Aktivistica Aida Ćorović, povodom presude Prekršajnog suda da je kriva zbog remećenja javnog reda i mira jer je u novembru 2021. godine u Beogradu gađala jajima grafit ratnog zločinca Ratka Mladića, poručila je u izjavi za medije da je njena reakcija i umjetnice i dizajnerke Jelene Jaćimović "bio spontani i impulsivni gest, koji je za cilj imao da pokaže da nisu svi građani i građanke u Srbiji podržavaoci ratnih zločina i ratnih zločinaca".

„Sutkinja koja potpisuje ovu presudu zove se Gorica Stošić i bez obzira što sam na prvom i jedinom ročištu više puta pomenula da nisam gađala zgradu, već mural sa likom osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, osuđenom za najteži ratni zločin, zločin genocida, napominjem da se ni jednom rječju, ni u pozivu za saslušanje, ali, ni u presudi, ne pominje ime Ratka Mladića, što implicitno ukazuje na činjenicu da je sutkinja svjesno i namjerno izostavila ključno ime i razlog cijele akcije“, navela je Ćorović u izjavi.

Dodala je da je „pomenuta sutkinja ignorisala i objašnjenje da nije psovala i vrijeđala službena lica, jer se prilikom brutalnog hapšenja niko od tih lica nije predstavio, nije legitimisao, te da niko nije nosio uniformu, niti na bilo koji drugi način pokazao da je službeno lice, te je sve ukazivalo da se radi o napadu huligana, a ne pripadnika policije“.

„Sutkinja Stošić je bila u obavezi da sasluša i svjedoke ovog događaja, prije svih novinare Jelenu Diković (koja je krajnje pribrano snimila čitav nemili događaj) i Dejana Kožula koji je pokušao da me odbrani od bestijalnog razvlačenja i čupanja po ulici. Takođe, kao svjedok čitavog događaja, bio je naveden i Vladimir Arsenijević, pisac i direktor KC Krokodil, a koji je jedini pokušao da me fizički odbrani. Za sutkinju Stošić je bila nebitna ‘sitnica’ da pripadnici policije čuvaju mural posvećen čovjeku koga je država Srbija izručila Haškom tribunalu, a očito da je sutkinja Stošić zaboravila da je Republika Srbija ratifikovala sve dokumente vezano za saradnju sa Tribunalom, kao i da je donela sopstvene zakone o procesuiranju ratnih zločina i egzekutora tih zločina“, ukazala je Ćorović.

Ocjenila je da je sutkinja Stošić „donijela sramnu i neodrživu presudu i tako se jasno i nedvosmisleno stavila u službu režima koji štiti lik i dijelo osuđenog ratnog zlošinca, Ratka Mladića“.

Podsjećajući da je osuđena na novčanu kaznu od 100.000 dinara, Ćorović je kazala da „ovakav slijed događaja nije bio sasvim neočekivan, ali, čak i pravnom laiku je jasno da je presuda donijeta kao svojevrsni pritisak i prijetnja i kao način da se ućutkam i zaplašim, a da sa pravom i pravdom cijeli proces nema baš puno veze“.

Najavila je da će podneti žalbu Prekršajnom apelacionom sudu.

„Moja odluka da ne platim kaznu je još snažnija, nego na samom početku procesa. Što se mene tiče, ovakvi i slični pritsci i prijetnje neće biti dovoljni da me spriječe u onome što radim posljednje 32 godine – da glasno i jasno ukazujem na zlo koje je moja zemlja činila drugima, ali, takođe, da ukazujem na zlo koje se uvijek i bez izuzetka uvijek vraća tamo odakle je pošlo. Na žalost, u tom „povratku kući“ neće uvijek stradati oni koji jesu odgovorni za zločine, već mnogo češće, stradaće nevini, baš onako kao su stradali učenici iz OŠ „Vladislav Ribnikar“ ili mladići i devojke iz okoline Mladenovca“, poručila je Ćorović.

Istakla je da se neće pomiriti sa „nepravdom i konačnošću nacističke mašinerije zla“.

„Ja ću svoj javni angažman nastaviti dalje, u dubokom uvjerenju da sam na ispravnoj strani istorije. I što je još važnije, nastavljam uz svesrdnu i bezrezervnu podršku brojih prijatelja i prijateljica, saboraca i saborkinja i svih onih građana i građanki Srbije koji žele da žive u pristojnoj, demokratskoj i uređenoj zemlji, u kojoj zakoni i pravosuđe neće biti oteti od strane jednog čovjeka i njegove mafijaške družine“, kazala je Ćorović.