Sastanak u Istočnom Sarajevu na kome su uz Milorada Dodika, Dragana Čovića i Nermina Nikšića, bili Saša Magazinović i Nerina Dizdar iz SDP-a, Edin Forto, Predrag Kojović i Sabina Čudić iz Naše stranke, Elmedin Konaković i Denis Zvizdić iz NiP, te Nenad Nešić (DNS), politički dogovor koji su postigli, a onda rasprava na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH na kojoj se taj dogovor implementirao, pokazali su koliko je pravosuđe važno većini političara.

Ali, nažalost, uglavnom iz potpuno drugačijih razloga zbog kojih je pravosuđe važno građanima Bosne i Hercegovine, među kojima su prvenstveno usklađivanje pravosuđa BiH sa standardima Evropske unije kojim se garantira profesionalnost, neovisnost i transparentnost pravosuđa, odnosno vladavina prava i demokratske vrijednosti koji podrazumijevaju da su svi građani jednaki pred zakonom i da svi imaju ista prava.

Politička trgovina

Nakon još jedne političke krize (u državnim institucijama) u Istočnom Sarajevu je održan sastanak nakon koga je Milorad Dodik izjavio: “Dogovorili smo se da danas održimo sjednicu Predstavničkog doma na kojoj ćemo potvrditi Zakone o VSTV-u, Zakon o ombudsmanu i Zakon o pristupu informacijama te izabrati novog ministra finansija u Vijeću ministara (Srđan Amidžić) i potvrditi izbor zamjenika i člana Kolegija.“

Dodikova izjava potvrdila je da se politika svela na trgovinu, i da je u ovom slučaju njegova i procjena SNSD-a bila da im je važnije imenovanje ministra finansija BiH (Srđana Amidžića) od izmjena Zakona u VSTV-u. Podsjetimo, u Nacrtu izmjena i dopuna ovog zakona koji je prije nekoliko mjeseci usvojilo Vijeće ministara BiH na prijedlog tadašnjeg ministra finansija, Zorana Tegeltije (SNSD) nametnuti su amandmani koji su bili u suprotnosti s mišljenjem Venecijanske komisije, odnosno evropskim standardima po pitanju transparentnosti imovine sudija i tužilaca.

Uslijedile su brojne reakcije predstavnika međunarodne zajednice, ali i drugih koji su upozoravali da imovinski kartoni sudija i tužilaca i njihove rodbine moraju biti javni. Ironija je da je podnosilac amandmana bio ministar finansija koji bi se upravo po svojoj funkciji trebao najviše zalagati za transparentnost finansija bilo kog korisnika budžeta Vijeća ministara BiH, a VSTV to jeste.

S druge strane, ovi amandmani SNSD-a implicirali su da oni imaju cilj i potrebu štititi korumpirane sudije i tužioce što je navodilo na zaključak kako su brojni tekstovi o pojedincima iz pravosuđa koji rade pod političkim uticajem SNSD-a – tačni. No, bez ikakve potrebe da objasne ili eventualno odbrane svoje stavove Tegeltija i SNSD su ovim blokirali usvajanje izmjena i dopuna Zakona o VSTV, potvrđujući spregu politike i pravosuđa. Pod velikim pritiscima međunarodne zajednice, i čini se uslovljavanjem imenovanja novog SNSD-ovog ministra finansija, uslijedilo je usvajanje izmjena Zakona o VSTV u Predstavničkom domu, uz dva amandmana.

Politički govori

Albin Muslić, zastupnik SDP-a u Predstavničkom domu PS, predlagač je amandmana koji se, kako je objasnio, odnosi na transparentnost u radu sudija i tužilaca. Po ovoj izmjeni, kako objašnjava Muslić, obaveza VSTV-a bit će da na svojoj stranici objave podatke o srodnicima sudija i tužitelja koji su uposleni u pravosuđu, advokaturi, među notarima. Drugi podnosilac amandmana bio je Predrag Kojević iz NS (odnosi se na evidentiranje i čuvanje podataka), a prije usvajanja ovih izmjena OSCE je ponovio svoj stav da Zakon treba biti usvojen s tekstom koji je podržala Venecijanska komisija.

Zakon je usvojen s predloženim amandmanima, no koliko je za političare važno pravosuđe, pokazala je rasprava na samoj sjednici. Oštro kritikujući Milorada Dodika i optužujući ga za izdaju srpskog naroda, Branislav Borenović iz PDP-a je na početku sjednice istakao: “Mi iz RS smo očekivali da na Dnevnom redu prva tačka bude zakon o Ustavnom Sudu Bosne i Hercegovine.” Njegovo izlaganje je prekinuo predsjedavajući Marinko Čavara (HDZ BiH) uz objašnjenje da “politički govori” nisu dozvoljeni prilikom rasprave o dnevnom redu: “Govorite suprotno Poslovniku, ovo nije Skupština RS, ovo je Skupština BiH”.

