Navijači mostarskog Zrinjskog, Ultraši, na utakmici koju su igrali sa sarajevskim Željezničarom u Čitluku psovali su Bosnu i Hercegovinu i skandirali: “Hrvatska je moja domovina“, uz zastavu Herceg-Bosne. Na utakmici u Konjicu uzvikivali su: “Hrvatski Konjic“. Na hrvatskim portalima je objavljen link na kome pjevaju himnu Hrvatskog vijeća obrane u Tirani gdje su otišli da bodre svoj klub.

Piše: Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu

No, njihov najveći “uspjeh“ nesumnjivo je sramotna scena s finala Kupa Bosne i Hercegovine koji se igrao u Zenici, kad su svi navijači Zrinjskog okrenuli leđa i pokazali srednji prst dok se izvodila himna Bosne i Hercegovine. Snimak su nesumnjivo vidjeli svi u državi i regionu jer su svi mediji pisali o tome. Za to vrijeme su u VIP loži sjedili Borjana Krišto predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, Elmedin Konaković ministar vanjskih poslova BiH, Dragan Čović predsjednik HDZ-a BiH, Nermin Nikšić, premijer Vlade Federacije BiH, Adnan Šteta ministar saobraćaja u Kantonu Sarajevo, Nermin Muzur načelnik Općine Ilidža.... I nastavili gledati utakmicu. Mediji nisu objavili da je iko od njih na bilo koji način reagirao zbog ponašanja navijača Zrinjskog i skandaloznog vrijeđanja himne i države.

Neredi koji su uslijedili nakon utakmice pripisani su nezadovoljstvu navijača Veleža jer je njihov klub izgubio. No, da li je to baš tako ili je, možda, njihovo ponašanje bilo odgovor na ponašanje navijača Zrinjskog kod kojih je, čini se, zadnjih mjeseci došlo do ekstremne radikalizacije koju, simptomatično, ne ispoljavaju na utakmica s klubovima iz Republike Srpske. Ima li politika uticaja na ponašanje navijača Zrinjskog?

Rat je počeo na Maksimiru

Na utakmici Dinama i Crvene zvezde koja je igrana u Zagrebu 13. maja 1990. došlo je do velikih nereda praćenih scenama nasilja i nacionalizmom kakvi do tada nisu viđeni u bivšoj Jugoslaviji zbog čega ni danas nije malo onih koji će tvrditi da je krvavi rat u SFRJ počeo na Maksimiru. Navijače Zvezde u Zagreb je predvodio Željko Ražnatović Arkan, a sami beogradski navijači su kasnije pričali kako su tada prvi put pjevali četničke pjesme u Zagrebu. Naravno da je rat počeo zbog potpuno drugih razloga, ali tadašnje scene s Maksimira bile su ogledalo političkih dešavanja u SFRJ i njihova posljedica, a ne uzrok. Kao što su to i neredi i nacionalističke i fašističke poruke koje danas redovno viđamo na utakmica u Bosni i Hercegovini, ali i drugim zemljama nastalim raspadom SFRJ.

U augustu prošle godine navijači Borca su na utakmici protiv Igmana u Banja Luci skandirali osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, dok je na tribinama istaknuta velika parola “Rastu neki novi Srbi kao ljuta guja, skupo će vas koštati Bljesak i Oluja“, a na manjim su bili brojevi protjeranih Srba, uništenih kuća, spomenika i crkvi u Kninskoj Krajini (Hrvatska). Sudija Miloš Gigović nije reagirao.

Veličanje ratnih zločina i ratnih zločinaca redovna je pojava na fudbalskim utakmicama bez ikakvih posljedica, a to dozvoljeno ponašanje vodilo je daljoj radikalizaciji pri čemu je jedna od najstrašnijih parola “Nož, žica, Srebrenica“, koja veliča stravični zločin genocida, postala omiljena za navijače ne samo u BiH nego i regionu. Skandiranje nikšićkih navijača u Podgorici: “Nož, žica, Podgorica“ pokazuje da je ova parola postala “zaštitni znak“ ekstremnih desničara na Balkanu koji imaju zaštitu u najvišim političkim krugovima.

Izostanak reakcija zvaničnika, osude šire javnosti i nekažnjavanje doveli su do ozbiljnog jačanja ekstremnih nacional-fašističkih grupa desničara u regionu koje se povezuju s fašističkim pokretima u Evropi, a koji okupljaju veliki broj mladih ljudi. Posebno zabrinjava što se ovoj sve masovnijoj radikalizaciji ne posvećuje potrebna pažnja i ovaj problem uopće nije prepoznat kao velika opasnost u svim društvima zemalja nastalim raspadom Jugoslavije.

