U maju prošle godine podgorička AntenaM objavila je kako su Ilija Vujošević, redovni profesor u mirovini i profesor emeritus Univerziteta Crne Gore, te pravnik i historičar Novak Adžić, saradnik u nastavi na Filozofskom fakultetu (katedra za istoriju) u Nikšiću, pripremili monografiju pod naslovom "Bartolomejska noć u Rokočima (1923)".

Knjiga govori o stradanju porodice 'komite i ustanika Petra Zvicera'. Komite su u prijevodu bili pobunjenici, nekad ranije protiv turske vojske, a u ovom slučaju radi se o crnogorskom patrioti. U navedenoj monografiji, istraživačkim radom Vujoševića i Adžića, došlo se do novih i značajnih dokumenata i saznanja o tragediji porodice Petra Tomaševa Zvicera u aprilu 1923. u Rokočima (u Cucama), odnosno, direktno oko toga monstruoznog zločina bez kazne, koji je nad njom počinila žandarmerija Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca pod komandom tadašnjeg žandarmerijskog majora Dragutina Ilijina Kecmanovića, piše portal Direktno pozivajući se na crnogorske medije.

Zvicer je bio u komitskoj grupi koja je u vlaku, koji je prometovao na pravcu Bar – Virpazar, pobila osam srpskih vojnika i jednog žandara. Žandarmerijska jedinica, kojom su komandovali major Kecmanović i časnik Kolaković, 23. parila 1923. došla je kod porodične kuće Zvicera u selu Rokoči. Unutar kuće su zavezali Petrovu majku Anđu (bila stara oko 60 godina), suprugu Zagorku (oko 23 godine), sestru Planu (20 godina), brata Vidaka (13 godina) te troje Petrove malodobne djece i zapalili ih. 

"Majku su prvo vezali da ne pobjegne, a babu staru 67 godina, vezali pred kućom za neku trešnju da gleda kako joj gori snaha i troje unučadi. Baba je od užasa poluđela i umrla u ludnici u Danilovgradu." (Časopis Evolucija, Zagreb, sveska 6-7-8, za jun, jul i avgust 1936.godine, IV, str.301). 

U Crnoj Gori tada se događao "bijeli teror" – što je sintagma koja objašnjava monstruozne metode mučenja, ubijanja i zatiranja crnogorskog stanovništva koje je sprovodila srbijanska vlast nakon neustavne Podgoričke skupštine 1918. godine pomoću čije odluke je Srbija službeno mogla izvršiti oružanu aneksiju kraljevine Crne Gore pripajajući je nasilno tadašnjoj KSHS.

Na čelo tadašnje cetinjske oblasti kao komandant žandarmerijskog puka Zetske banovine (Zetske divizijske oblasti, kako su Srbi nazivali Crnu Goru) postavljen je bio major Dragutin Ilijin Kecmanović, rođen 1885. u BiH, inače iskusno vojno lice koje je službu u činu kapetana obavljao u austrougarskoj K.und K. (Kaiserlich und Königlich) "carskoj i kraljevskoj" armiji u kojoj je ostao do kraja Prvog svjetskog rata. 

Službena istraga o ovom gnjusnom zločinu je formalno sprovedena, ali bez bilo kakvog pravnog epiloga. Nakon Cetinja i umirovljenja 1934. Kecmanović se preselio u Beograd. Umro je 1970. godine u 85. godini života, prenosi portal Direktno pisanje crnogorskih medija.

U crnogorskim medijima je objavljeno kako je "zloglasni major Dragutin Ilijin Kecmanović imao trojicu sinova: Zlatimira, Miomira i Iliju".

"Zlatimir (1919-2012) bio je član Akademije medicinskih nauka i profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu (oftalmolog). Zlatimirov sin je takođe ljekar, specijalist radiolog, Vladimir Kecmanović, koji živi i radi u Beogradu  Vladimirov sin je dječak - ubica Kosta Kecmanović", piše crnogorski portal i zaključuje da je, "Kosta Kecmanović praunuk zloglasnog pukovnika Dragutina Kecmanovića".

"Drugi Dragutinov sin prof. dr Miomir Kecmanović  (1921.-1996.) bio je poznati ljekar infektolog, heroj epidemije variole vere, odlikovan od strane Josipa Broza Tita najvećim jugoslavenskim odlikovanjem za humanost. Miomirov sin nosi djedovo ime i također je ljekar. To je prof. dr Dragutin Kecmanović, specijalista opće i abdominalne kirurgije, koji živi i radi u Beogradu. Njegov nasljednik nosi djedovo ime Miomir i poznati je teniser koji živi i gradi svoju sportsku karijeru u Americi.

Treći sin majora Kecmanovića bio je Ilija Kecmanović, povjesničar umjetnosti i prevoditelj. Njegovi su sinovi Nenad Kecmanović, doktor političkih nauka, nekadašnji dekan istoimenog fakulteta u Sarajevu, ratni član predsjedništva Bosne i Hercegovine, ideolog stvaranja Republike Srpske, dugogodišnji savjetnik Milorada Dodika i prijatelj Vojislava Šešelja te Dušan Kecmanović, doktora psihijatrije.

Obojica su živjela u Sarajevu prije rata. Nenad potom dolazi u Beograd, a Dušan odlazi u Australiju gdje ostaje do smrti 2014. godine (otac je dvije kćeri). Nenadov sin je Vladimir Kecmanović, književnik i romanopisac koji živi i stvara u Beogradu, nastavljajući srpsku ideološku matricu „krvi i tla“ koju su revnosno izvršavali njegovi preci, izuzimajući Dragutinovog brata, čuvenog revolucionara i komunistu Vojislava Đeda Kecmanovića", objavio je crnogorski portal Voice of Montenegro. 

Međutim, postoji i druga teorija o poročičnom porijeklu Nenada Kecmanovića. On je prema toj teoriji potomak brata čuvenog jugoslavenskog i bosanskog antifašiste Vojislava Kecmanovića Đede. 

Đedin brat Dušan bio je sveštenik i političar, jedan od osnivača Kraljevine Jugoslavije 1918. godine. Dušan je imao sina Iliju, koji je bio čuveni historičar, a Ilija je dobio dvojicu sinova - Nenada i Dušana, koji su također imali istaknute pozicije u javnom životu Sarajeva i Bosne i Hercegovine", pisao je portal Faktor 2019. godine. 

U svakom slučaju, kako zaključuje portal Direktno, u nedostatku jasnih podataka, vrlo je vjerojatno kako se radi o daljnjoj rodbinskoj vezi između maloljetnog ubojice iz Beograda i jednog od ideologa srpskih ratnih zločina '90-ih godina.