Crna Gora je odbila osuditi paljenje Kur’ana i to jedva da je vijest.

Moglo bi se reći i ovako: odbivši da osudi, Crna Gora je podržala paljenje Kur’ana. No to i dalje nije vijest. Osim ako ste juče izašli iz medvjeđeg brloga u kojem ste prespavali posljednje tri godine.

Piše Andrej Nikolaidis za Slobodnu Bosnu

Toliko je, naime, prošlo od pobjede demokratske, ekološke, progresivne Crne Gore, koju je na vlast doveo Amfilohije Radović, veliki poštovalac muslimana i njihove Svete knjige.

Kada sam pisao o tome kako je Amfilohije u Crnoj Gori izveo klerikalnu kontarevoluciju, kako je nedopustivo da sveštenik u manastiru (Ostrog) sastavlja vladu, kako je to kraj iluzije o multikonfesionalnoj, tolerantnoj, proevropskoj Crnoj Gori, sarajevska fina gradska raja se po zidovima javnog WC-a, koji se još zove i društvene mreže, oduševljavala Dritanovim obećanjima o smanjenju emisije CO2, mini-hidroelektranama, savremenim uređajima za reciklažu i ostalim manifestacijama greenwashinga četništva i drugih formi fašizma.

Ona Crna Gora, koja nije kurcu valjala, pa je po svaku cijenu trebalo srušiti, makar to značilo da Amfilohije na vlast dovede armije Mordora, bila je “prva sljedeća članica EU”, bila je komotna manje brojnim narodima, iako često ne pravedna prema njima. Bila je zemlja koja se izmigoljila iz ruskog uticaja i ušla u NATO.

Današnja Crna Gora je zemlja koju niko više ne pominje kao članicu EU. Ta su vrata zatvorena: guzicom zatvorena. Znate li kako je to završilo? Tako što je vlada Dritana Abazovića od Brisela dobila jasan i kratak (dvije-tri proste stvari) spisak šta uraditi, a onda Crna Gora za pola godine ulazi u EU. Znate li šta je Dritan učinio? Umjesto onoga što je tražio Brisel, učinio je ono što je tražio Beograd. Kompletno pravoslavno sakralno nasljeđe predao je u ruke Beogradu i njegovoj državnoj crkvi, time oborio vlastitu vladu i pljunuo na ponudu Brisela.

Zašto je uradio tako? Pa zato jer su ga četnici na vlast doveli ne da bi Crnu Goru učinio evropskom državom, nego kolonijom Beograda. Kada je Matija Bećković poručio kako će srpska omladina Dritana, onda kada dođe u Beograd, na rukama nositi od Kalemegdana do Avale, ili od Zemuna do Dorćola, ili kako se već zovu kvartovi Beograda, oprostićete na mojoj ignoranciji, u taj grad idem rjeđe nego u Babilon – šta mislite, zašto je pjesnik tolerancije, mira i ljubavi baš tako rekao?

Možda zbog Dritanove ekološke, progresivne agende? Zbog toga što je mislio da će Dritan Crnu Goru uvesti u EU i tako je trajno izmjestiti van dometa Velike Srbije? Beograd, na koncu, nije na rukama nosio Dritana – za to ima kad. Ali zato u Beogradu postoji lijepa i velika privatna klinika, čiji je vlasnik Dritanov brat. Ima mnogo načina da se izrazi ljubav. Neke djevojke, recimo, tako kažu, vole dijamante. Jer su vječni. A nosanje na rukama traje tek tren.

Crna je Gora danas zemlja koja je u NATO zato što tako mora, dok je odatle, na oduševljenje političke elite u Podgorici i Beogradu, udarcem nogom u guzicu ne izbace.

Govorimo o zemlji čiji parlament svjesno donosi neustavne odluke, obilato i veselo urinirajući po najvišem pravnom aktu; zemlji čija vlada odbija provesti odluke sudova, pa i onog Vrhovnog. To je zemlja za koju je Gabriel Escobar rekao da nigdje, nikada nije vidio takav raspad sistema. Zemlja je to, napokon, koja je odbila da osudi paljenje Kur’ana, iako su gotovo četvrtina njenih građana - muslimani.

Crna je Gora danas zemlja u kojoj te, ako pisneš nešto protiv fašizma, provladini mediji, tviteraši a često i sam premijer – proglase za fašistu.

Nego, života vam, FGR: a đe su one ekološke mini-elektrane, jebale vas mini-elektrane?

Vlada Crne Gore je, rekoh, podržala paljenje Kur’ana u Švedskoj – što će reći, koliko sutra, i drugdje. No to, rekoh, nije vijest. Iako je premijer Crne Gore, kažu, musliman. Iako u vladi sjede ministri iz bošnjačke i albanskih nacionalnih partija, koji su, vele, takođe muslimani.

Kako je to moguće, pitate? Kakvi su to muslimani, pitate?

Pitanje je, naravno, tek retorička poštapalica.

Odgovor je jasan: pa ministri, brate.

To ti je vlast, buraz. Ne dao Bog nikom.