Internet je posljednjih godina iz potpune ekspanzije prešao na jedan sasvim novi nivo sajberspejsa. Uz sve dobre i korisne stvari, pedeset nijansi političkog mraka nisu zaobišle to nepregledno prostranstvo. Naprotiv, promijenile su ga. Stara je već floskula da su društvene mreže postale nova javnost, ali one više ne služe samo za dopisivanje i upoznavanje ljudi. Naime, dobile su oblik jedne ogromne pijace za reklamiranje raznoraznih brendova i usluga, ali iza svega toga, dobile su naličje megafona za promociju političkih aktera. No, to je sve legitimno, ali slojevi ispod ledenog brijega su mnogo maligniji i opasniji.

Ako se uzme u obzir da 83,2 posto domaćinstava posjeduje internet priključak u Srbiji, prema podacima redovnog godišnjeg istraživanje Republičkog zavoda za statistiku iz 2022. godine, dok u Bosni i Hercegovini ga ima 76 posto, prema podacima državne Agencije za statistiku, onda se može doći do slutnje sa kakvim sve informacijama i dezinformacijama su građani i građanke te dvije zemlje preplavljeni.

Medijskom manipulacijom do straha

Milena Popović, glavna i odgovorna urednica fekčeking medija Istinomjer, kaže za Slobodnu Bosnu da "dobar dio medijskih manipulacija koje srećemo u javnom prostoru ima upravo nacionalistički karakter"“.

"Dominantne tehnike manipulacija se razlikuju u odnosu na same medije, ali ono što im je zajedničko je da u osnovi svake od njih je pokušaj izazivanja emocije. Dakle, manipulacije koje služe za nacionalističke agende, i bilo koje druge, prednost daju emocijama, dok činjenice ostavljaju po strani. Jedna od najčešćih emocija, ujedno i najjačih ljudskim emocija, koja se koristi za manipulisanje je - strah, pa tako propaganda, koja služi za promovisanje nacionalističkih politika, teži tome da kod ljudi izazove strah za život, za zdravlje, za bezbjednost, egzistencincijalni strah, strah od drugog...“, kaže Popović.

Ona dodaje da "kako bi postigli taj cilj, oni koji manipulišu javnošću koriste sve mehanizme koji su im na raspolaganju"“.

"Izmišljaju podatke, iznose neutemeljene tvrdnje, zastupaju neprovjerene i neprovjerljive, a najčešće manipušu činjenicama i stvaraju oko stvarnih događaja potpuno lažni i iskrivljeni kontekst“, kaže ona.

Na pitanje kako se fake news i propagandna mašinerija koriste na online mrežama kako bi se podržale nacionalističke agende, Stefan Janjić, docent na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i urednik FakeNews Tragača, kaže da „u tom kontekstu na mrežama daleko prisutniji tzv. ’paltering’, nego direktna, osporiva laž“.

„Kreatori manipulativnih sadržaja kombinuju ’isječke’ istine i koriste ih kao šlagvort za zaključke koji im odgovaraju. S godinama su takvi sadržaji postali sve proračunatiji, jer objavama koje su potvrđeno faktografski netačne može biti smanjena vidljivost na Metinim platformama“, kaže Janjić.

Virtuelni patrijarhat Zapadnog Balkana

S druge strane, internet na Zapadnom Balkanu se ne koristi samo za propagandu i nacionalističko prepiranje, već i za umrežavanje najgnusnijih oblika patrijarhata. Anđela Milivojević, istraživačka novinarka koja je razotkrila grupe na platformi Telegram koje su služile za razmjenu hiljade slika i snimaka žena, bez njihovog pristanka i znanja, rekla je da „osvetnička pornografija jeste vid seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja koje se dešava u digitalnom svijetu, a ima posljedice u realnom svijetu koje ostavljaju dalekosežnu traumu“.