Zbog Čavarinog postupka Borenović se obratio medijima: "Nevjerovatno da se čovjek iz HDZ-a stavio u ulogu zaštitnika Milorada Dodiika i politike SNSD-a, da je zabranjeno pitati zašto na dnevnom redu današnje sjednice nema Zakona o Ustavnom sudu BiH". Borenović je naglasio kako “dva mjeseca svjedočimo nevjerovatnoj tenziji, mobilizaciji, nekoj vrsti eksplicitnih zahtjeva kroz zaključke NSRS da se prioritetno na sjednici Parlamentarne skupštine Predstavničkog doma prvo mora naći zakon o Ustavnom sudu BiH, pa tek onda drugi evropski zakoni“. A podsjetio je i da su svi izabrani predstavnici iz RS-a bili zaduženi da ne učestuju u razgovorima o evropskim zakonima dok se ne riješi pitanje Zakona o Ustavnom sudu BiH i zakona kojim bi se riješilo zatvaranje Ureda OHR-a.

Borenović je ustvrdio i da je “Dodik zabranio svojim ljudima i svojim koalicionim partnerima da se spomene riječ koja može napomenuti sve nas da je on lažov, prevarant i da je pogazio dostojanstvo vlastitoga naroda, i da danas više ne priča o Ustavnom sudu i stranim sudijama, nego foteljama. Bitna je ministarska fotelja i vjerovatno još nešto, vidjet ćemo uskoro, neki lični dogovori, drugačiji od onoga što je radio u Skupštini RS-a“.

Reformski put

Podsjetimo da su izmjene Zakona o VSTV-u među 14 uslova koje je pred BiH stavila Evropska komisija, kao ključni preduslov za njene dalje evropske integracije. Iz OSCE-a su jasno poručili da su ove izmjene važne za “integritet nosilaca pravosudnih funkcija“, što bez ikakve sumnje ima važnu ulogu u jačanju povjerenja građana u pravosuđe, te naglašavali da je

"usvajanje izmjena i dopuna Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine u formi koju je Venecijanska komisija pozitivno ocijenila u martu 2020. godine pokazalo temeljnu opredijeljenost nadležnih vlasti u BiH za smislene reforme koje bi očuvale odgovornost, nezavisnost, i integritet pravosuđa u BiH".

No, kako su upozoravali i iz Transparency Internationala ponovo su problem bili imovinski kartoni sudija i tužilaca, odnosno tretiranje sukoba interesa koje je ograničeno na najuže članove porodice koji se eventualno prijavljuju na funkcije u pravosuđu, dok nema nikakvih prepreka za širu porodicu. Koliko vidimo amandmanima je rješeno pitanje transparentnosti imovinskih kartona, no ne i sukob interesa na koji TI godinama upozorava.

Ozbiljna bolest pravosuđa o kojoj mediji godinama izvještavaju (bez ikakvih posljedica), a o čemu je Detektor.ba prije nekoliko godina proveo istraživanje su “familijarni odnosi“ u pravosudnim krugovima: “Djeca sudija Suda BiH Mire Smajlović, Senadina Begtaševića i Esada Fejzagića bila su ili su i dalje zaposlena u Tužilaštvu BiH – Lejla Smajlović i Tin Begtašević kao stručni saradnici, a Feđa Fejzagić kao pripravnik. S druge strane, djeca tužilaca Tužilaštva BiH rade u Sudu BiH. Kao pripravnik je radio sin tužiteljice Sanje Jukić, Boris, a ovaj posao obavljaju Nejra Šuškić, kćerka tužioca Ismeta Šuškića, Goran Đemiđić, bratić Sanje Jukić, i Deni Odobašić, sin tužioca Izeta Odobašića. U Tužilaštvu BiH kao stručna saradnica zaposlena je Azra Efica, snaha tužioca Ibre Bulića, a u Odjelu za podršku svjedocima ove institucije bila je sestrična sutkinje Minke Kreho. Nevjenčana supruga sudije Gorana Radevića također radi u Tužilaštvu BiH, gdje su i nevjenčana supruga i pastorka šefa računovodstva Suda BiH Krunoslava Jelića. Kćerke dviju daktilografkinja Suda BiH također su posao našle u Tužilaštvu BiH.“ (https://detektor.ba/2015/05/12/istrazivanje-birn-a-optuzeni-izmedu-roditelja-i-djece/)

O zapošljavanju po porodičnim linijama u pravosuđu Republike Srpske pisao je portal Direkt: “Na državnom budžetu najviše ima porodice poznatog banjalučkog advokata Vladimira Raosavljevića. Tako je njegova supruga Mirjana sudija Višeg privrednog suda u Banjaluci; kćerka Marina Raosavljević, sudija u Osnovnom sudu Banjaluka; kćerka Jelena Raosavljević radi u Agenciji za bankarstvo Republike Srpske; kćerka Katarina Raosavljević u Centru za besplatnu pravnu pomoć i sin Predrag Raosavljević, u Instituciji ombudsmana BiH. Sin Živane Bajić, republičkog javnog tužioca, Igor Bajić, stručni je saradnik u banjalučkom Okružnom tužilaštvu a njihov porodični prijatelj Aleksandar Maričić – stručni saradnik u Republičkom javnom tužilaštvu.

