O političkim i fizičkim sukobima na relaciji Beograd-Priština, o ljubavi odnosno nepodnošljivosti u odnosima između Kurtija, Escobara i Lajčaka te o budućnosti Alekdandra Vučića, u intervjuu za N1 govorio je profesor Johns Hopkins Univerziteta Daniel Serwer.

U opširnom intervjuu Serwer analizira i političke promjene u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, ali i to na kako bi se američki predsjednički izbori i povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću mogli reflektirati na region Zapadnog Balkana.

N1: Profesore, kakva je Vaša ocjena? Zašto se ovo dešava u ovom trenutku, ovaj novi talas tenzija? Da li je to zato što je dogovor tako blizu i neko ne želi da se taj dogovor postigne ili potpiše ili šta već? Ili je ovo samo politička igra na obje strane u Prištini i Beogradu, da igraju svoje igre, da dobiju nekoliko ili pregršt političkih poena ispred nekog događaja na domaćoj političkoj sceni?

Serwer: Ne vjerujem da smo blizu dogovora i ne zauzimam pristup koji krivi obje strane. Mislim da se dešava da je Srbija definitivno odlučila da nastavi kontrolu nad sjeverom Kosova, bez obzira na cijenu. To je ono na čemu su. A Kurti im se suprotstavlja. Suprotstavljajući im se ne samo vješto, već pokušavajući da uspostavi suverenitet i teritorijalni integritet Kosova, što naravno njegova ustavna obaveza. No, Vučić je ozbiljan po pitanju Velike Srbije, onoga što on naziva srpskim svijetom, odlučan je da zadrži kontrolu nad sjeverom Kosova.

N1: Premijer Kurti često kaže da neće dozvoliti još jednu Republiku Srpsku na Kosovu. Da li je to cilj Vučića i njegove politike da ima još jednu RS na Balkanu, da cijeli ovaj region uvijek bude na ivici destabilizacije?

Serwer: Pa, ne mislim da bi on to nužno izrazio u smislu destabilizacije. Ali da, pokušava da dobije još jednu Republiku Srpsku, oni su to zapisali i predali kao prijedlog za dijalog. Mislim da je vrlo jasno u pisanoj formi da je srpski prijedlog za zajednicu opština sa srpskom većinom na sjeveru Kosova koja bi imalo izvršne funkcije i kojom bi se upravljalo nezavisno od Prištine.

N1: Da se okrenemo Bosni i Hercegovini. Od zadnjih izbora, vidjeli smo brzo formiranje vlasti na državnom nivou. Bio je malo duži period za formiranje vlade federacije. SDA je van vlade. Milorad Dodik nastavlja svoju vlast nad Republikom Srpskom. Čović je i dalje najjači u hrvatskom taboru. No, Izetbegović je trenutno van jednačine. Neki drugi momci uzimaju bošnjačku/građansku stranu, da budu bošnjački predstavnik u vladi. Kako vidite ovu situaciju?

Serwer: Ja to stvarno ne vidim. Meni to nije velika razlika. Gledajte, nije tajna da tipovi poput Dodika i Čovića nisu moji favoriti na ovoj Zemlji. Mislim da je jako žalosno da su bili ovlasti tako što je visoki predstavnik nakon izbora donosio odluku o tome kako će se glasovi prebrojati. Ali, situacija je takva kakva jeste, alternacija u vlasti je normalna, a ne nenormalna u demokratiji. I nisam nesretan što to vidim. Mislim da nema ništa strašno u tome da je Izetbegović bez vlasti. On može igrati važnu ulogu u opoziciji. Ipak, mislim da sistem u BIH jednostavno nije uspio da evoluira u, onom što bih ja smatrao, pravom smjeru, liberalno-demokratskom pravcu. Još se vrti oko etničkog identiteta. Da li je ova vlast na vlasti ili prethodna, nije bitno. Mislim da će tako biti i dalje sve dok Bosanci ne nađu način da izmijene dejtonski ustav, smanje moć entiteta i kantona, a pojačaju moć općina i centralne vlasti, te naprave uskraćivanje etničkim nacionalistima svih onih mehanizama u Ustavu koji im daju gušu na vlasti.