Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na godišnjicu ratnih zločina nad Bošnjacima Čajniča. Tokom maja 1992. godine na lokalitetu lovački dom na Mostini kod Čajniča ubijeni su bošnjački civili koji su prethodno zarobljeni u gradu ili okolnim selima, kao i na cesti prema Pljevljima dok su pokušavali pobjeći od rata.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, na području Čajniča prijavljeno je ukupno 138 nestalih osoba. Do danas je pronađeno i identificirano 90 žrtava. Potpuno je nepoznata sudbina još 48 Čajničana za kojima se i dalje traga. Najveća grobnica koja je krila tijela Bošnjaka iz Čajniča jeste jedna od grobnica u mjestu Mostina iz koje su u septembru 2002. ekshumirani posmrtni ostaci 18 žrtava. U ovoj masovnoj grobnici najmlađa žrtva je bio devetnaestogodišnji Zlatko Bukva. Mjesto Mostina, osim ove, skrivalo je još šest masovnih grobnica iz kojih su ekshumirana tijela ukupno 60 žrtava.

UDIK-ova publikacija „Ratni zločini u Čajniču – presude“ dokumentuje predmete Suda Bosne i Hercegovine za ratne zločine počinjene nad civilima Čajniča i okoline. Sud je osudio Milorada Živkovića, Miluna Kornjaču, Milosava Jovanovića, Marijana Jovanovića i Slavka Jovanovića na kazne od šest do jedanaest godina zatvora. Optužbi su oslobođeni Duško Tadić i Stevo Jovanović.

Sud BiH je 2015. godine potvrdio optužnicu protiv Duška Kornjače. Kornjača se tereti da je „u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva sa područja koje obuhvata općina Čajniče“.

Iako je poznato da Kornjača stanuje u Novom Sadu, i dalje je nedostupan pravosudnim organima BiH. Stoga, ponovo apelujemo na državu Srbiju da izruči Duška Kornjaču Sudu BiH čime bi pokazala da regionalna saradnja na pitanju procesuiranja odgovornih za ratne zločine zaista postoji. Samo zajedničkim naporima možemo graditi društvo bez nasilja, društvo u kome ratni zločinci neće držati predavanja u obrazovnim ustanovama, gdje će pravi heroji biti građani i građanke koji svojim radom i trudom čine našu zajednicu boljom i dostojnom za život.