Azerbejdžan je jučer objavio da su njegove oružane snage pokrenule "lokalne protivterorističke aktivnosti" u regionu Nagorno-Karabah kako bi vratile ustavni poredak razoružavanjem i prisiljavanjem na povlačenje tamošnjih armenskih vojnih formacija. 

Nagorno-Karabah je međunarodno priznat kao teritorija Azerbejdžana, ali ima većinom armensko stanovništvo koje se odupire azerbejdžanskoj vlasti više od jednog vijeka. Godine 1991. ovaj region s oko 150.000 ljudi proglasio je nezavisnost i od tada ima samoupravu uz  podršku Armenije, kao nepriznata Republika Arcah, što je identičan status kakav je u Hrvatskoj imala bivša Republika Srpska Krajina.  

U utorak, kad je operacija započela, azerbejdžansko ministarstvo odbrane govorilo je o namjeri da razoruža i osigura povlačenje formacija armenskih oružanih snaga s njihovih teritorija i neutralizira njihovu vojnu infrastrukturu. Uprkos znakovima o mogućem napretku prema miru, jedan od evropskih "zamrznutih sukoba" ponovno se aktivirao, piše "The Guardian". 

Koja je pozadina sukoba? 

Nagorno-Karabah, planinski region bez izlaza na more unutar granica Azerbejdžana, bio je izvor sporova još prije stvaranja Sovjetskog Saveza. Napetosti su bile potisnute kada su Armenija i Azerbejdžan bili sovjetske republike, ali su se ponovno pojavile nakon završetka hladnog rata i raspadanja kontrole Komunističke partije nad sovjetskim blokom. Rat između armenskih i azerbejdžanskih snaga završio je prekidom vatre 1994. godine, a Armenija je u potpunosti kontrolisala Nagorno-Karabah i druge okolne enklave na teritoriji Azerbejdžana. 

Nakon decenija povremenih sukoba Azerbejdžan je 2020. godine započeo vojnu operaciju koja se pretvorila u drugi rat u Nagorno-Karabahu, brzo probivši armensku odbranu. Tokom 44-dnevnog sukoba vratio je kontrolu nad sedam okruga i oko trećine Karabaha. 

U pregovore o prekidu vatre uključila se i Rusija, saveznica Armenije, koja takođe ima dobre odnose i s Azerbejdžanom. Dogovor je predviđao oko 2.000 ruskih mirovnjaka raspoređenih u Nagorno-Karabahu koji bi čuvali jedini preostali put koji povezuje tu enklavu s Armenijom - takozvani Lačinski koridor. 

U decembru 2022. azerbejdžanski aktivisti su uz podršku vlade počeli da blokiraju Lačinski koridor, a u aprilu 2023. Azerbejdžan je uspostavio novu kontrolnu tačku duž rute. Ovi potezi su presijekli protok ljudi i robe između Armenije i Nagorno-Karabaha, osim hitnih medicinskih evakuacija, stvarajući ono što su SAD i drugi nazvali "humanitarnom situacijom koja se brzo pogoršava". 

Azerbejdžan je većinski muslimanski, a Armenija većinski hrišćanska, a neki s obe strane nastojali su da sukob prikažu kao vjerski, iako analitičari kažu da je takvo gledište pretjerano (Azerbajdžan, na primjer, održava jake odbrambene veze s Izraelom). 

Zašto se sada bore?

Obnovljene borbe sugeriraju da su napori Rusije i Zapada da pregovaraju o diplomatskom ishodu između dviju strana propali. Armenija je sedmicama upozoravala da Azerbajdžan premješta trupe blizu njihove zajedničke granice, koja se smatra jednom od najmilitariziranijih na svijetu.

Pokretanjem svojih takozvanih "antiterorističkih aktivnosti" Azerbajdžan želi prisiliti Armeniju da prizna njegov suverenitet nad Nagorno-Karabahom. Azerbajdžan također nastoji izgraditi cestovni i željeznički koridor koji bi ga povezivao s Nahičevanom, zasebnim dijelom azerbajdžanskog teritorija na jugozapadnoj granici Armenije, što bi zemlji dalo izravnu vezu s Turskom.

Osim humanitarnog pitanja, sukob izaziva međunarodnu zabrinutost iz nekoliko razloga. Glavna je ta da su regionalne sile, uključujući Rusiju, Tursku i Iran, u različitim stepenima angažirane u južnom Kavkazu.

Turska je već izjavila da čvrsto podržava Azerbajdžan, dok Rusija ima sigurnosni savez s Armenijom, iako prodaje oružje objema zemljama. Dok se EU zalaže za pregovore, počela se oslanjati na Azerbajdžan u potrazi za energetskim partnerima kako bi nadoknadila gubitak ruskog plina i nafte nakon početka rata u Ukrajini.

Gubi li Rusija utjecaj?

Odluka Azerbajdžana da pokrene novu ofanzivu sugerira da Rusija, zaokupljena i iscrpljena svojom skupom invazijom na Ukrajinu, gubi kontrolu nad zemljama širom bivše sovjetske regije koje je smatrala sferom svoga utjecaja.

Ruski predsjednik Vladimir Putin osobno je posredovao u okončanju rata između dvije zemlje 2020. godine i rasporedio 2000 ruskih mirovnjaka. U to su vrijeme promatrači rekli da je mirovni sporazum Moskvi dao obnovljeni utjecaj u regiji, dok je produbio oslanjanje dviju zemalja na Kremlj.

Ali ruska katastrofalna invazija na Ukrajinu duboko je uznemirila obje zemlje, koje su od tada nastojale diverzificirati svoju vanjsku politiku od jake ovisnosti o Rusiji. Azerbajdžan se približio Turskoj i Izraelu, kupujući oružje od obje zemlje. Armenija je povukla nekoliko demonstrativnih poteza kritizirajući Rusiju i distancirajući se od nje, dok se udvarala Zapadu.

Početkom septembra vlasti u Jerevanu objavile su da će ugostiti američke vojnike na zajedničkoj vojnoj vježbi. Armenija je također poslala humanitarnu pomoć u Ukrajinu, koju je osobno dostavila Anna Hakobjan, supruga armenskog premijera Nikola Pašinjana.