Kada je Rusija početkom prošle godine gomilala trupe blizu granice s Ukrajinom, zapadni je svijet, na čelu sa SAD-om i Evropskom unijom, još uvijek vjerovao da bi prijetnje sankcijama mogle odvratiti invaziju. Nakon što je ona ipak započela, vjerovalo se da će sankcije izazvati ekonomsku krizu u Rusiji i time ubrzati završetak rata. Budući da se danas ne nazire kraj rata u Ukrajini, jasno je da takva predviđanja nisu zaživjela. Najnovije je uvjerenje da će produžavanje sankcija ruskog predsjednika Vladimira Putina na kraju ipak prisiliti da bira između nastavka rata i spašavanja ekonomije zemlje. No takav potez, piše Bloomberg, nije bez rizika za zemlje koje provode sankcije.

Od maja SAD ima sankcije protiv više od 3.600 pojedinaca, entiteta, plovila i aviona. Na njihovoj se meti našlo i deset najvećih banaka u ruskom vlasništvu, vojni proizvođači i vladini čelnici uključujući i samog Putina. Neke od ovih sankcija potječu iz 2014., kada je Rusija zauzela ukrajinski poluotok Krim. Sankcije su uvele i Švicarska, Kanada, Velika Britanija i Australija.

One uključuju koordinirano blokiranje oko 300 milijardi dolara imovine ruske središnje banke u inozemstvu te zabranu transporta ruske sirove nafte bilo gdje u svijetu korištenje zapadnih usluga, osim ako se ne prodaje za 60 ili manje dolara po barelu. Ograničen je i izvoz tehnologije koja se koristi u vojne svrhe. Tu su i tipične sankcije poput finansijskih kazna pojedincima i entitetima. Ruski prihod od nafte tako je u aprilu bio samo trećinu onoga godinu ranije, a razlika između izvoza i uvoza smanjila se za više od 51 milijardu dolara u prvom kvartalu 2023. u usporedbi s istim razdobljem lani. Osim toga, Rusija se borila s nestašicom oružja i streljiva.

Ipak, čini se da je Rusija bila spremna na takav odgovor Zapada. Koristeći lekcije naučene iz sankcija iz 2014., tehnokrati bliski Putinu ojačali su gospodarstvo od poremećaja i učinili Rusiju manje ovisnom o nekim uvozima. Ta je zemlja tako počela invaziju s niskim javnim dugom, tekućim računom u suficitu i Nacionalnim fondom bogatstva punim gotovine. Osim toga, ruska kontrola nad vitalnim prirodnim resursima - naftom i prirodnim plinom kao najvažnijima među njima - značila je da su i provoditelji sankcija morali pažljivo postupati kako bi izbjegli povratni udar na vlastitu ekonomiju.

S druge strane, Turska, Kina, Kazahstan i Ujedinjeni Arapski Emirati opskrbljuju Rusiju s više poluvodiča, integriranih sklopova i drugih tehnologija, koje su SAD i njegovi saveznici pokušali blokirati sankcijama. Kina je 2022. postala najveći trgovinski partner Rusije, osiguravajući više od trećine uvoza zemlje. Zbog toga je jedan od mogućih koraka pojačavanje sankcija trećim stranama zbog poslovanja sa sankcioniranim osobama. Na te se sekundarne sankcije SAD odlučio u slučaju Sjeverne Koreje i Irana, dok u slučaju Rusije postoji opasnost da bi sekundarne sankcije mogle stvoriti sukob između SAD-a i Indije te zakomplicirati ionako opterećene odnose s Kinom, piše Bloomberg.