Enromne količine padavina snažnog intenziteta napravile su veliku štetu u Hercegovini. Stradaju usjevi i brojne poljoprivredne kulture. Najgore su, zasad, prošli proizvođači ranog voća, sorti poput trešnje i jagode. Ono malo što je rodilo, lošeg je kvaliteta i gotovo neupotrebljivo.

Grane povijene pod plodovima, ali kakvim... Trulim, ispucalim, ucrvanim. Prve, odnosno rane su trešnje ove godine poharale kiše.

“Mislim da ništa neće biti od ovih ranih trešanja. To je ili popucalo ili struhlo od prevelike količine vode”, kaže poljoprivrednica Jasmina Ćušić.

U trgovini  trešanja i nema. Mogu se, od ranih sorti voćki koje se u Hercegovini uzgajaju, naći jagode – no i na njih su vremenske prilike ostavile traga.

“Jagode su otišle na trećinu uroda, dvije trećine su propale. Još su kod nas organske, pa im je još skraćen rok trajanja... Ova godina je baš izazovna i biće teško”, dodaje Jasmina za Federalnu televiziju.

Gubici su neizbježni. Toliki da, upozorava struka, poljoprivredni proizvođači neće moći uredno servisirati svoje obaveze. Istrošili su se već bili – na rezidbu, prihranjivanje, i slično. A sad na trešnji, recimo, nema dobiti, a opet ima troškova.

“Pojavila se dodatna tehnička mjera – uklanjanje ispucalih, mumificiranih plodova koji su opasnost da trulež dospije na voćke”, ističe Ahmed Džubur, profesor na Agromediteranskom fakultetu UNMO.

Profesor Džubur smatra da rješenja ima, barem da se gubici poljoprivrednim proizvođačima ublaže. Predlaže proglašenje elementarne nepogode, onda i procjenu štete.

“Kad se uvtrdi šteta, onda se reaguje, kao što rade normalne, odgovorne države.”

Pomoć ugroženim poljoprivrednicima izostajala je i ranije. Samo u posljednjih pet godina tri su prošle s velikim padavinama, mrazovima, vjetrovima... Štetu niko nije brojio, niko nije naplatio. Ni s poticajima nije stanje bolje. S federalnog nivoa se, naprimjer, za cjelokupnu biljnu proizvodnju, koja podrazumijeva i voćarstvo i povrtlarstvo i ljekovito bilje i još mnogo toga izdvaja nešto više od 20 miliona maraka. Za razliku od, recimo, proizvodnje isključivo kravljeg mlijeka na što idu 53 miliona maraka. Proizvođači poput Jasmine koja se godinama bavi ekološkim uzgojem desetine kultura, pomoć ne očekuje.

“Niti šta tražim, niti išta dobijam. Iskreno se nadam da neću doći u tu situaciju da tražim nešto”, zaključuje Jasmina Ćušić.