“Dozvoljena“ radikalizacija vodi još većoj radikalizaciji. “Stilizovana lobanja, kakvu su koristile zloglasne nacističke SS divizije tokom nekih od najsvirepijih zločina u Drugom svjetskom ratu, bila je izvješena na tribinama bijeljinskog stadiona najmanje pet puta tokom 2022. godine. Ovaj simbol, zbog mržnje koju predstavlja, zabranjen je na utakmicama koje organizuje evropska fudbalska asocijacija, ali Fudbalski klub Radnik nije kažnjen niti jednom“, objavila je Balkanska istraživačka mreža (BIRN) u aprilu ove godine. Dalje navode da se “fotografijom sa simbolima koji su zabranjeni u evropskim takmičenjima, a oslikani su na zastavama okačenim na tribinama Gradskog stadiona Bijeljina, pohvalio Filip Stojanović sredinom oktobra. 'Idealno', napisao je on u opisu fotografije sa Totenkopfom i keltskim križem, jednim od najčešće korištenih simbola bijelih supremacista, rasističkog pokreta koji se zasniva na mržnji prema svima osim bijelcima“.

Ekstremni desničarski radikalizam najdirektnije je povezan s terorizmom. Europol u svom izvještaju za 2022. godinu upozorava na nove trendove povezane s terorističkim prijetnjama: nasilne desničarske ekstremističke ideologije su usmjerene isključivo na nacionalizam, rasizam, ksenofobiju i/ili srodnu netoleranciju, i hrane se raznim subkulturama mržnje, koje se obično bore protiv različitosti u društvu i jednakih prava manjina. Osnovni koncept desnog ekstremizma je supremacizam ili ideja da je određena grupa ljudi koji dijele zajednički element (naciju, rasu, kulturu, itd.) superiorna u odnosu na sve druge narode. I prema Globalnom indexu terorizma politički motivirani terorizam nadvladao je vjerski (džihadisti i prijetnje od ISIL-a).

Ćutnja opasnija od vikanja

No, zašto smo za primjer uzeli navijače Zrinjskog, a ne neki drugi klub čiji su navijači još radikalniji?

Prvo, zbog toga što su na utakmici u Zenici bili predstavnici državne, federalne i vlasti Kantona Sarajevo i Dragan Čović, kao lider svih Hrvata u BiH, a njihova ćutnja je opasnija i od vikanja Ultraša jer to šalje strašne poruke svim građanima Bosne i Hercegovine, pogotovo mladim ljudima koji sve više svoje identitete grade po “vrijednostima“ ekstremnih desničarskih grupa čija se ideologija zasniva na nacionalizmu i fašizmu, čak i kad nisu njihovi članovi. Mnogi se još uvijek sjećaju stravičnih snimaka iz Mostara kada je 2018. slavljen prolazak Hrvatske u finale Svjetskog prvenstva, na kome jedan dječak uzvikuje: “Nož, žica, Srebrenica“. Da se ne radi o slučajnosti nego o ozbiljnoj indoktrinaciji pokazalo se i tokom sljedećeg prvenstva kada je jedna mlada djevojka, opet slaveći pobjedu hrvatske reprezentacije, uzvikivala isto. Podsjetimo, zločin genocida u Srebrenici počinile su srpske snage, a žrtve su Bošnjaci.

Drugo, zbog toga što upravo ti na utakmici prisutni predstavnici vlasti deklarativno tvrde da su “europejci“ s jasnim opredjeljenjem za evropske integracije. Aleksandar Vučić izjavljuje da bi on i podržao zapadni put Srbije ali ne može jer je većina građana, javnost, za Rusiju. Formira li javnost stavove političara, ili političari formiraju javno mnjenje na Zapadnom Balkanu? Nakon što su Milorad Dodik i Dragan Čović ozvaničili političku koaliciju pred izbore 2018. godine dolazi do sve većeg približavanja politike HDZ-a SNSD-u, odnosno radikaliziranja HDZ-a i velikog dijela bosanskih Hrvata. Pa je tako nacionalni identitet sve više izjednačavan s etničkim koji je opet sve jače vezivan za maticu Hrvatsku što je rezultiralo time da velika većina Hrvata Bosnu i Hercegovinu ne doživljava kao svoju domovinu. Otud psovanje BiH na utakmicama i skandiranje “Hrvatska je moja domovina“ što je direktna posljedica politike Hrvatske prema BiH i hrvatskih zvaničnika u BiH. Potvrda tome je i činjenica da takvih poruka nema prema Srbima u BiH, niti skandiranja na utakmicama iako su Hrvati u proteklom ratu u BiH najviše stradali od srpskih snaga. Koalicija Dodik-Čović najbolji je primjer da procesi pomirenja idu odozgo. Kao i radikalizacija i podjele društva.

Veliku ulogu u tome su odigrali i procesi historijskog revizionizma koji su, što posebno zabrinjava, pojačani ulaskom Hrvatske u EU, a u koji su uključeni najviši hrvatski zvaničnici iz BiH i Hrvatske, ali i akademska zajednica, intelektualci i mediji. Podsjetimo na dokument Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) iz maja prošle godine koji po svom sadržaju najviše sliči zloglasnim dokumentima Srpske akademije nauka i umjetnosti, a koji su nazvali “Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom u pogledu njihova ulaska u Europsku uniju“.