„U našem regionu to je često situacija kada djevojka raskine sam momkom, koji zatim bez njenog znanja i dozvole, objavi njene ili zajedničke fotografije i snimke putem društvenih mreža i aplikacija kao što je Telegram. Zapravo, ovaj čin nema nikakve veze sa osvetom jer djevojka nije uradila nista loše, i riječ je o nasilnom činu koji ima namjeru da djevojku povrijedi i ponizi javno“, izričita je Milivojević.

Ona kaže da su „Telegram grupe ujedinile mnoge muškarce našeg regiona koji smatraju da je javno ponižavanje i uznemiravanje žena način da dokažu svoju muškost“.

„U tim grupa se vide poruke iz cijelog regiona i činjenica da govorimo jezicima koji su jako slični pomaže u tome da se ovih korisnici osjećaju bezbjedno da razmjenjuju fotografije i snimke djevojaka iz raznih gradova regije. Čini mi se da je online prostor omogućio da u slučaju seksualnog zlostavljanja objavljivanjem sadržaja žrtva, koja je najčešće djevojka, bude izložena javnom sramoćenju pred ogromnim brojem korisnika. Ljudima koji prevazilaze njen lokalni grad, čak i njenu džavu. Drugi aspekt toga je činjenica da jednom objavljena fotografija ili snimak u velikom broju slučajeva zauvijek može da ostane na internetu. Drugi ljudi mogu da preuzmu snimak i objave na nekoj drugoj mreži kao što je PornHub sajt, ili manje poznati forumi kao što je Discord“, objašnjava naša sagovornica.

Ona dodaje da „u našem regionu policija i tužilaštvo izgleda da i dalje nisu dovoljno edukovani i opremljeni da se suoče sa digitalnim nasiljem prema ženama, osim možda u slučaju dječje pornografije“.

„I sam zakonski okvir u većini regiona, osim u Hrvatskoj, ne pruža jasnu poruku: ’Ne možeš da objavljuješ tuđe snimke bez dozvole, ići ćeš u zatvor’“, rekla je Milivojević.

Prodor rusofilije u sajber prostor

Agresija Rusije na Ukrajinu je također jedan od gamechanger momenata na internetu. Države Zapadnog Balkana, koje su ionako bile pod jakim udarcima stranih faktora, sada stoje na vjetrometini promjena u svijetu.

„Određeni broj mladih ljudi u Srbiji izložen je vrlo organizovanoj ruskoj propagandi kroz društvene mreže što ih čini sve više zatvorenim za bilo koju vrstu različitosti osim ideala o pravoslavnoj, tradicionalnoj Srbiji za Srbe. To su deca ljudi čiji su životi uništeni tokom devedesetih, koji su polagali velike nade početkom 2000-tih za boljim životom i koji su danas razočarani. Nasuprot njima je veliki broj mladih koji prosto ne vide sebe u tom ideološkom stanovištu i koji odlučuju da se školuju u inostranstvu ili naprosto odu iz zemlje“, kaže Milivojević.

Na pitanje kako ruski utjecaj putem online platformi, koji je prisutan u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, može utjecati na političke i društvene dinamike, Popović odgovara: „Zbog historijskog i kulturološkog konteksta, ruski utjecaj u regionu prisutan je u svim društvenim i političkim sferama, pa logično i na online platformama, prije svega u Srbiji, a s obzirom na to da mediji iz Srbije imaju domet i u zemljama u regionu, on se širi i na ostale zemlje. Proruska propaganda u najutjecajnim medijima u Srbiji vidljiva je godinama unazad, a u zavisnosti od dinamike dnevne politike se po potrebi samo ističe ili ublažava.“

Ona dodaje da je „pred početak rata u Ukrajini i prvih nekoliko mjeseci trajanja rata postojao izrazito proruski sentiment u skoro svim najutjecajnim medijima, izuzev nekih“.

„U jednom dijelu medija u Srbiji ruski sentiment je konstatno prisutan, bez ikakve promjene. Ogleda se u jednosmernom izveštavanju o ratu u Ukrajini i spoljnoj politici, citiranju isključivo ruskih izvora i zvaničnika, zastupanju i odbrani ruskih zvaničnih stavova, veličanju ruske države i vojske i izgradnji kulta ličnosti Vladimira Putina“, kaže Popović.

