Zašto je zajedničko obilježavanje Oluje kojem prisustvuju predstavnici Srbije, Republike Srpske i Srpske pravoslavne crkve organizirano baš u Prijedoru, gradu u kojem još nisu ni otkopane sve masovne grobnice?

Prijedor, grad poznat po koncentracionim logorima, od kojih su najpoznatiji Omarska, Keraterm i Manjača. Grad poznat po ubistvu više hiljada nedužnih civila. Grad koji simboliziraju bijele trake oko rukava koje su nosili nedužni.

“Srpske vlasti u Bosni i Hercegovini i u Srbiji instrumentaliziraju i stradanja u Krajini, Hrvatskoj i stardanja u Bosanskoj krajini. To šalje potvrdu da smo mi i dalje zatočenici istih režima koji su napravili ove zbjegove i stadanja ljudi ’90-ih godina”, kaže Dražen Crnomat, član Banjalučkog socijalnog centra.

“Mislim da je to više provokacija nego stvarna želja da se obilježe - što je činjenično - stradanja Srba u vojno-redarstvenoj akciji Vojske Republike Hrvatske”, smatra Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.

“Ako se jednim zločinom pravda drugi ili pokušava umanjiti drugi zločin, onda tu namjere nisu iskrene i čiste. Ovaj folklor koji se dešava pod plaštom obilježavanja stradanja žrtava, ne mogu ulaziti u tradiciju, vjeru, kulturu drugih naroda, s obzirom na to da sam Bošnjak, ali mislim da to relativizira i samu vlastitu žrtvu Oluje”, kaže Ćamil Duraković, potpredsjednik RS-a.

Postoje haške presude i svjedočenja nevladinog sektora i svjetskih medija. Za zločine u Prijedoru, prema informacijama udruženja žrtava, dosad je donijeto oko 50 pravosnažnih presuda i izrečene su kazne od oko 800 godina zatvora. Na području bivšeg rudnika Tomašica pronađena je najveća masovna grobnica poslije Drugog svjetskog rata, a u nedjelju se obilježava godišnjica zatvaranja logora Omarska kod Prijedora.

“Iza svega toga primarno se ne krije činjenica da se treba odati počast žrtvama i podsjetiti na samu Oluju, nego da se prije svega tu krije jedna politička poruka. U Prijedoru u periodu kada se ovdje obilježavaju godišnjice raspuštanja logora, godišnjice masakra, recimo, 5. augusta 1992. godine je ubijeno preko 120 zatočenika Keraterma i Omarske, 6. augusta su otkriveni logori, tako da bi bilo dobro, ako već govorite o Prijedoru, da se upoznaju i s tim činjenicama. Ovdje su bila tri najveća logora u Bosni i Hercegovini i po brutalnosti i po broju zatočenika”, ističe Jasmin Medić, doktor historijskih nauka i naučni saradnik u Institutu UNSA.

Svim žrtvama treba odati počast, ali bez relativizacije zločina i stavljanja u istu ravan, jasne su poruke i iz Beograda.

“To je skandalozan događaj. Danas me je sramota kao nekog iz Beograda da se na ovako ružan i uvredljiv način iskorištava tragedija druga dva naroda da bi se poslala neka poruka svijetu o Oluji”, kaže analitičar Žarko Korać.

“Ovo nam poručuje da vlasti bilo koje od tih država ne znaju šta da urade ni sa sadašnošću, a još manje ni sa budućnošću svojih zemalja. Oni nemaju šta da ponude svojim društvima i građanima i oni jedino što mogu da nude je konflikt”, ocjenjuje historičarka Dubravka Stojanović.

Sporan je izbor mjesta sjećanja omalovažavanja žrtve koje zaslužuju istinu o prošlosti. Nevažno je sa historijske tačke ko kako definiše neki događaj, ali ono oko čega nema kompromisa jesu žrtve i zločini.