Nenad Janković (Nele Karajlić) gostovao je danas u popularnoj emisiji "Nedjeljom u 2" koja se emituje u programu HRT-a, uoči koncerta u Hala parku 17. juna sa Stefanom Milenkovićem.

Posljednji koncert u Zagrebu imao je, kaže, 1989. ili 1990. godine.

“Bend se raspao. Ja sam ostao snimati posljednje Nadrealiste, ali onda je život krenuo svojim putem”, rekao je.

On je istakao da neće pjevati pjesme koje je napisao Sejo Sexon, koji je najavio tužbu protiv njega.

“Nema potrebe da na neki način bodem oči. Sejo je moj prijatelj iz djetinjstva, moj stariji brat… On je meni sa svog sprata spuštao ploče dolje. Tako na toj metafizici smo rasli zajedno. Dio života što sam proveo s njim jedan je od najljepših”, rekao je Nele.

Na pitanje Aleksandra Stankovića je li četnik, Nele je rekao: “Daleko sam ja od toga”.

“Ja sam protiv svakog oružja, protiv svake upotrebe sile. Samo je izbjegnut rat dobiven rat. Ako se ne dogodi rat, imamo pobjedu. Ako rat počne, svi smo izgubili. To je moja filozofija”, kazao je Nele.

Upitan je i za navodnu izjavu po kojoj je rekao da se u Sarajevo može vratiti na tenku.

“Pa ja sam iz Sarajeva otišao da ne bi završio na tenku. Ja ne mogu biti taj koji bi upotrijebio strašnu riječ tenk. To je strašna glupost. Moj čin odlaska je bio moj pokušaj da ostanem pacifista”, rekao je Karajlić.

Onda je objašnjavao zašto je otišao iz Sarajeva.

“Moje najveće razočaranje bio je 17. novembar kada smo mi izgubili izbore i kada su nacionalne stranke na svaki način pokazivale da su spremne da se pobiju. Naša šansa je bila da se skupimo u malu skupinu i da preko reformista dobijemo neki broj ljudi u Parlamentu. Te nacionalne stranke ušle su na pet dana pred izbore u koaliciju. Držale su se za ruke. Kada su oni napravili taj politički salto mortale dobili su ogromnu većinu. Taj lukavi potez uspio je da uvjeri neke da je sve uredu”, naveo je Karajlić.

Kao drugi razlog zašto je otišao iz Sarajeva naveo je da mu je familija govorila da bi trebalo ići.

“Ja sam imao malu porodicu, supruga i mala beba. Neki mi đavo nije dao mira i uspio sam da snimim posljednje, treće Nadrealiste koji su moj prilog svemu što će se desiti kasnije. Na to sam ponosan, uspio sam da uradim nešto da ljudi shvate šta će se desiti."

Treći razlog je ovaj:

“Shvatio sam da ako ostanem da neću preživjeti 15 dana. Opcija je bila dakle da ostanem i nestanem, da odem na Pale ili u Beograd. Sa svojim pacifističkim pogledom na svijet, ja sam odlučio ići u Beograd”, naveo je Karajlić.

Aco ga je pitao o pjesmi Wanted Man za koju se kaže da je o Radovanu Karadžiću.

“Jeste li sigurni da je to pjesma o Radovanu Karadžiću? Nakon one strahote koja se dogodila u New Yorku 11.9., krenula je opća histerija u potrazi za neprijateljima br. 1. U to vrijeme je to bio Osama bin Laden. Ja sam iz nekog svog poriva napisao pjesmu Wanted Man i time sam htio dokazati da svaki sistem želi imati svog neprijatelja br. 1. Unutar te pjesme postojala je mala rupa od dva takta kojom se najavljivao trijumfalni kraj pjesme.

Na originalnoj snimci ta rupa je potpuna tišina. Kad smo počeli pjevati pjesmu uživo, shvatili smo da fali ta rupa i pala nam je ideja na pamet da uzimamo one stihove koje je narod smislio za one koji su traženi i koji su na potjernici. Prva nam je ideja bila da se to stavi u kontekst s Radovanom Karadžićem. Napravili smo verziju o Fikretu Abdiću i treća verzija je bila za Antu Gotovinu. Onda smo imali sve tri verzije kao neku vrstu uvoda za trijumfalni kraj”, objašnjava Nele.

Nele je govorio o svom porodičnom stablu, u kojemu ima Hrvata, Srba i Muslimana, pa upitao: "Mislite li vi da se u ambijentu u kojem sam ja odrastao može roditi neko koga ćete nazvati nacionalistom?"

“Nikad o ovome nisam javnom pričao niti sam govorio o kontekstu stradanja išta. Ja iz pijeteta prema svim žrtvama 90-ih godina ne želim to spominjati. Ljudi bi trebali podrazumijevati da ja iskreno i istinski patim za svakom od tih žrtava, a još više patim za svakim od tih milion i nešto koji su morali kao ja promijeniti mjesto boravišta. Ja sam mislio da ovo nije potrebno kazati”, dodao je.

Pričao je o počecima Zabranjenog pušenja te situaciji s muzikom i filmom u Jugoslaviji.

“Imali smo krila. Nas je nosilo neko posebno nadahnuće koje imaš u posebnom trenutku kada oko tebe sve vri. 80-e godine bile su plodonosne. Jedino dobro što je Jugoslavija ostavila iza sebe je bezbroj knjiga, glazbe, filmova…”, govori Nele te dodaje da se danas treba po deset godina čekati da se dogodi neki dobar film.

“Osnovna ideja nam je bila da promijenimo svijet, učinimo ga boljim mjestom za život. Neko je od nas uspio pronaći se u rock'n'rollu, neko se vratio na fakultet”, kaže Nele.

Sarajevo im je bilo, kaže, osnovna pozornica. Otkrio je i kako je došlo do raspada Zabranjenog pušenja.

“Pušenje se raspalo jer je Sejo jednog dana došao do mene i rekao mi da ne može više sa mnom raditi. Popili smo pivo, ja sam bio sjeban. Shvatio sam da moj život dobiva potpuno drugu dimenziju. Ja taj razgovor čak nisam osjetio kao da se raspada bend, nego da Sejo više nije sa mnom”, kaže Nele.

Sejo i on se nisu rastali zbog nacionalnosti, tvrdi Nele. Kaže da ne zna tačan razlog zbog kojeg je Sejo raskinuo saradnju s njim.

“Nastavio raditi s mojim bratom, a ja sam otišao u Beograd. Čuli smo se i vidjeli smo se poslije rata, pričali smo… Teško da možemo imati isti pogled poslije rata”, rekao je. Smatra da teško može promijeniti mišljenje ljudi o sebi.

Ne odbacuje mogućnost da se ponovno vidi sa Sejom. “Zašto ne?” rekao je pa dodao:

“Nalazili smo se. Prije nego što je došlo do skandala, imali smo tri, četiri topla, vruća sastanka. Prvi je bio divan, s nekoliko piva i lijepom mezom”, kaže.

Otkriva da je on predložio da na ime Zabranjeno pušenje imaju pravo obojica.