Osam hiljada tristo sedamdeset i dva. Namučiš se dok samo izgovoriš, a kamo li da toliko zakolješ, pobiješ. Ali nije to bio problem herojima ovih što danas negiraju. Sasvim sigurno da bi to i negatori sa slašću ponovili ukoliko bi im se pružila prilika. Ali na njihovu žalost - neće. Svjesniji je danas Bošnjak, daleko pribraniji nego tih 90-ih kada je bio lakovjeran, neoprezan, naivan, piše novinska agencija Patrija.

Naoružani do zuba, Karadžićevi i Mladićevi monstrumi pred sobom su „čistili“ sve redom - onemoćale, izgladnjele, izmučene, nasmrt preplašene, potpuno bezopasne i goloruke Bošnjake. Nisu birali, satirali su starce, žene, iz majčinog naručja otimali djecu. Kapi milosti nisu pokazali ni prema tek rođenoj bezimenoj bebi, kojoj je kasnije pri ukopu majka Hava odlučila dati ime Fatima. Fatimu su oteli od majke, a od Fatime tek nastali život. Nerealno je očekivati da Havine i suze ostalih srebeničkih majki dopru do srca neljudi, ali teško onima koje njihova kletva stigne.

Trideset nekompletnih posmrtnih ostataka bošnjačkih žrtava zvjerski ubijenih u Srebrenici 1995. godine jučer je našlo svoj konačni smiraj u Potočarima. Dana žalosti u Rs-u nije bilo, inicijative za tim jeste, ali uzaludne. Svega nekoliko sati od završetka obilježavanja 28. godišnjice genocida, kojoj je prisustvovalo više desetina hiljada ljudi, u centru Srebrenice zaorila se četnička pjesma. „Veseli se srpski rode“ odjekivalo je među sljedbenicima republičko-srpske ološi bosanskih četnika, kako je to jučer u svom govoru kazivao potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Menachem Rosensaft. Negatori su sinoć ujedno provocirali ali i proslavljali ono što je počinio njihov izrod? A ukoliko se od takvih ne ogradiš, i sam si takav.

Pitanje za sve negatore: je l' vas strah Boga i u kojeg Boga zapravo vi vjerujete? Je l' u istog onog u čije je ime pop osveštavao pripadnike Vojske Rs-a da idu silovati bošnjačke djevojčice i žene i klati djecu i starce? A posebno pitanje za najvećeg negatora - svi znamo ko je, bez i da mu spomenemo ime - koliko moraš biti umno poremećen da (o)psuješ genocid? Ali zašto bi najveći negator imao imalo milosti prema srebreničkim majkama kad nema ni prema kome drugome? Rijetke su javne ličnosti koje se na našim prostorima koriste takvim kočijaškim vokabularom. Doduše, skoro da mu rame uz rame mogu stati Zoki Milanović i zločinac Vojo Šešelj.

Normalnom ljudskom umu nepojmljivo je da nekome može biti uzor, heroj, neko ko je silovao, mučio, palio, klao, ubijao - ili pak to sve naređivao. I to civilno stanovništvo u zaštićenoj enklavi UN-a, i naočigled međunarodne zajednice oličene u nemoćnim i nezainteresovanim nizozemskim UNPROFOR-cima. Pa tijela ubijenih bacao po bezdanima poput drva, a potom ih, u pokušaju prikrivanja tragova svojih zločina, vadio i premještao u sekundarne ili tercijarne grobnice, na taj način umanjujući šansu majkama da svoje najmilije pronađu u jednom komadu i na dostojan ih način isprate, pa bivaju prisiljene ukopavati ih s jednom-dvije pronađene kosti. A sve to jedino i samo u ime Miloševićeve velikosrpske ideologije, koju je čvrsto odlučio da u djelo sprovede Milorad Dodik.

Negatori, je l' vas stid cijelog civilizovanog svijeta koji, ne samo da poštuje presude međunarodnih sudova koji su potvrdili da je u Srebrenici počinjen genocid, već smo sve češće svjedoci da 11. juli širom svijeta obilježavaju mnogi svjetski gradovi kako bi iskazali dužno poštovanje nevino ubijenim i svoje saosjećanje sa srebreničkim majkama.

Svoj konačni obračun s negatorima iz Potočara je gromoglasno najavio visoki predstavnik Christian Schmidt, u posljednje vrijeme u Bosni i Hercegovini opšteprihvaćeniji kao njemački turista. No, Schmidtu je teško više na riječ vjerovati, imajući u vidu da je njegov prethodnik Valentin Inzko nametnuo za sada uglavnom beskorisni zakon po osnovi kojeg bi negatori već trebali biti iza rešetaka. A i da Schmidt još jednom upotrijebi Bonske ovlasti, on ne bi mogao biti taj koji bi negatore trpao u zatvor. Još bi jednom na potezu bilo Tužilaštvo od kojeg, međutim, majke i žrtve genocida ni dan-danas nemaju neke prevelike koristi, jer ni nepune dvije godine od stupanja na snagu zakona o zabrani negiranja genocida ne vidjesmo nijednu jedinu potvrđenu optužnicu, a kamo li pravosnažnu presudu.