Mahovinu većina nas uzima zdravo za gotovo u prirodi, no taj zeleni biljni tepih ima iznenađujuće veliku snagu unatoč svojoj skromnoj veličini. Znanstvenici su u novom istraživanju tek otkrili koliko je ta raznolika skupina sitnih biljaka vitalna za ekosisteme širom svijeta, što ih je u neku ruku i zapanjilo.

Bili smo zaprepašteni kada smo otkrili da mahovine rade sve te nevjerovatne stvari, kaže David Eldridge, ekolog s australskog Univerziteta New South Wales.

Uzimajući uzorke mahovine s više od stotinu mjesta u osam različitih ekosistema, Eldridge i kolege procijenili su da populacije te biljke pokrivaju nevjerovatnih 9,4 miliona kvadratnih kilometara u tipovima okoliša koji su bili dijelom njihovog istraživanja. Ta je površina usporediva s veličinom Kine ili Kanade.

Mahovina je kao drevni biljni organizam i predak svih današnjih biljaka jednostavnije strukture od svojih modernijih potomaka, s grančicama punim sitnih listova, obično debljine samo jedne stanice. No, njihova strukturna sićušnost ne čini ih ništa manje moćnima.

Nikad ne umiru

Mahovine nemaju transportno tkivo koje ima obična biljka, zvan ksilem i floem, kroz koje voda teče, no mahovina preživljava skupljajući vodu iz atmosfere. Neke mahovine, poput onih u suhim dijelovima Australije, sklupčaju se kad se osuše, ali ne umiru, već zauvijek žive u mirovanju. Uzeli smo mahovine iz takvog stanja nakon sto godina, poprskali ih vodom i gledali kako oživljavaju. Njihove se stanice ne raspadaju kao kod običnih biljaka, kaže Eldridge.

Usisavači ugljika

Znanstvenici su usporedili tla s mahovinom i bez nje u svakom od svojih proučavanih područja i otkrili veće kretanje hranjivih tvari u tlu obraslom mahovinom, povećavajući kruženje svega, od dušika i fosfora do organske tvari. Mahovina također djeluje kao skladišni bazen za hranjive tvari, uključujući ugljik, trenutno držeći oko 6,43 milijardi tona tog vitalnog, ali problematičnog elementa izvan naše atmosfere prezasićene s CO2.

Mislimo da mahovine usisavaju šest puta više ugljikova dioksida, tako da to nije odnos jedan prema jedan, već šest puta bolje od toga, kaže Eldridge.

Sprečavaju razvoj superbakterija

Australski znanstvenici otkrili su da mahovine čuvaju i potencijalne patogene. U istraživanjima je izbrojano manje potencijalnih biljnih patogena u tlu na kojem mahovina obitava, a geni koji su nevjerovatno otporni na antibiotike bili su manje prisutni u mikrobiomima mahovinskih staništa u usporedbi s njima neobraslim područjima.

Smatramo da povećanje ugljika u tlu ispod mahovina može smanjiti kompeticiju mikroba i njihovu potrebu za proizvodnjom gena otpornih na antibiotike, pišu autori studije koja je objavljena u znanstvenom časopisu Nature Geoscience.

Plitki spletovi korijenja mahovine pomažu držati tlo na okupu, pružajući stabilnu površinu za naknadni rast biljaka, koji onda vodi do složenijih ekosistema. Mahovina također pomaže u održavanju površinske mikroklime. Mahovine visoke gustoće, kao što su Sphagnum, Hylocomium i Ptilium, najviše doprinose bioraznolikosti tla i ekosistemima, posebno u područjima na kojima drveće ne raste, poput pustinja i tundre.

Nakon velikih površinskih poremećaja, poput vulkanskih erupcija, mahovina je jedan od najranijih organizama koji se vraća, nakon cijanobakterija i algi.

U svom istraživanju pokazujemo da tamo gdje imate mahovine imate veću razinu zdravlja tla, više ugljika i više dušika. Mahovine bi mogle biti savršeno sredstvo za pokretanje oporavka ozbiljno degradiranog tla u urbanim i prirodnim područjima, ističe na kraju Eldridge, piše Science Alert.