Optuženi Rejhan Raković (1980) i Kenit Čakić (1994), sporazumno su priznali krivicu, nakon čega su u Sudu BiH oglašeni krivim i osuđeni na predložene kazne: Raković Rejhan,  na glavnu kaznu, kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Uz izricanje predložene kazne, predložena je i izrečena mjera bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti policijskog službenika u svim policijskim agencijama u BiH u trajanju od pet godina od dana pravnosnažnosti odluke.

Na osnovu članova 110. i 111. Krivičnog zakona BiH od optuženog se oduzima protivpravno stečena imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u različitim valutama u ukupnom iznosu od oko 100.000 KM, kao i mjera  bezbjednosti oduzimanja predmeta upotrijebljenih za izvršenje krivičnog djela.

Kenit Čakić osuđen je na glavnu kaznu, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, kao i sporednu novčanu kaznu u iznosu od 1.000 KM. Na osnovu članova 110. i 111. Krivičnog zakona BiH od optuženog se oduzima protivpravno stečena imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 1600 KM, kao i mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta koji su upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela.

Optuženi su priznali krivicu da su djelujući u okviru grupe, nezakonito zahtijevali i primali novac od kandidata, kako bi u okviru svojih ovlaštenja pogodovali njihovom prolasku na konkursu i uposlenju u Graničnoj policiji BiH, a za sebe pribavljali nezakonitu imovinsku korist.

Optuženi su priznali kivicu, za počinjeno krivično djelo udruživanje radi činjenja krivičnih djela iz člana  249., krivično  djelo primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. KZ-a BiH u vezi sa članom 54. istog Zakona, a optuženi Čakić i za krivično djelo davanje dara i drugih oblika koristi iz člana 218. KZ-a BiH.

Potpisivanjem sporazumnog priznanja optuženi su se odrekli prava na suđenje i prava na žalbu na presudu koju im je na osnovu sporazuma izrekao Sud BiH.
 
Nakon prihvatanja sporazuma, predmet protiv svih optuženih pravosnažno je okončan bez daljeg provođenja sudskog postupka.