No, Janjić smatra da je „Rusija je prije početka invazije na Ukrajinu prije svega računala na ’volonterske’ usluge domaćih medija“.

„Nije bilo potrebe ulagati veliki novac, budući da su mediji samoinicijativno – znajući stavove i želje svoje ciljne grupe – objavljivali hvalospjeve na račun Putina i Rusije. Ulaganja su očito postala veća nakon početka invazije, kako bi se osigurala i ojačala medijska podrška Rusiji koja je dotad postojala. Pravila su prilično jednostavna – ukoliko uložite u medijske sadržaje u Srbiji, to će istovremeno, direktno i indirektno, stizati i do svih zemalja u regiji“, jasan je on.

Prelivanje ruskog utjecaja ide i ka svim regionalnim zemljama. Popriličan broj ljudi nosi majice sa ruskim obilježjima i portretom ruskog predsejdnika Vladimira Putina. Uprkos tradicionalnim medijima, postavlja se pitanje koliko onlajn platforme doprinijele tome.

„Platforme poput Telegrama i TikTok su sredstvo da se dopre do mlađe publike. To je način da se određena interpretacija događaja proširi na ličnijem nivou, u porodičnim i prijateljskim grupama. Mi danas imamo blogere iz Srbije koji svakodnevno na svojim Telegram kanalima objavljuju informacije o ratu u Ukrajini. Te često dezinformacije se poslije dijele putem Vibera i Facebook i postaju dio mejnstrima“, kaže Milivojević.

Genocid u Srebrenici kao fake news

Tušta i tma fake newsa protiče kroz virtuelna korita, te korisnici skoro uvijek „padaju“ na vjerovanju u istinitost informacija. One ponekada mogu da budu benigne, kao to da je Elvis Prisli viđen živ, ali takođre mogu biti opasne, te izazvati, maltene, međunacionalne incidente i razdore. Pa, tako svake godine u Srbiji se objašjava kroz sve moguće medije i njihove internetske kanale da u Srebrenici nije počinjen genocid.

Janjić objašnjava da „svake godine se reprizira gotovo identičan set argumenata, nerijetko uz objavu da je riječ o ’ekskluzivnom’ otkriću koje dokazuje ’da je sve laž’.

„U nizu podvala izdvojio bih desničarsku izmišljotinu da neko Srbe želi da proglasi za ’genocidan narod’, jer se ta izmišljotina ispostavila kao izuzetno uspješna. Suprotstavljajući se takvom (nepostojećem) zahtjevu, mnogi Srbi postaju advokati najcrnjih ratnih zločinaca, vjerujući da tako brane i same sebe. Iako njih niko nije ni optužio“, rekao je naš sagovornik.

Popović pak kaže da „jedan karakterističan primjer je kampanja dezinformacija o navodnom isceniranom masakru u ukrajinskom gradu Buča prošle godine“.

„Ruska propagandna mašinerija je kako bi odbacila optužbe o ratnom zločinu nad civililima u martu prošle godine sprovela višemjesečnu kampanju preko društvenih medija plasirajući paket dezinformacija o tome kako je taj zločin izrežiran, kako žrtve ne postoje i kako se stradali civili montiraju. Ono što je zanimljivo je ne samo da se ta lažna vijest brzo i u velikoj mjeri putem društvenih mreža raširila i na srpsko govorno područje, već je dobila svoj lokalni karakter. Naime, domaći mejnstrim mediji, ali i nalozi na društvenim mrežama su uporedili Buču sa zločinom u Račku na Kosovu 1999. godine i masakrom na Makralakama u Sarajevu 1994. i 1995. godine“, rekla je ona.

Ona dodaje da smo „u onlajn medijima imali naslove poput: ’Pakuju Rusiji Buču isto kao Jugoslaviji Račak’, ili ’Račak isceniran kao Markale’, a na društvenim mrežama su bile lažne snimke i fotografije kao navodni dokazi da se masakr nije dogodio uz opise da međunarodna zajednica Rusiji radi isto što i Srbiji devedesetih godina“.

