Nezvanične informacije o tragediji u Gradačcu nizale su se danima. Svaka gora od prethodne. Od toga da je policijska službenica ubici Sulejmanoviću dojavila lokaciju na kojoj se žrtva skrivala, do eventualne neprofesionalnosti sutkinje koja nije izrekla mjeru zabrane prilaska. Ništa od toga Tužilaštvo nije potvrdilo, niti demantovalo.

“Naročito ne možemo i nećemo odgovarati na različite neprovjerene informacije i senzacionalističke objave pojedinih medija i na upite vezane za takve objave koje nanose nemjerljivu štetu društvu u cjelini i samom daljem toku istrage”, saopštili su danas iz Tužilaštva TK.

No, sve ovo trebala bi utvrditi opsežna istraga koju tamošnji MUP provodi. Ne samo kada je riječ o ubistvima, nego i eventualnom ušešću “lica sa strane” i njihovoj odgovornosti.

“Odgovornost se mora utvrditi bez obzira ko u ovom cjelokupnom procesu i slučaju je eventualno snosio, prema takvim osobama moraju biti izrečene odgovarajuće sankcije, jer ukoliko ne bude tako, sve ovo nema smisla, ništa se ne smije zataškati, i sa ove pozicije sam urgirao na institucije da se čitav proces krajnje otvoreno i profesionalno dovede do kraja”, naveo je gradonačelnik Gradačca Edis Dervišagić.

Na istragu poziva i državni ministar sigurnosti, Nenad Nešić, nakon što prethodno u Vijeću ministara nije glasao da se na državnom nivou proglasi dan žalosti. Smatra kako se sutkinja koja je odlučivala o ovom slučaju, nedovoljno posvetila. Te da se zbog činjenice da je donijela odluku da ne prihvati mjeru izricanja zabrane prilaska, uprkos tome što je žrtva povukla iskaz, sutkinja ne može amnestirati.

Evo šta kaže advokat Mirnes Ajanović iz Tuzle:

“Policija je imala njenu takvu izjavu gdje kaže da neće da svjedoči, boji se da svjedoči i dobijamo taj dopis isti dan dostavljen Sudu, sudija odlučuje na osnovu činjenica koje su u spisu, možemo smatrati da je sudija mogla uraditi nešto, pretpostaviti da se radi o osobi koja može fizički nasrnuti na tu osobu, ali sudija nije imala dokaze u spisu, policija nije sudiji pripremila dokaze, sudija u okolnostima kada ne smije pretpostavljati, ne može pretpostavljati, nažalost, nije mogla donijeti drugačiju odluku.”

Advokat smatra kako je najveća odgovornost pak na policiji, koja je morala Nizamu uvjeriti u to da treba svjedočiti. Čak i nakon odluke Suda, policija je morala nastaviti tragati dalje za svjedocima, obavijestiti socijalnu službu, ali sve prijaviti nadležnom tužiocu. Ipak Ured disciplinskog tužioca, po službenoj dužnosti, otvorio je i predmet kako bi utvrdio eventualnu odgovornost sutkinje.