U zgradi Parlamenta BiH održan je sastanak ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlida Hurtića sa predstavnicama Sigurne mreže BiH, mreže nevladinih organizacija u okviru kojih djeluju sigurne kuće za žrtve rodno zasnovanog nasilja, piše Klix.ba.

Nakon sastanka medijima se obratio ministar Hurtić koji je na samom početku rekao da želi uputiti poruku ženama koje su žrtve nasilja.

"Ja kao čovjek, kao ministar, kao otac i kao suprug želim da pošaljem jednu poruku svim suprugama i svoj djeci koji su maltretirani u porodici. Kada se odluče da izađu iz te kuće i da potraže pomoć neka se ne vraćaju, neka idu do kraja. Neka se ne vrati tom nasilniku, manijaku, koji je učinio to što je učinio toj ženi i ide dalje. On će se pokušavati da je vrati nazad, a u svim slučjevima kada ona prelomi i vrati se kući nastupa pakao za ženu i dijete", poručio je Hurtić.

Naglasio je da je dao smjernice bezbjednosnim službama da vještače telefon trostrukog ubice Nermina Sulejmanovića i da se vidi s kim je zadnjih sedam dana razgovarao i ko je njemu dojavio gdje se nalazi Nizama Hećimović.

"Tražit će i da se provjeri tačnost informacija da je policija u kuću Nizamine tetke došla 20 minuta nakon poziva", kaže Hurtić.

Aida Behram, izvršna direktorica organizacija Žene sa Une iz Bihaća u okviru koje djeluje Sigurna kuća na području USK rekla je da su na sastanku razgovarali o postojećim sistemima podrške te su donijeli nekoliko zaključaka.

"Razgovarali smo i o sistemima dostupne podrške te usaglasili da smo kao društvo odgovorini za sve i jedan slučaj nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Mnogi od nas nažalost ne reaguju na signale koje odašilju žene žrtve nasilja u porodici", ukazala je Behram.

Na sastanku su usaglašeni sljedeći zaključci koji pozivaju na hitnu i koordiniranu akciju svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, a u skladu s njihovim ustavnim i zakonskim nadležnostima:

1. Hitno donijeti propise i podzakonske akte kojim će se obezbijediti efikasna zaštita žrtava nasilja u skladu sa standardima Istanbulske konvencije, a naročito vezano za kaznenu politiku, da kazne i mjere koje se izriču za nasilje u porodici i druge oblike nasilja nad ženama budu djelotvorne, srazmjerne i odvraćaju od činjenja djela.

2. Policija, pravosuđe i centri za socijalni rad moraju poduzimati sve potrebne mjere kako bi se osigurala fizička sigurnost i psihičko blagostanje žrtava rodno zasnovanog nasilja i djece i prekinuti krug moći i zlostavljanja od strane počinioca. Neophodno je jačati profesionalizam i objektivnost u postupanju, te kapacitirati centre za socijalni rad i policiju za efikasnije praćenje stanja i djelovanje u zajednicama, uz blisku saradnju sa građanstvom i nevladinim sektorom.

3. Policija i centri za socijalni rad uz podršku pravosudja i drugih subjekata zaštite, obavezni su profesionalno, temeljito i dosljedno provoditi procjene rizika i upravljanje rizikom od rodno zasnovanog nasilja uzimajući u obzir sve faktore rizika (kao npr. ranija prijava nasilja, podnošenje zahtjeva za razvod i sl.).

4. Osigurati pravni status, kao i dovoljno i kontinuirano finansiranje iz javnih budžeta za sve oblike specijalizovane podrške i pomoći za žrtve nasilja, uključujući sigurne kuće, pravna i psihološka savjetovališta i SOS telefon.

5. Obezbjediti standarde za postupanje i finansiranje programa za rad sa počiniocima nasilja.

6. S ciljem prevazilaženja rodnih stereotipa i jačanja profesionalnih vještina, uvesti sistematičnu i obaveznu obuku o svim oblicima nasilja prema ženama za relevantna stručna lica koja rade sa žrtvama ili počiniocima, a posebno za policiju, tužioce ili sudije, kao i za osoblje centara za socijalni rad i medicinsko osoblje, u skladu sa standardima Istanbulske konvencije. Kako bi se osigurali kontinuitet i održivost, obuka mora biti finansirana iz budžeta i da ne bi ovisile od donatorskih sredstava.

7. Svi subjekti zaštite (posebno, centri za socijalni rad, zdravstvo, policija i pravosuđe) treba da redovno i sistematično prikupljaju administrativne podatke za sve oblike nasilja nad ženama u svim fazama postupanja, klasifikovane prema spolu i starosnoj dobi žrtve i počinioca, oblika nasilja i odnosu između počinioca i žrtve, za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine. To je jedini način da se provede analiza, te da se jasno artikuliše propust u odgovoru institucija na nasilje, koji se kontinuirano ponavlja kao najveći nedostatak u ostvarivanju prava žrtava.

8. Umjesto da rodno zasnovano nasilje bude predmet medijskog interesovanja tek nakon događanja nekog teškog slučaja, mediji, a naročito javni servisi, treba da realizuju dugoročne i kontinuirane programske sadržaje za podizanje svijesti stručne i šire javnosti o prevenciji i zaštiti žrtava od svih oblika rodno zasnovanog nasilja. Osim širenja znanja i prevazilaženja stereotipa, cilj programskih sadržaja i kampanja nužno treba biti i promovisanje pitanja lične i društvene odgovornosti u slučajevima nasilja nad ženama. Jednako važno, kampanje i podizanje svijesti moraju biti usmjerene i na žene koje su u riziku od diskriminacije, kako bi dobile informacije o njihovim pravima i uslugama podrške koje su im dostupne.

9. Poboljšati sistem funkcionisanja i koordinacije postojećih koordinacionih tijela za praćenje provedbe Istanbulske konvencije na različitim nivoima vlasti u BiH, kako bi se osigurala sveukupna koordinacija, standardi postupanja i razmjena informacija između tih tijela, tako da se poštuju standardi Istanbulske konvencije u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, a u bliskoj konsultaciji sa specijaliziranim nevladinim organizacijama i civilnim društvom.

11. Krajnje je vrijeme da Bosna i Hercegovina, u cilju cjelovite i koordinirane provedbe Preporuka komiteta Vijeća Evrope za praćenje provedbe Istanbulske konvencije (GREVIO Komiteta), donese Akcioni plan za provedbu preporuka kojeg će implementirati svi nivoi vlasti u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim nadležnostima. U provedbi Akcionog plana ključni partner organima vlasti su specijalizovane nevladine organizacije, a različiti projekti međunarodne asistencije su važna podrška realizaciji.

Sastanku je prisustvovala i rezidentna koordinatorica Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini Ingrid Macdonald.