O svom odnosu s visokim međunarodnim predstavnikom u BiH Christianom Schmidtom te zašto je prihvatio postati desna ruka predsjednika Rs Milorada Dodika, čovjeka koji negira genocid u Srebrenici i ne priznaje BiH kao državu, ekskluzivno za Večernji list govorio je potpredsjednik Rs i bivši načelnik Srebrenice Ćamil Duraković. U razgovoru se osvrnuo i na kritike koje na njegov račun dolaze s bošnjačke strane, a u kojima ga proglašavaju i izdajnikom i Dodikovim poslušnikom.

On je prenio i da je visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt najavio je putem nadležnog ureda OHR-a službeni sastanak u kabinetu potpredsjednika entiteta Rs iz redova bošnjačkog i hrvatskog naroda s tačno utvrđenim datumom i vremenom, čak i trajanjem sastanka, na kojem je, osim njega, trebalo biti još desetak službenika. 

"Na taj mail moj je ured uredno i na vrijeme odgovorio pa sam u zakazanom terminu u svom uredu čekao delegaciju OHR-a. No, niko se nije pojavio. O razlozima njihova nedolaska u Banju Luku nisam službeno obaviješten, a vjerojatno znam koliko i vi – samo ono što sam pročitao u medijima i čuo od visokog predstavnika u jednom od njegovih javnih obraćanja. Jesu li to pravi, svi i konačni razlozi ili ne, ne bi bilo korektno komentirati jer bi to bilo nagađanje, a ja to stvarno ne želim. Važno je naglasiti da je bilo i ponuda da se sastanak održi u restoranu, što sam odbio. Službene sastanke održavam na službenom mjestu – kao potpredsjednik entiteta u svom kabinetu", rekao je Duraković na početku dugog razgovora za ovaj dnevni list iz Hrvatske.

Osvrćući se na stalne Dodikove uvrede stranih diplomata i zvaničnika on je iznio stav da svi oni "bilježe i dobro pamte svaku izgovorenu riječ te da neće ostati dužne za ponižavanja koja predstavnici tih zemalja ovdje trpe. Reakcije vlada tih država bojim se tek slijede".

"Ono što se s visokim stupnjem sigurnosti može pretpostaviti jest to da te reakcije neće pogoditi samo Dodika nego i sve stanovnike entiteta Rs, a indirektno i sve građane Bosne i Hercegovine. U svakom slučaju šteta je već nanesena". 

Dodao je i da su Dodikove najave hapšenja Christiana Schmidta apsurdne i neostvarive, što se pokazalo tačnim. 

"No, Dodika nikako ne treba podcijeniti. On tačno zna dokle može i smije ići, a da pri tome sve ostane na zgražanju i "prevrtanju očima", i do sada, usprkos svemu, tu liniju iza prizemne i primitivne retorike prema predstavnicima međunarodne zajednice i stranim izaslanicima u Bosni i Hercegovini još nije prešao, koliko god se nama možda činilo drukčije".

Osvrnuo se i na izjave predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića za koje je rekao da su "dodikovske", samo malo "svilenije". 

"Ni sve izjave gospodina Milanovića nisu bile baš za udžbenik iz diplomatije pa ni za rječnik diplomatskih pojmova i u tom smislu imate direktno, iskustveno znanje do koje se mjere jedan političar može spustiti ispod nivoa politički ili čako društveno prihvatljivoga. Usprkos tome, primijetio sam, nivo popularnosti gospodina Milanovića ne pada ispod nekih visokih postotaka. Štaviše, postupno i raste. Može li biti da se Dodik – kao i Milanović – svjesno i projektirano, reći ću savjetovano, koristi rječnikom i govorom koji će mu omogućiti podršku onih koji ga slušaju, slijede i glasaju? Takvo postupanje nije nepoznato ni u političkoj nauci, a ni u političkoj psihologiji, te sasvim sigurno – sudeći po trenutačnoj situaciji – za sada daje i rezultate".

Najavu Dodika da će mu povećati plaću za 10 posto Duraković ocjenjuje "ne baš uspješnim sarkazmom". 

Odbacio je i tezu novinara Večernjeg lista da je "Dodikova desna ruka". Istakao je da takva teza ne stoji "ni figurativno ni doslovno, već je to ustavna kategorija i do sada su je obavljali Bošnjaci". Naveo je i da nema "funkcionalnu saradnju" sa političkim liderom bosanskih Srba.

"No, komunikacija između nas postoji, ponekad je dobra, ponekad manje dobra, ali postoji... Obostrano je održavamo korektnom za dobrobit stanovnika entiteta bez obzira na etničku i drugu pripadnost. 

U drugom entitetu koji je većinski bošnjački i hrvatski imali su – i još imaju – ružnu naviku da svaku vrstu odnosa koji nije neprijateljski, huškački i akcijsko-reakcijski po automatizmu proglašavaju izdajom, a saradnja – makar i na minimalnoj osnovi i razini – nužna je za kakav-takav život, osobito manjina. Stoga, odgovorno tvrdim da je funkcija potpredsjednika entiteta Rs iz redova bošnjačkog naroda najteža funkcija u državi, gotovo doslovno ste između čekića i nakovnja", rekao je Duraković dalje u intervjuu.

Odlučno je odbacio povremene optužbe da je "izdajnik". 

"To je ta užasna navika i inercija nekih političkih krugova u entitetu Federacije BiH da svaki pokušaj saradnje s legitimnim vlastima u drugom entitetu prikažu kao izdaju. Niko od nas nije sudjelovao u pregovorima o kraju rata, niko od nas nije bio ni blizu Dejtona, niko od nas nije pitan kako će se administrativno urediti Bosna i Hercegovina kad se rat jednom završi niti kako će se njeni dijelovi zvati u novom unutarnjem uređenju. Sve smo to dobili gotovo i sada kada entitet u kojem živimo nazovemo njegovim nazivom koji je definiran Ustavom Bosne i Hercegovine, ako sarađujemo s legitimno izabranim vlastima, ako učestvujemo u aktivnostima ili, ne daj, Bože, pohvalimo neku institucionalnu saradnju, velike su šanse da ćemo makar od nekoga biti proglašeni izdajnicima".

Rekao je i da  nema nikakvu komunikaciju s Čovićem, ali da redovno komunicira s biskupom Komaricom i da je "izuzetno sretan zbog toga".