Virtuelni prostor kao novi front

Nacionalističke ideologije i klerikalne dogme su pronašle novo utočište u virtuelnom prostoru. Šire se poput virusa, ne postoje barijere koje ne mogu da sruše. Popović smatra da su „društvene mreže samo još jedno moćno sredstvo, odnosno kanal za širenje bilo koje ideologije, pa tako i nacionalističke“.

„Ipak, važno je naglasiti da u Srbiji društvene mreže, ipak, nisu prvi i glavni izvor za plasiranje manipulacije, to su prije svega tradicionalni mediji i politički akteri, ali na društvenim mrežama manipulacije najčešće dobiju svoj najbanaliniji i najogoljeniji oblik. Izuzev kompanije Meta koja sprovodi fekčeking program na svojim mrežema, velike platforme uglavnom nemaju ili imaju vrlo slabu kontrolu sadržaja koji se preko njih plasira. Tako je recimo, Youtube platforma zbog izostanka bilo kakvih posljedica, postala jedan od glavnih kanala za širenje dezinformacija i to svuda u svijetu. Za internet sadržaj naravno ne postoje državne granice, a pošto nema ni jezičke barijere, dezinformacije slobodno putuju iz države u državu“, kaže Popović.

Ona dodaje da postoji jedna intersantna situacija.

„Nacionalističke i ekstremističke grupe iz različitih zemalja u regionu, pa tako iz Srbije i Bosne, ujedinjene su plasiranju dezinformacija i teroija zavjere kada je u pitanju korona-virus i vakcinacija, ili neki spoljnopolitički događaj, poput upada ekstremista u Capitol Hill u Americi. A upravo taj događaj iz Amerike može da posluži kao primjer kako izgleda kada višemjesečna kampanja dezinformacija za posljedicu ima nasilje u fizičkom, offline svijetu“, objašanjava Popović.

Na pitanje da li postoji da li postoji jasna veza između širenja nacionalističke propagande putem interneta i stvarnih političkih dešavanja, kao što su izbori ili protesti, u ovim zemljama, Janjić odgovara da je riječ o povezanim procesima.

„Propagandni kanali na internetu postaju jači – agresija se sa interneta preliva na zidove, plakate, ulice – istraživanja javnog mnjenja bilježe jačanje desnih sentimenata – političke agende prilagođavaju se spram rezultata istraživanja javnog mnjenja… Nakon nekog vremena, kad se izvrti novi krug identičnih parola ’ne damo’, ’nećemo’, nastupa ’period hlađenja’ koji će potrajati dok se gjnev ponovo ne akumulira u dovoljnoj mjeri na onlajn platformama“, izričit je Janjić.

Popović kaže da se „nacionalističke poruke uvijek povećavaju pred izbore i to je oprobani recept koji koriste političke strukture u svim zemljama regiona, pa često u regionalnim medijima imamo jednnu šizofrenu sliku istih događaja.“

„Tako svake godine sa obilježavanjem godišnjice operacije ’Oluja’, iz prizme srpskih i hrvatskih medija izgleda kao da su u pitanju dva različita događaja. Dok se u Hrvatskoj ’Oluja’ predstavlja u pozitivnom svjetlu kao pobjeda, u Srbiji je ’Oluja’ tačka stradanja Srba. Naravno, nacionalistički narativ je uvijek zgodan i da se relativizuju sve kritike na račun vlasti. Državni zvaničnici su uz pomoć medija pokušali da amortizuju nezadovljstvo građana koji se već mjesecima protestvuju tražeći odgovornost za talas nasilja podgrijavanjem priče o ugroženosti srpske zajednice na Kosovu. Tako se oni koji iznose kritike na račun vlasti optužuju za destabilizaciju države u teškim vremenima, pomaganje i kolaboraciju sa spoljnim neprijateljima i to je već ustaljena praksa kojoj svjedočimo godinama“, objašnjava sagovornica za naš medij.