Sin Branka Mitrovića, republičkog javnog tužioca, Danko Mitrović, stručni je saradnik u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka, a sin Srđana Force, sudije Okružnog suda Banjaluka, Aleksandar Forca, stručni saradnik u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka. Sin Jovana Čizmovića, počasnog predsjednika Advokatske komore Republike Srpske, Miloš Čizmović, sudija je Osnovnog suda Banjaluka. Kćerka Obrena Bužanina, sudije Vrhovnog suda Republike Srpske, Milana Bužanin, stručna je saradnica u Republičkom javnom tužilaštvu – Posebno odjeljenje za organizovani kriminal, najteže oblike privrednog kriminala i korupciju, dok je druga kćerka Jovana stručna saradnica u Osnovnom sudu Banjaluka. Kćerka Dragice Glušac, republičkog javnog tužioca, Željka Glušac Babić, stručni je saradnik u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka. Sin Drene Marin, sudije Okružnog suda u Prijedoru, Stefan Radić, stručni je saradnik u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka. Kćerka Gorjane Popadić, sudije Vrhovnog suda Republike Srpske, Ana Popadić, stručni je saradnik u Osnovnom sudu Banjaluka. Kćerka Biljane Tomić, sudije Vrhovnog suda Republike Srpske, Staša Tomić, sudija je Okružnog privrednog suda Banjaluka.

U banjalučkom Okružnom sudu rade kćerke dvojice sudija. Jedna je Tamara Bukić-Mihajlović, čiji je otac, Amor Bukić, sudija Ustavnog suda Republike Srpske, a druga Tatjana Ikanović, kćerka Veljka Ikanovića, sudije Vrhovnog suda Republike Srpske. Mjesto u ovoj pravosudnoj instituciji pronašla je i Sara Brković, kćerka Svjetlane Brković, tužioca u Republičkom tužilaštvu Republike Srpske, Branimir Ćurković, nećak Strahinje Ćurkovića, sudije Vrhovnog suda Republike Srpske te Svjetlana Balaban, kćerka bivšeg predsjednika Okružnog suda Banjaluka, advokata Nenada Balabana. U banjalučkom Okružnom sudu rade i Jelena Grahovac, rođena Popović, kao i Jelena Popović, rođena Marković, kćerka i snaha Vite Popovića, bivšeg dekana banjalučkog Pravnog fakulteta i Ombudsmana BiH, koji je godinama bio jedan od najuticajnijih ljudi u pravosuđu Republike Srpske. Takođe, mediji su ranije izvještavali da je prije dvije i po godine kao stručni saradnik u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka zaposlen sin tužioca Živane Bajić, Igor Bajić. Mjesto u pravosudnoj instituciji pronašla je i Sara Brković, kćerka Svjetlane Brković, tužioca u Republičkom tužilaštvu Republike Srpske, te Vlatka Tegeltija, bivša supruga Milana Tegeltije.“ (https://www.direkt-portal.com/nepotizam-i-renesansa-sve-vise-porodicnih-klanova-vlada-pravosudjem-srpske/)

Alarmantan problem

Nema podataka da su ove informacije demantirane, a s druge strane jasno je da se radi samo o djelu podataka do kojih su novinari došli. Porodična uvezanost u pravosudnim institucijama BiH, uz političku umreženost već odavno je alarmantan problem koji je najdirektnije povezan s korupcijom i kriminalom.

Kao što ističu i iz OSCE-a, građani Bosne i Hercegovine “žele i zaslužuju pravosudni sektor koji počiva na temeljima neotuđivih ratnih prava, uključujući jednakost pred zakonom i pravnu sigurnost“.

Usvajanje izmjena Zakona o VSTV važan je korak za neophodnu reformu pravosuđa. Bez jakog, profesionalnog i neovisnog pravosuđa, nema vladavine prava ni demokratije. No, koliko će ove izmjene zaista i doprinijeti tome, sad je do samog pravosuđa na kome je da provede ovaj zakon i kazni sve one koji ne budu spremni da ga poštuju, kao i sve one koji pokušaju izigrati njegove odredbe.

Ekipa Slobodne Bosne

(Ovaj sadržaj objavljen je u okviru projekta EU Media Reportages 2023 koji finansijski podržava EUSR u BiH. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno i stavove EUSR-a u BiH")