se željelo pokazati da je mirni suživot etničkih grupa i dalje moguć uprkos ranama koje je donio rat. Ali, izbor gradonačelnika osujetile su spletke SDA, a Bogić Bogićević je odustao od kandidature", pisao je TAZ.

Dvije godine kasnije, stvari su kristalno jasne: SDA nije bila protiv SDP-ovog gradonačelnika/ice, već protiv Bogića Bogićevića, prekaljenog političkog vuka koji ni pod kakvim pritiscima ne bi podlegao populističkim i u realnosti sve manje utemeljenim floskulama o “multikulturalnom”, „multinacionalnom“ i „tolerantnom“ Sarajevu, nego bi takvo Sarajevo ponovo pokušao iz temelja izgraditi. I sasvim sigurno, ne bi oklijevao da na spomen-ploču na Kazanima upiše ime ratnog zločinca Mušana Topalovića Cace, niti da sa druge spomen-ploče, one na sarajevskoj Vijećnici, ukloni natpis koji cijeli jedan narod proglašava (srpskim) zločincima (što je Benjamina Karić također odbila učiniti, poručivši da za njenog mandata "neće biti promjene ploča").

Bogić Bogićević nikada ne bi mogao biti gradonačelnik po mjeri SDA, odnosno konzervativnog Naroda i pravde, koji je danas dominantni dio aktuelne vlasti u Sarajevu. Benjamina Karića to, bez imalo sumnje, jeste – i to u znatno većem obimu nego što njene političke odluke korespondiraju sa SDP-om i ljevičarskom ideologijom kojoj službeno pripada.

Jedan drugi njemački novinar prije nekoliko mjeseci razgovarao je s gradonačelnikom Sarajeva iu svom članku nije iskoristio niti jednu njenu riječ. Kako je objašnjavao kasnije, nikada nije sreo nekoga tko toliko frazira i čija je priča bez ikakvog sadržaja...