STAŠA ZAJOVIĆ DIREKTNO: "Srbija poricanjem genocida nanosi zlo i vlastitim građanima"

"Činjenica je da od 1995. godine ni jedan funkcioner u Srbiji nije bio spreman ni da izgovori reč genocid", kaže Zajović.

  • Regija

  • 11. Jul. 2023  11. Jul. 2023

  • 0

Protiv zločina u Srebrenici srbijanske aktivistkinje Žene u crnom digle su glas odmah nakon vijesti o masovnoj egzekuciji bošnjačkih muškaraca na istoku Bosne u julu 1995. godine.

Staša Zajović narednih 28 godina također će ustrajati i glasno upozoravati na odgovornost Srbije u srebreničkom genocidu i drugim zločinima, ali će njene poruke sve to vrijeme ostati ignorisanje među službenom politikom u Beogradu, čak i kada su u zgradi u Andrićevom vencu sjedile demokrate.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da dok je on „predsednik u Srbiji neće biti rezolucije o Srebrenici“, čak i kada je njegova zemlja ostala skoro usamljena u negiranju srebreničkog genocida, i nakon pravosnažnih presuda Međunarodnog suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije.

„Srbija je skliznula u potpuni sunovrat“, rekla je Zajović za Al Jazeeru, uoči godišnjice Srebrenice, kada će se ukopati 30 posmrtnih ostataka srebreničkih žrtava, među njima i četiri maloljetnika, među više od 6.700 žrtva genocida koje su dosad pokopane u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Prve ste u Srbiji progovorile o zločinima u Srebrenici, i drugim zločinima. Koliko je teško bilo biti protuteža nacionalističkoj politici u doba zločina?

Jako je teško govoriti o tome koje vrste rizika su postojale, jer uvijek imamo na umu jednu stvar – kako podnose pritisak oni koji su žrtve genocida. Kada tako posmatrate stvari, onda stavite sebe u drugi plan. Naravno, postojala je jedna organizovana akcija, sadejstvo Republike Srpske u Bosni i Hercegovini i srpskog režima u Srbiji, da nam onemoguće rad, čak i odlazak u Srebrenicu. Naš prvi odlazak u Potočare 2002. godine, pun autobus naših aktivistkinja, zaustavila je policija Republike Srpske na mostu u Zvorniku. Ja sam došla sa druge strane, bila sam prethodno u Sarajevu, ali druge članice Žena u crnom nisu mogle proći. Za nas je tada bilo šokantno da su predstavnici međunarodnih mirovnih snaga stajali pored, kao kipovi, i nisu nam pomogli. Onda se desila jedna dirljiva gesta – žene aktivistkinje iz Bosne i Hercegovine su došle do mosta, iz pravca BiH, i tu su se srele sa Ženama u crnom.

Šta se u Srbiji promijenilo u pogledu odnosa prema ratu devedesetih od vaših prvih javnih istupa protiv zločina do danas?

Što se tiče institucionalnog nivoa, nažalost, situacija je ista, ili mnogo gora u nekim segmentima. Činjenica je da od 1995. godine ni jedan funkcioner u Srbiji nije bio spreman ni da izgovori reč genocid. Kada je na vlasti bila Demokratska stranka, dali su nekakvu jadnu deklaraciju 2010. u kojoj su rekli da će poštovati odluke međunarodnih sudova. Ali, ništa više od toga nije urađeno. Postoji jedan dio javnog menja u Srbiji koji je spreman da suoseća, ali sa institucionalnih nivoa nikada takve poruke nisu došle.

Smatram krajnje neodgovornom ono što je radio Boris Tadić [nekadašnji predsjednik Srbije i Demokratske stranke posjetio je Srebrenicu 2010. godine]. To su njegove lične stvari, privatne, ali to nema nikakvog političkog značaja. Kada je 2009. Evropski parlament proglasio 11. jul danom sećanja na genocid u Srebrenici, mi smo punih 18 meseci svakog 11. stajale ispred predsedništva Srbije, i niko nas nije primio. Nikada nas niko od tih demokrata nije primio.

Posle je, zbog izostanka suočavanja sa prošlošću došlo do potpunog sunovrata društva u Srbiji. U društvo koje je bežalo od odgovornosti, na vlast su se vratili oni koji su i proizveli rat.

Želite reći da je predsjednik Tadić propusti historijsku priliku za demokratizaciju srbijanskog društva?

Za mene jeste. Promovisali su ono što se zove pomirenje bez odgovornosti. Tada počinje istorijski revizionizam. Šta to znači? Znači da se sudski utvrđene činjenice ne priznaju. A onda se sa istorijskog revizionizma prešlo na revanšizam – kao, sad ćemo sa našeg tihog ponosa na naše zločince preći na opasnu fazu njihovog slavljenja i glorifikacije na svim nivoima. Zlatko Paković je sjajno rekao – duhovnici genocida su sada na vlasti. U Srbiji se pitanje genocida potpuno briše. Presuda Stanišiću i Simatoviću [Jovica Stanišić i Frank Simatović, bivši pripadnici službe državne sigurnosti Srbije osuđeni za ratne zločine u BiH i Hrvatskoj] je potpuno prešućena.

Kome službeni Beograd pravi veću štetu odbacivanjem odgovornosti za Srebrenicu i druge zločine – žrtvama ili vlastitim građanima? Edward Joseph to je opisao ovako: ‘Srebreničke žrtve se nikada neće vratiti. Ali svakog jula, svijet će se uvijek sjećati kako su stradali – i ko ih je poslao u grobove’.

Prave veliko zlo prema svima. Prvo su ubijali sve uokolo, zločine su počinili u naše ime, a sada zlo prave i vlastitim građanima. Sve to pokazuje potpuno totalitarnu, poraznu sliku režima u Srbiji, koji je izgubio svaku vezu sa stvarnošću. Srbiju vode u jedno potpuno moralno slepilo, moralnu anesteziju… Ovo više nije pitanje samo drugih, ovo je pitanje o nama.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...