U pucnjavi u Velikoj Kladuši ubijen muškarac – glasile su prve, šture informacije koje su mediji objavili o sinoćnjem ubistvu u Krajini.

Nekoliko sati kasnije, doznali smo ime ubijenog – Asmir Halilagić, koji je bio na dopustu iz KPZ Zenica, gdje izdržava zatvorsku kaznu zbog ubistva.

Ubica je, dakle, postao žrtva ubistva. Na prvu, svi su pomislili da je pitanju klasični obračun kriminalnih grupa, vjerovatno zbog nekih davnih neraščišćenih računa... No, onda se doznalo da je u Halilagića pucao Izet Izo Grahović, čijeg je brata Hasana 7. januara 2021. ubio Asmir Halilagić.

Hasanov brat zakleo se na osvetu, i sinoć je svoj plan proveo u djelo. Nakon što je ubio Halilagića, sam se mirno predao policiji.

Prema do sada dostupnim informacijama, Izet Grahović ranije nije imao problema sa zakonom. No, je li ga bh. krivično-pravosudni sistem napravio ubicom?

Asmir Halilagić bio je osuđen zbog teškog ubistva. Šta je onda radio sinoć na ulicama Velike Kladuše? Javnost se s pravom pita: kako je moguće da je pravosnažno osuđeni ubica tek tako dobio „slobodan vikend“ zbog „dobrog vladanja“ u zatvoru?

Ovo nije prvi slučaj u BiH u kojem je jedan građanin, po svemu uzorni član društva, uzeo pravdu u svoje ruke.

Fikret Hadžić zvani “Hadžija” iz Lukavca u Kazneno-popravnom zavodu Tuzla izdržava 24-godišnju kaznu zbog trostrukog ubistva. Davne 1997. godine, Fikret je došao u sukob sa četvoricom lokalnih momaka, od kojih su trojica bila braća. U to vrijeme Fikret je u Lukavcu bio vlasnik restorana, u koji je često navraćala spomenuta četvorka. Maltretirali su druge goste i osoblje, pričao je Fikret, a nakon što je odlučio da proda restoran i posveti se drugom poslu, 2001. godine su ga na ulici iz čista mira te lokalne kabadahije pretukle i izbole nožem.  

„Bez ikakvog povoda su me pretukli na ulici, izboli nožem i šutali nogama kao vreću. Jedva sam ostao živ. Policija je u tom trenutku naišla i spasili su me. Vjerovao sam da će ih pravosuđe kazniti za ono što su mi napravili, a to je bio pokušaj ubistva. Svi su dobili krivične prijave, ali nijedan nije odgovrao pred zakonom“, ispričao je Hadžić.

To što niko nije odgovarao boljelo ga je, kaže, više od povreda koje su mu nanesene.

„Kada sam shvatio da nema kazne za njih napisao sam pismo Vrhovnom sudu u kojem sam tražio da budu kažnjeni makar sa po 10 KM za ono što su mi uradili, ili ću da ih pobijem. Tako je i bilo. Moja pisma nisu izgleda bila ozbiljno shvaćena“, prisjeća se.

I tog prvog maja 2002. godine, Hadžić se od čovjeka koji nikada nije imao ni najmanji problem sa zakonom pretvorio u višestrukog, hladnokrvnog ubicu.

„Prvi maj je bio 2002. godine. Pogledao sam dvogledom i vidim, svi na okupu kod jedne prodavnice. Njih četverica što su me tukli i još neke osobe. Obučem kaput, u rukav smjestim pušku sa skraćenim kundakom i krenem. Kada sam došao, povikaše: 'Nemoj Hadžija, nećemo te više dirati!'. Kažem im 'pa i nećete'. Prvo ih ranim da ne mogu bježati, doduše četvrti je pobjegao, njega je samo dragi Bog spasio, i njega bih ubio. Tu ih ubijem i evo sad sam tu gdje jesam. Život su mi upropastili“, ispričao je Hadžić prije nekoliko godina svoju šokantnu priču.

(Slobodna Bosna)