Zastupnik Demokratske fronte u HNK Zoran Mikulić ne oglašava se često, ali kada to uradi mnogi stave prst na čelo. Ovog puta tema njegovog izlaganje je ljevica i njeno djelovanje u BiH.. Tekst prenosimo u cijelosti.

-Dobar dio lijevo nakalemljenih građana danas se pita ima li više uopće smisla boriti se? Za šta? Na kojim principima?

Princip udovoljavanja onima koji su ih instalirali u vlast? Ako je jedini princip antinacionalizam, za koji se navodno zalaže par ''lijevih'' stranaka, koje su i same svoje redove precizno očistili od vlastitih nebošnjaka, a potom potrčali u koalicioni zagrljaj sa legitimnijim nebošnjacima, dok su drugi, koji se navodno zalažu za građansku državu, potrčali u zagrljaj legitimnih Bošnjaka, ubivši pritom, s leđa, zauvijek građansku ideju, onda su nam principi jadni.

Ako su principi solidarnost, jednakost i zaštita radničke klase, onda živjela otvorena pisma. Očekivati solidarnost od par redovno uhljebljenih zaštitnika radnika, koji nikada nogom nisu kročili u tvornicu, isto je kao da na Kineski zid stavite natpis ''Ulaz iz dvorišta''. Oni solidarni nisu. Jednakost?

U državi kojom, od Ustavnog suda do mjesne zajednice, vladaju upravo oni jednakiji, a za čije instaliranje upravo oni, baš sada, šegrtuju kod provjerenih majstora??? Ruku na srce, radnička klasa se sama odrekla takvih zaštitnika. Ustvari, radnička klasa više uopće ne postoji. Sve su to danas samo obični Srbi, Hrvati i Bošnjaci.

Pa, ova zemlja ima oko 500 000 umirovljenika koji imaju čak i svoju stranku, ali uporno ne uspijevaju preći izborni prag, iako na izbore izađe tek nekih milion i po glasača. Zašto? Zato što su to sve samo obični Srbi, Hrvati i Bošnjaci, koji misle da tako moraju i glasovati.

Na to ih, naravno, konstantno podstrekava današnja ''poštena inteligencija''. Poštenje radnika i seljaka, nije upitno jer je, ustvari, potpuno nevažno. Stoga, režimski intelektualci jedini mogu zaista birati koju će stranku podupirati, prihvatajući, dakako, i društveni položaj koji će im taj izbor osigurati.

Na sceni je evidentan pad ljevičarskog imuniteta. Ili je ovo ustvari ljevica, samo toliko koliko na desnici više nema mjesta, ili se mora ponuditi novi koncept. Koncept građanske države...

Pitanje je da li građani čekaju nekoga da izrodi ideju ili čekaju neku novu ideju koja će izroditi nekoga, jer građanski koncept definitivno nije kompatibilan sa oktroiranim Daytonskim Ustavom, niti sa klečanjem pred nacionalistima. Pogotovo nije kompatibilan sa dirigovanom multietičnošću.

Legitimna prava naroda trebaju počivati na univerzalnim ljudskim pravima pojedinaca, pripadnika naroda, nikako obratno.Kad sazrije svijest, Ustav se mora mijenjati. Ovakav Ustav ima problema sam sa sobom. On čak ni na papiru ne može funkcionirati, a kamoli u praksi.

Građani moraju odlučivati, a ne kolektiviteti. To su europski standardi. Ljevica ne nudi garancije da će dokinuti postojeći sistem, čak ne nudi ni model promjene sistema i zato se nema pravo zvati ljevicom. Poglavito što joj je trenutni moto: "Pristajem na sve! To je minimum ispod kojeg neću ići !

"Da se ljevica ikada odlijepila od bošnjačkog nacionalizma, ili ga barem jednako kritizirala kao hrvatski ili srpski, danas je mogla biti budućnost i predvodnik građanske ideje. No, očito nije tako.Ovako su samo bošnjačka reprezentacija. Prvi tim i drugi tim. Kada pristaneš biti bošnjačka reprezentacija, a potom iz te kvote popunjavati neka mjesta osobama srpske ili hrvatske nacionalnosti i to pokušavaš predstaviti svojom multietničnošću, onda si dobro podcijenio javnost.

Autokratski ostanak istih lidera na čelu stranaka igrokaz je u završnoj fazi dogovorenih izmjena Izbornog zakona, uz kozmetičke izmjene ostalih zakona, koje Europa smatra važnim za prvi nam korak. Dogovor netko treba i isporučiti.

Posljednja presuda iz Strazbourga poremetila je planirani dogovor i preduhitrila izdaju principa ljevice. Desničarska Europa je, u zadnji čas, barem privremeno, spasila čast balkanske ljevice, presudivši da principi izdaje i isporučivanja HDZ-u Izbornog zakona, nemaju ama baš nikakvog utemeljenja.

Marx s ovim nema ništa, ali ima njegov odlikovani zemljak, koji finalizira zagrebačke želje i posljednje trzaje odlazećih veleposlanika.I Groucho Marx je Marx, ali nije to taj...Odnosno, ''Ovo su moji principi. Ako vam se ne sviđaju, imam ja druge", poručio je Mikulić.