Hrvatski akademici uz političke, ekonomske, ekološke i druge zahtjeve insistiraju na pravima Hrvata u BiH, Srbiji i Crnoj Gori, i ako su manjina. Traže da Srbija prizna agresiju na Hrvatsku (dok negiraju agresiju Hrvatske na BiH), kao i da se Srbija odrekne velikosrpske propagande, “jasenovačkog mita“ i “odnosa prema Alojziju Stepincu“. Od Crne Gore, osim zagarantiranih mandata za Hrvate, akademici traže i odštetu počinjenu tokom agresije na Hrvatsku.

Pod svaku cijenu

Kad je u pitanju BiH, tu su hrvatski akademici najzahtjevniji. Kao “najveći izazov“ Hrvata u BiH navode “dvije nepomirljive politike, srpsku secesionističku i bošnjačku unitarističku“ te postavljaju političke zahtjeve, “pod svaku cijenu“, izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH, kao i Hrvata u Parlamentu Federacije BiH i Parlamentarnoj skupštini BiH, ali i osnivanje trećeg entiteta. Uz ozbiljna politička lobiranja hrvatskih zvaničnika (i SDP-a i HDZ-a) na Zapadu uslijedile su odluke visokog predstavnika u BiH zahvaljujući kojima je HDZ postao nezaobilazan politički faktor, a glasovi Hrvata značajno vredniji od glasova Bošnjaka, iako Hrvata po popisu u BiH ima najmanje a Bošnjaka najviše.

Osim toga akademici Hrvatske navode kako je u BiH neophodno: “Priznati pravu, osloboditeljsku ulogu Hrvatskoj i Hrvatima u uspostavi i obrani države od srpske agresije te prestati lažno optuživati Hrvate pred sudovima“. Presude suda Ujedinjenih nacija, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, u potpunoj su suprotnosti sa tvrdnjama akademika, jer je Hrvatska presuđena kao agresor u BiH, ali i za UZP i okupaciju dijelova bh. teritorije zajedno s HVO-om.

Iako je Hrvatska članica Ujedinjenih nacija, Evropske unije, a uz to se i drugim dokumentima obavezala na suradnju i poštivanje MKSJ, odnosno na poštivanje međunarodnog (humanitarnog) prava, hrvatske vlasti su Sergea Brammertza glavnog haškog tužitelja obavijestile da je progon hrvatskih državljana pitanje nacionalne sigurnosti o čemu je je on krajem prošle godine izvijestio Vijeće sigurnosti UN-a, koje je i osnivač MKSJ.

Uz negiranje presuda MKSJ-a (koji u Hrvatskoj hvale kad govore o oslobađajućoj presudi Gotovini) nameće se narativ o neodgovornosti Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini u što su aktivno uključeni visoki zvaničnici iz Hrvatske na čelu s predsjednikom i premijerom, Milanovićem i Plenkovićem, ali i brojni pripadnici akademske zajednice uz veliku podršku medija u Hrvatskoj i hrvatskih medija u BiH. Zanimljivo da nije bilo nikakvih reakcija na seriju tekstova, npr. u Večernjem listu u kojima se negiraju haške presude i sve sudski utvrđene činjenice oko odgovornosti Hrvatske u ratu u BiH, dok najviši hrvatski zvaničnici glorificiraju ratne zločince.

U jednom dokumentu o radikalizaciji Balkana, podržanom od Evropske komisije, navodi se da radikalizacija često nije prepoznata kao problem koji može imati ozbiljne posljedice, ali i da ona ide odozgo. Poruke prepune mržnje i sukobi na utakmicama direktna su posljedica politika i ponašanja političara. S jedne strane nema konkretnih reakcija i sankcija zapadnih zvaničnika prema političarima koji ne poštuju međunarodne dokumente, međunarodne institucije, međunarodno pravo…, a s druge strane nema reakcija i sankcija prema ekstremnim desničarskim grupama i pojedincima koji šire mržnju i sukobe na stadionima što je samo jedan mali korak od nekih drugih, puno ozbiljnijih sukoba. Tolika mržnja na stadionima u svakom društvu bi bila alarm za hitnu reakciju. A rješenja su jednostavna: primjena već postojećih zakona i kažnjavanje svih onih koji šire mržnju, veličaju ratne zločince i ratne zločine, fašizam…

RADIKALIZACIJA NAVIJAČA: Poruke mržnje i sukobi na utakmicama posljedica su politika i ponašanja političara je izrađen/a uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Sadržaj RADIKALIZACIJA NAVIJAČA: Poruke mržnje i sukobi na utakmicama posljedica su politika i ponašanja političara je isključiva odgovornost Slobodne Bosne i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarsvta vanjskih poslova Kraljevine Norveške.