S obzirom na to da nije imao podršku ruske vojske i drugih važnih igrača poput čečenskog lidera Ramzana Kadirova, Prigožinova pobuna nije mogla uspjeti i vjerovatno je zato od nje i odustao te prihvatio dogovor koji mu je ponudio predsjednik Bjelorusije Aleksander Lukašenko. Putinov satrap u Minsku sigurno je uživao u spašavanju Putinove glave, piše Politico.  

Iako je Prigožinov puč propao, Putin je svejedno izgubio. Ukrajinci su zbog njegove šutnje mogli ustvrditi da je napustio Moskvu. Uz to, Putinovo se ponašanje uvelike razlikovalo od onog Borisa Jeljcina koji se 1991. popeo na tenk i krenuo u rušenje Mihala Gorbačova. Jeljcin, koji je tada bio i kritičar i saveznik Gorbačova, bio je na čelu protesta te motivirao druge da se suprotstave simpatizerima Sovjetskog Saveza i KGB-ovcima, koji se nisu željeli odreći vlasti. Naravno, taj bi nam državni udar mogao dati uvid u mogući rasplet aktualne krize u Rusiji.  

Gorbačov je ranjen, a ubrzo su nakon toga kolabirali i Komunistička partija Sovjetskog Saveza te sam SSSR. Prigožinove aktivnosti, njegovo okretanje leđa čovjeku koji ga je stvorio, ostavili su dojam da nelojalnih evidentno ima. Sistem je preko vikenda zakazao, neki su važni likovi šutjeli i mudro čekali da se počne nazirati pobjednik sučeljavanja Prigožin-Putin. Građani Rostova na Donu naoko su poduprli Prigožina.  

Razjedinjena opozicija  

Politico navodi da će Putin sada krenuti u lov na one koji su Prigožinu omogućili da zauzme Rostov na Donu i približi se Moskvi, a da će drugi akteri povući poteze koji će im omogućiti da ostanu na svojim pozicijama i ne postanu žrtve previranja. "Još uvijek nismo vidjeli posljednji čin ove priče", rekao je u nedjelju ministar vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država Antony Blinken.   

Ruski opozicijski političari u egzilu poput Hodorkovskog slažu se s tom procjenom. "Pokušaj državnog udara jedan je od najvažnijih događaja koji su se u Rusiji dogodili unazad 20 godina. Međutim, demokratska opozicija nije uspjela iskoristiti tu situaciju jer se pripremala za drukčije scenarije. Demokratski pokret mora naučiti da se režim neće promijeniti na izborima", dodao je Hodorkovski.  

Iako su Hodorkovski i drugi opozicijski lideri okupljeni oko Ruskog akcijskog odbora čiji je suosnivač Gari Kasparov pozdravili pobunu jer je nagovijestila da bi Putin mogao pasti, isti Zapad upozoravaju da prizna "opozicijske institucije" kao legitimne predstavnike ruskog društva. "To će opoziciji pomoći da se natječe s militantnim nacionalistima", rekao je Hodorkovski.  

Nije jasno kako bi to demokratska opozicija mogla utjecati na razvoj događaja na terenu i biti bilo što osim promatrača. Naime, ona nije ujedinjena. Političari starijeg kova ne slažu se najbolje s novim licima. Ruski akcijski odbor nije u najboljim odnosima s disidentom Iljom Ponomarevim koji sada živi u Kijevu, a najpoznatiji je ruski opozicijski političar Aleksej Navaljni trenutno u zatvoru, što otežava koordiniranje aktivnosti s njegovim simpatizerima.  

Konačni pad Putina vjerovatno će biti kaotičan i nasilan. Utjecajni siloviki iz sigurnosnog sistema neće tako lako htjeti napustiti svoje položaje i odreći se moći te bogatstva koje su stekli. Za njih je možda najbolje da se potiho dogovore te da premijera Mihaila Mišustina "nominiraju" kao figuru koja će ih makar nominalno predvoditi.  

Međutim, čak i da uspiju isposlovati takav dogovor, ko im može garantirati da se razne frakcije unutar sigurnosno-obavještajne zajednice opet neće posvađati među sobom, ali i s ratobornim nacionalistima? Ako se zemlja destabilizira, hoće li ugnjetavane regije i etničke manjine iskoristiti tu nestabilnost kako bi se odcijepile od Moskve?  

"Režim je slab"

Ruski obavještajci navodno već neko vrijeme komuniciraju s opozicijskim političarima u egzilu. To je kod nekih probudilo nadu da će siloviki i opozicija isposlovati uredniji kraj Putinizma. Naime, obje se grupe boje ultranacionalista koji će okrutnije i nesmotrenije udariti po Ukrajini.  

"Namjerno ili slučajno, šef Wagnera Jevgenij Prigožin, komandant Wagnera Dmitrij Utkin i njihovi plaćenici postali su ‘ledolomci‘ za političke promjene u Rusiji. Međuagencijska konfrontacija pokrenula je dugotrajni sukob za ‘Putinovo nasljeđe‘, za ‘putinizam bez Putina‘ i ‘postratnu i postputinovsku‘ Rusiju", rekao je Pavel Luzin, naučnik na Fakultetu za pravo i diplomatiju "Fletcher" Univerziteta Tufts u Sjedinjenim Američkim Državama.  

Neki strahuju da će Putin sad postati još okrutniji te da će represija koju provodi postati još snažnija. "Putin mora čvršće primiti uzde‘", rekao je Ponomarev. On smatra da je ruska opozicija preoprezna te da se promjene jedino mogu ostvariti silom. On kaže da se trebaju podržati grupe poput ukrajinske paravojne grupe Sloboda za Rusiju. Međutim, neki ruski opozicijski lideri strahuju da je kontroliraju ukrajinski obavještajci.  

"Zahvaljujući Wagneru, doznali smo da je u Rusiji sve moguće i da je režim slab. Pozdrav svim opozicijskim političarima koji to još nisu shvatili", rekao je Ponomarev. Ne dijele, međutim, svi njegovo samopouzdanje i entuzijazam. Što je onda Zapadu za činiti? U svakom slučaju, ne ono što je napravio u Siriji i Iraku.  

Izglednije je da će Zapad, kao i ruska opozicija, promjene u Rusiji koje će utjecati na cijeli svijet promatrati, a ne u njima učestvovati.