Naša današnja priča vraća vas u 1. stoljeće, a zabilježio ju je rimski pisac i državnik Plinije Mlađi, najpoznatiji po svojim "Pismima", u kojima je ostavio brojne podatke o svakodnevici ondašnjeg rimskog svijeta.

U jednom od tih pisama, upućenom svom prijatelju Liciniju Suri, Plinije je zabilježio jezovitu priču o duhu koji se, tobože, pojavljivao u Atini. U njoj navodi da je u Atini postojala velika kuća koja se smatrala ukletom. Navodno su se u njoj mogli čuti neobično zvukovi, poput zveckanja lanaca, kao i druge manifestacije karakteristične za prisustvo natprirodnih sila. Prema priči, najintenzivniji su bili zvukovi zveckanja koji bi se prvo čuli izdaleka, a onda bi postajali sve bliži i bliži, da bi se na kraju pojavila i prikaza mršavog starca s dugom kosom i bradom.

Na duhu su se, navodno, mogli vidjeti lanci koji su mu okivali ruke i noge. Stanovnici kuće nisu mogli podnijeti ovakve natprirodne pojave te su redom napuštali kuću.

U to vrijeme u Atinu je stigao stoički filozof Atenodor, koji je tražio prikladno mjesto za život, a pažnju mu je privukla kuća, kao i priča o duhu koji ju je opsjedao.

Iznajmio je kuću i odlučio prenoćiti u njoj i uvjeriti se u istinitost priča koje je čuo. Kada se spustila noć, naredio je posluzi da mu postave ležaj u prednji dio kuće te da mu ostave potrebne stvari za pisanje, uljnu lampu i da ga ostave samog. Dio noći je protekao mirno, no taj je mir naglo prekinut zveckanjem lanaca.

Hrabri Atenodor pravio se kao da ga ti zvukovi ni najmanje ne zanimaju i nastavio je pisati, ali zvuk nije prestajao sve dok se nije približio ulazu u prostoriju u kojoj je boravio i na kraju je bilo očito da je zvuk u njegovoj prostoriji. Kada je zvuk već bio toliko jak da ga Atenodor nije mogao ignorirati, podigao je glavu i ispred sebe ugledao prikazu.

Duh mu je svojim kretnjama dao do znanja da želi da ga slijedi, ali mu je filozof pokazao rukama da se strpi i vratio se svojim bilješkama. Nakon što je duh s nestrpljenjem počeo ponovno zveckati lancima, Atenodor je krenuo za duhom u dvorište, gdje je duh odjedanput iščeznuo. Mjesto na kojem je zadnji put vidio duha, obilježio je lišćem i travom, a sutradan je došlo do iskopavanja na mjestu njegovog nestanka. Na mjestu iskopa pronađeni su ostaci zakopanog kostura u lancima. Lokalne vlasti su o javnom trošku obavile njegov dostojanstven pokop, a nespokojna duša napokon je našla mir. Priča kaže da kuću nakon toga nisu opsjedali duhovi.

(SB)