Milorad Dodik ne prestaje sa provođenjem agende koja ima jedan jedini cilj - realizovati projekte SANU-a i tako ostvariti san o srpskom svetu kao velikoj Srbiji u kojoj bi živio najveći broj Srba na Balkanu. Na tom putu im stoji Bosna i Hercegovina i zato kao ključni mehanizam za otvaranje vrata srpskog sveta koriste negiranje i nipodaštavanje međunarodno priznate države, s jasno utvrđenim granicama i ustavno - političkim ustrojem, piše novinska agencija Patrija.

A SANU memorandumi su upravo naredili takvo djelovanje srpskih političara koje treba rezultirati prihvatanjem narativa da je Bosna i Hercegovina kompleksna i neodrživa državna zajednica.

Na to cilja i posljednji propagandni istup lidera SNSD-a kada kaže da Bosna i Hercegovina živi nazor i da je: “BiH sastavljena tek u Dejtonu, i to od dva entiteta i Brčko distrikta kao suvlasništvo ta dva entiteta. U Dejtonu nisu ustanovljene ni Republika srpska ni Federacija BiH, jer su one postojale i prije kao politička i pravna činjenica, sa suverenom vlašću na svojoj teritoriji, a i priznate od međunarodne zajednice. Nije postojala “Bosna i Hercegovina”, pa je tek u Dejtonu ustanovljena kao država koju sastavljaju državotvorni entiteti putem međunarodnog sporazuma”.

Rekli bi mnogi sarajevski ideolozi neznanja i principa ignorisanja Dodika da i ovo treba pustiti niz vodu. Ali, Dodik i njegova svita su pokazali da se neće umoriti, a pogotovo neće prestati s kontinuiranim ponavljanjem nemogućnosti opstanka Bosne i Hercegovine, kao tobože države koju su mirovnim sporazumom sastavili entiteti.

Besmislica, ali opasna, jer srpska propaganda tako djeluje u dva pravca - prvim Bošnjake i sve koji vole Bosnu i Hercegovinu gura u frustraciju jer su zbog međunarodne prisutnosti nemoćni da agresivnije odgovore na Dodikov separatizam, drugi - prema međunarodnoj zajednici koja će se jednog dana sigurno umoriti i uz malo lobiranja pristati na cijepanje Bosne i Hercegovine.

Stoga je i Dodiku i akademskoj fabrici zla iz Beograda neophodno kontinuirano odgovarati, ali i tražiti način da ih se zaustavi i konačno slomi u svakom pokušaju realizacije SANU planova.

Dakle, vrijeme je da političke elite u kojima je barem u tragovima opstalo patriotizma i domoljublja krenu sa iznošenjem prijedloga koji bi na neki način bili kontraudar na Dodikov secesionizam i negiranje Bosne i Hercegovine. Jer, kao i ratno rukovodstvo, uglavnom osuđeno za širok spektar zločina, tako i mirnodopska uprava na 49 posto okupirane bh. teritorije se boji odgovora koji ima snagu ugroziti entitet od 49 posto.

A odgovor pred kojim bi Dodik zasigurno zastao glasi - prijedlog za ukidanje entiteta. Ali, ne onaj populistički koji se zagubi u medijskim arhivama za sedmicu dana. Prijedlog o gašenju entiteta mora imati glavu - lidere svih političkih stranaka koji se smiju upustiti u to, akademike koji se ne boje kritike, dijasporu… I da, da bi pokušaj gašenja entiteta Rs i FBiH imao šansu, rad na projektu bio bi besplatan za sve, jer u suprotnom se lako kote politička kopilad koja na takvim idejama žive već predugo.

Čudno je to što niko do sada nije krenuo iskreno s tom idejom, s obzirom na činjenicu da je Milorad Dodik ugasio nadležnosti Ustavnog suda na 49 posto okupirane teritorije.

Jer, Dodikovo izvrtanje činjenica proizvelo je narativ u kojem se počinje vjerovati da su Bosnu i Hercegovinu potpisali entiteti. A potpisivaje Dejtona na koji se poziva Dodik spasilo je zapravo Karadžićev entitet od potpunog nestanka u oslobodilačkom pohodu Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Historijski gledano, Bosna i Hercegovina kao međunarodno priznata i suverena država ima pravo da pokrene unutrašnju i vanjsku raspravu o svom preustroju, pa je to pod obavezom budućim političkim naraštajima koji žele da ovo jednoga dana bude normalno uređena, evropska država. Sa sadašnjim ustrojem i separatistima na čelima njenih stvarnih i virtuelnih entiteta, njen raspad je izgledniji od opstanka.

Gašenje entiteta sa sobom nosi mnoge rizike, ali njihovo savladavanje znači oslobađanje apsolutnog potencijala za euroatlantske integracije, što bi sigurno donijelo bolji život građanima.

Ko ne pokuša, on sigurno uspjeti neće. A pokušaje do sada nismo vidjeli, pa je stoga potpuno jasna neuspješnost probosanskog nazovi i prodržavnog političkog bloka da odgovori Dodiku.

Jednom kada na stol stavimo agendu unutrašnjeg preustroja Bosne i Hercegovine otvorit ćemo put konačnoj odbrani naše države, jačanju mira, stabilnosti i demokratije. Sve do tada, besmisleni su pisani odgovori na Dodikov secesionizam, jer vodio ga Dodik ili neko drugi, on neće biti zaustavljen ako se ne ukloni osnova za secesionističku politiku. A entitet skoro potpuno etnički očišćen od nesrpskog stanovništva, sa specijalnim i paralalenim vezama sa Srbijom i agendom SANU-a koja jasno ide u pravcu stvaranja srpskog sveta, vrlo lako jednog dana može postati srbijanska gubernija.

Kada u probosanskoj politici iskombinujemo smjelost Nanića, odlučnost Alagića i prodornost Dudakovića imat ćemo priliku realizovati san svih koji su ovu zemlju životima branili.

Na nama je da pokušamo, možda već od 2026. godine s novim strukturama, a pokušaj je pola uspjeha!