"Nož, žica, Podgorica" je poruka onih koji žele da se obračunavaju sa drugima. Nema tu više Bošnjaka, ovdje je riječ o onima koji su za prosrpsku odnosno prorusku državu i onima koji su za crnogorsku državu. Zato je ta poruka stravična u Crnoj Gori jer je pokazala koliko su uspjeli podijeliti društvo za samo dvije ipo godine. I ne samo da su ga podijelili, nego je količina mržnje koja se ispoljava toliko zabrinjavajuća da bi svako normalno zapadno društvo hitno reagiralo”, ocijenila je sarajevska novinarka Dženana Karup Druško u emisiji “Aritmija” Gradske RTV, autorke Tamare Nikčević.

Komentarišući nedavni skandal navijača Sutjeske koji su na ulicama Podgorice skandirali “Nož, žica Podgorica”, Karup Druško podsjeća na tezu da je rat počeo na Maksimiru.

“Tu teza koriste svi oni koji žele da umanje značaj velikih ideologija zbog kojh je počeo rat, ali je i činjenica da je to prvi veliki sukob koji je počeo između navijača Dinama i Crvene Zvezde. To je bilo jako značajno jer je navijače Crvene Zvezde tada predvodio Arkan, koji je presuđen u Stanišiću kao komandant tada paravojnih ali sad znamo zvaničnih jedinica Srbije”, naglašava Karup Druško.

Navodi da upravo kroz stadione možemo vidjeti posljedice politika koje se dešavaju.

“Navijači u Republici Srpskoj već odavno dolaze sa transparentima u kojima veličaju Ratka Mladića i ratne zločince, ali je sigurno najstravičnija ta poruka ‘Nož, žica, Srebrenica’ koja jasno, decidno govori o genocidu, opravdava ga, a u sebi ima i prijetnju novim”, ističe Karup Druško.

Podsjeća na tekst New York Timesa o Aleksandru Vučiću u kome se govori o njegovoj ulozi među navijačkim skupinama-huliganima.

“Tu se on povezuje sa Belivukom koji je predvodnik navijača Partizana i u stvari ovo što imamo sad u Podgorici je nešto što pratimo od ‘91. - rat je počeo na Maksimiru, preko ‘92.- Arkanove uloge i kasnije uloge huligana u smjeni Slobodana Miloševića i ubistva Zorana Đinđića”, objašnjava novinarka Karup Druško.

Problem je, kako ocjenjuje, što to nasilje i mržnja koju ispoljavaju dolazi odozgo.

“Oni imaju podršku iz visokih političkih krugova i zajedno djeluju u regionu. Sve više idu u krajnost da na stadione dolaze sa kukastim krstovima i fašističkim obilježjima što je alarmantno jer su to sve mladi ljudi. Strašno je da društvo na to ne reaguje. Mi odgajamo fašističku generaciju”, poručuje Karup Druško.

Udruženi zločinački poduhvat-najvažniji dio presude

Karup Druško se osvrnula i na presudu kojom je Haški tribunal, nakon dvadeset godina, osudio dvojicu čelnika SDB-a Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića.

“DB Srbije, kao tadašnji dio MUP-a Srbije, organizovao je jedinice koje je obučavao, naoružavao i slao u Hrvatsku i BiH, gdje su pomagale tadašnjoj JNA i lokalnim srpskim snagama da preuzimaju gradove, stave ih pod kontrolu i ustupaju Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću”, kazala je Karup Druško.

Obrazlažući presudu, novinarka ističe da je veoma važna činjenica da je kroz djelovanje tih jedinica postojala velika pomoć Javne bezbjednosti i JNA.

“Ta tri segmenta: Vojska Jugoslavije, MUP i politički vrh, koji je sve dogovarao su zajedno učestvovali u ratu i počinjenim zločinima u BiH i Hrvatskoj. Zato imamo onaj drugi dio presude koji je u stvari najvažniji, a to je da su Stanišić i Simatović presuđeni za udružene zločinačke poduhvate”, objašnjava Karup Druško.

Dodaje da iznenađuje tišina koja vlada u Srbiji kada je riječ o ovoj presudi i podsjeća na najavu Ministarstva odbrane Srbije da će dati status svim pripadnicima svojih snaga od 1992-1999.

“Ukoliko dođe do toga što je najavljeno, to znači i samo priznanje za učešće u ratu”, smatra Karup Druško.

Iako je u međuvremenu bilo nekoliko presuda kojim je potvrđeno da se u BIH i Hrvatskoj radilo o međunarodnom konfliktu i agresiji, te , kako kaže, etikete ni Srbija ni Hrvatska ne žele da imaju jer direktno utiču na međunarodne pregovore i odnose.

Pogled iz Srbije na ono što se devedesetih događalo u BiH se teško može promijeniti, smatra novinarka, jer ljudi o tome ništa ne znaju.

“Mediji su donijeli samo kratke informacije o presudi, a ljudi u Srbiji o tome neće mnogo da znaju jer bi to značilo suočavanje sa prošlošću. Suočavanje sa ideologijama u koje većina čvrsto vjeruje već trideset godina sa možda malim odmakom za vrijeme vlade Zorana Đinđića”, objašnjava Karup Druško.

Dodaje da nadu vidi u protestima koji se ovih dana dešavaju u Srbiji.

“Poruke koje su dolazile sa protesta neposredno nakon stravičnih ubistava, da su to posljedice koje stižu Srbiju zato što godinama veliča ratne zločince, zato što je podržavala ratove u Hrvatskoj i BiH, zato što nikada nisu osudili to što se dešavalo, bile su dobre, ali te poruke su usmjerene protiv vlasti. Međutim, nema zahtjeva da Srbija prodiše, da građanski bunt kaže dosta je bilo, ne želimo više da štitimo ratne zločince”, upozorava novinarka.