Povratak u budućnost

Pošto smo svjedoci da budućnost u sajber prostoru uopšte nije svijetla, niko ne može da nasluti na koji način bi trebalo da se on poboljša i bude ugodan za sve, a ne jedno novo bojno polje za potkusurivanje starih računa.

Janjić tvrdi „insistiranje na činjenicama je pravično i profesionalno, ali samo po sebi nije dovoljno“.

„Ukoliko je pritom riječ o suhoparnom sadržaju, on lako može biti doživljen kao nadmen, nametnut i tutorski, sve i da je svaka riječ tačna. Profesionalni mediji moraju da nauče kako da budu zanimljiviji“, kaže on.

Popović, ipak, smatra da „ključnu ulogu u edukaciji bi u idelanom svijetu, naravno imale institucije države i obrazovni sistem“.

„S obzirom na to da su institucije zarobljene i pod utjecajem usko stranačkog interesa i same prozivode nacionalističku propagandu, ostaju nam pokušaji aletrnativnim putevima, kroz nezavisne medije, kampanje civilnog sektora, ili kulturne i umjetničke prakse. Političke manipulacije u javnom prostoru služe tome da se političko nasilje koje građani svakodnevno trpe normalizuje, da se prihvati kao jedina opcija, da se žrtve tj građani dezavuišu, slude, da posumnjaju u sopstvenu percepciju i da im se nasilnik predstavi kao spasilac stvarnosti. Na taj način dobrovoljno građani pristaju da budu žrtve, da se ne bune protiv nasilja, da se ne bune protiv uzurpacije institucija. Zato je podrška građanima kada se usude da reaguju na, recimo, političke pritiske koje trpe jako važna, zato im treba pružiti mikrofon kada skupe hrabrost da se požale i graditi siguran prostor u online ali i offline svijetu gdje će im neko, prije svega, vjerovati, a zatim mjesto gdje će moći sami da prepoznaju da su izmanipulisani“, zaključuje naša sagovornica.

Telegram u usponu

Anđela Milivojević pojašnjava da je „Telegram aplikacija koja je dostigla veliku popularnost u našem regionu od početka rata u Ukrajini“.

„Ranije je ta aplikacija uglavnom bila poznata kao ’aplikacija za nabavljanje droge’. Ono što je čini privlačnom je sa jedne strane jednostavnost korištenja jer je kao bilo koja druga aplikacija za slanje poruka poput WhatsApp ili Vibera. Sa druge strane za razliku od njih Telegram daje veliku mogućnost anonimnosti korisnicima, mogućnost da sakriju svoj broj telefona, kao i kreiranje tajnih grupa i kanala u koje može da se uđe samo putem pozivnog linka. Sve to ga čini idealnom platformom sa okupljanje ekstermističkih grupa i dijeljenje sadržaja koji nije dozvoljen na drugim mrežama. To smo vidjeli prošle godine kada je jedan broj desno orijentisanih organizacija izgubio svoje naloge na Facebook i Instagram i danas isključivo funkcionišu na Telegramu gdje imaju i po nekoliko hiljada članova. Ove grupe su danas izvor širenja dezinformacija i mržnje kroz objavljivanje snimaka, poluprovjerenih informacija. One također služe da promovisanje aktivnosti ovih grupa mnogo većem broju ljudi nego što su to ranije mogli. I na kraju te grupe služe za organizovanje raznih protesta, kao što su bili protesti za podršku Rusiji u Beogradu prošle i ove godine“, rekla je ona za Slobodnu Bosnu.

OPASNE TENDENCIJE KOJE SU ZAHVATILE NAŠ ŽIVOT: Virtuelni prostor Zapadnog Balkana pod udarcima nacionalizma, mizoginije, propagande i rusofilije je izrađen/a uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Sadržaj OPASNE TENDENCIJE KOJE SU ZAHVATILE NAŠ ŽIVOT: Virtuelni prostor Zapadnog Balkana pod udarcima nacionalizma, mizoginije, propagande i rusofilije je isključiva odgovornost Slobodne Bosne i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarsvta vanjskih poslova Kraljevine Norveške.