Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Poslije više tjedana od početka ukrajinske ofanzive čiji je cilj povrat teritorija koje je Rusija okupirala, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je priznao da je napredovanje njegove vojske sporije od željenog, ali kad je to izjavio, nije otkrio da će njegovi dronovi u nedjelju napasti Moskvu i Krim i tako na stanovit način preokrenuti tijek rata. U ruskoj prijestolnici, čija je međunarodna zračna luka nakratko bila zatvorena, lakše su oštećena dva poslovna tornja u glavnoj poslovnoj četvrti, a ministarstvo obrane RF-a priopćilo je da su u napadu sudjelovale tri bespilotne letjelice, od kojih je jedna oborena, a preostale dvije su neutralizirane elektroničkim tipom ratovanja. Rat postupno dolazi na teritorij Rusije, u njezina kulturna središta i vojne baze, a to je neizbježan, prirodan i apsolutno pravedan proces, tvrde u Kijevu.

Otkud baš iznenadni napadi na Moskvu? Pa, kad u kopnenoj kontraofanzivi ne ide po planu, a agresor drži veći dio Donbasa i južnog dijela, nije bilo druge nego Rusima pokazati da ima i drugih rješenja. Ukrajinci, dakle, sada napadaju agresora i s tim u vezi sjetio sam se jednog razgovora s pokojnim generalom Jovanom Divjakom. Naime, u proljeće 1994. godine, dok je još buktio rat u BiH, pričao mi je da se ratno umijeće potvrđuje i kad vojska napada i kad se brani, ali da napadač, i pored obavještajnih podataka, može naići na neočekivano, prestrojiti se, ali i prirediti iznenađenje. Kad već pominjem poštovanog Jovana, podsjetiću da je on u Centru vojnih škola kopnene vojske “General armije Kosta Nađ”, u maršalki u Sarajevu, pitomcima predavao operativku kao dio ratne vještine, a u obranu Bosne i Hercegovine, kao iskusan oficir, uključio se od prvog dana i dao ogroman doprinos koji se ne smije zaboraviti.

No, da se vratim na Ukrajinu: budući da se od ožujka najavljivala njihova kontraofanziva, Rusi su imali dovoljno vremena za zaprečavanje određenih pravaca, kako bi se zaustavilo ili usporilo napredovanje neprijatelja, ali je presudno miniranje. Rusi se, naime, koriste sistemom daljinskog miniranja Zemledelie, koji ima efektivni domet od pet do 15 kilometara na određenoj lokaciji i tom prilikom se iz lansirnih kontejnera, koji sliče standardnim višecjevnim lanserima raketa, ispaljuju projektili koji siju inžinjerijske mine. Na ovaj način se minama, za nekoliko minuta, može pokriti površina veličine šest nogometnih igrališta. Sve mine koje koristi ovaj lanser spadaju u novu generaciju ovog oružja, točnije opremljene su adekvatnim samolikvidatorima koji poslije određenog vremena neutraliziraju minu. Sistem daljinskog miniranja može da posije mine, naprimjer, u duboku pozadinu neprijatelja, tokom njegovog napada, kao i ispred trupa koje napreduju. Sukladno s drugim protokolom Ženevske konvencije, svaka mina je opremljena programiranim samodestruktorima, čime se osigurava da minska polja ne budu vječna, već deaktivirana nakon određenog vremena bez ljudske intervencije. Sistem Zemledeli prvi put je prikazan na paradi u čast 75. godišnjice pobjede u Velikom otadžbinskom ratu, na Crvenom trgu u Moskvi, koja je održana 24. lipnja 2020. I tada to nije izgledalo tako moćno oružje kao što izgleda danas u realnim ratnim uvjetima.

Unatoč ruskim minama, ukrajinska vojska nije se ni pokolebala, ni obeshrabrila, stekla je nova borbena iskustva, pogotovo u ovladavanju novim naoružanjem i taktičkim dejstvima, a u tjeranju agresora, kako je naglasio predsjednik Zelenski, ide se korak po korak, a jedan od njih svakako je i napad na ruski teritorij, što se i dogodilo. Oni koji su isticali da bi Ukrajinci u najboljem slučaju mogli izbiti na obale Azovskog mora, pokazalo se da nisu u pravu, jer mogu oni i na Moskvu. Rusi, inače, sve čine da zadrže Mariupolj, koji je najveći grad što su ga okupirali u dosadašnjem tijeku agresije, jer ako bi ga Ukrajinci oslobodili, prekinuli bi komunikaciju između južnog i istočnog okupiranog područja. Kijevu je cilj i Kerčki most dug 19 km, koji je jedina izravna veza između Rusije i Krimskog poluotoka, koji je Moskva anektirala od Ukrajine 2014. godine. Most se sastoji od odvojene ceste i željezničke pruge, a ispod njega brodovi prolaze između dva mora - Azovskog i Crnog. Ukrajinsko ratovodstvo će vjerojatno, uporedo sa započetom kontraofanzivom u Donbasu i na jugu zemlje, prebacivati svoje ciljeve na područja u Ruskoj Federaciji, ali u tome treba biti optimalan, budući da će Moskva biti opreznija i pojačati protivzračnu obranu.