Piše: Oleksandr LEVČENKO (Antena M)

Šef Ureda generalnog sekretara NATO-a Stian Jenssen sugerisao je da bi Ukrajina mogla postati članica Alijanse u zamjenu za odustajanje od dijela svoje teritorije.

To je izjavio Stian Jenssen tokom debate u norveškom gradu Arendalu. Na pitanje novinara da li NATO smatra da Ukrajina treba da ustupi teritoriju kako bi postigla mir sa Rusijom i buduće članstvo u NATO-u, Jenssen je napomenuo da je diskusija o budućem statusu već u toku, te da druge zemlje pokreću pitanje ustupanja teritorije Rusiji. „Ne kažem da tako mora biti. Ali možda je moguće",  dodao je Jenssen.

Kijev je zvanično reagovao odmah. O pitanju promjene teritorijalnog integriteta Ukrajine se ne raspravlja. Ukrajina, kao i NATO, ne trguje svojim teritorijama i građanima. O sigurnosti nekih Ukrajinaca ne može se odlučivati na račun drugih koji su ostali pod okupacijom i čiji su životi, zdravlje i sloboda ugroženi od strane okupatora. Za pokrenuti rat Rusija zaslužuje ne ohrabrenje da zauzme nove teritorije, već kaznu, odmazdu i iskupljenje. U suprotnom, to će biti loš primjer za sve potencijalne osvajače u svijetu.

Svjesno ili nesvjesno učešće NATO zvaničnika u oblikovanju narativa o mogućnosti da Ukrajina odustane od dijela svojih teritorija igra na ruku Moskve. Umjesto toga, u interesu euroatlantske sigurnosti je da se razgovara o načinima za ubrzavanje pobjede Ukrajine i njenog sticanja punopravnog članstva u NATO-u.

Nerazumnu izjavu Stiana Jessena je već je iskoristio Putinov zamjenik u Savjetu bezbjednosti Ruske Federacije D. Medvedev, koji je izjavio da su sve teritorije Ukrajine pod znakom pitanja. Stoga će Ukrajinci morati da presele svoj glavni grad negdje u Lavov, jer je Kijev bio glavni grad države Rus. Ovu neznalicu iz Kremlja potrebno je još jednom podsjetiti da sadašnji Rusi imaju samo indirektan odnos prema Kijevskoj državi Rus. Titularni narod ove države bila su slovenska plemena koja su živjela na teritoriji savremene Ukrajine, isključujući moderne južne krajeve, još od prvog vijeka nove ere. Teritorije moderne evropske Rusije, koje su bile dio države Rus, koje zauzela vojska Kijeva, bile naseljeni lokalnim ugro-finskim plemenima i Slovenima koji su na ove prostore stigli tek u 8. vijeku iz Poljske, koji nisu bili u etničkom srodstvu sa Slovenima koji su živeli u regiji gradova Kijeva, Černigova, Perejaslava, Galiča i Volodimira u Volinju. Upravo su ti Sloveni bili titularni narod države Rus. A istorijska domovina Medvedeva, poput Putina, jesu močvare oko moderne Moskve i Sankt Peterburga. Ovo su nesumnjive istorijske teritorije moderne Rusije.

U Ukrajini će se 23. avgusta 2023. održati treći samit Međunarodne krimske platforme. Ruska agresija na Ukrajinu počela je 2014. godine sa Krima, pa će oslobađanje poluostrva značiti i kraj rusko-ukrajinskog rata. Eskalacija ruske agresije nakon 2014. godine postala je moguća jer je svijet neprimjereno reagovao na okupaciju i nezakonitu aneksiju Krima od strane Ruske Federacije.

Ukrajina ima pravo da koristi sva konvencionalna sredstva za zaštitu svog teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Deokupacija Krima će vratiti legalnost, sigurnost, ekonomske i socijalne perspektive za stanovništvo na ovoj teritoriji. Samo ukrajinska kontrola nad Krimom garantovaće bezbjednost u Azovsko-crnomorskom regionu i preduslov je za korišćenje punog potencijala međunarodne saradnje u crnomorskim zemljama. Prvi Rusi su se pojavili na Krimu tek krajem 18. vijeka. nakon što ga je zauzela ruska vojska. U isto vrijeme, postali su etnička većina na poluotoku tek nakon naredbe Kremlja o nasilnoj zločinačkoj deportaciji cijelog krimskotatarskog naroda i drugih autohtonih i starosjedilačkih naroda Krima u maju 1944. godine.

Kako bi se teritorija poluostrva konačno vratila u državno-pravno polje, Ukrajini mora biti pružena neophodna vojna i tehnička pomoć demokratskih zemalja i država članica NATO-a. Ukrajina je zahvalna na izuzetno važnoj podršci svojih partnera. Saradnja u različitim formatima u vojnoj sferi, bilateralnoj i multilateralnoj, pokazala je jedinstvo civilizovanog svijeta protiv terorističkog režima Ruske Federacije. Ukrajina je sposobna da pobijedi, a to će se dogoditi prije ili kasnije. Ali što se prije obezbijedi potrebno oružje, više života se može spasiti. Ukrajinci su visoko motivisani: brzina savladavanja najnovijih modela zapadnog oružja i njihova efikasna upotreba na frontu iznenađuje partnere. Rakete srednjeg dometa Taurus (Njemačka) i ATACMS (SAD) mogu ubrzati tok kontraofanzive. Kijev je već izrazio svoju obavezu da ih neće koristiti na teritoriji Rusije. Ukrajina takođe treba da stekne nadmoć na nebu, tako da obezbjeđivanje lovaca F-16 može značajno doprinijeti ovom cilju. Snabdijevanje Ukrajine oružjem je investicija u budući pravedan i stabilan svjetski poredak. Štaviše, najtežu misiju već su preduzeli Ukrajinci koji žrtvuju svoje živote zarad novog i sigurnog svjetskog poretka.