Nije samo Milorad Dodik nervozan zbog približavanja dana njegovog izlaska pred sudije Suda Bosne i Hercegovine gdje bi se u ponedjeljak 16. oktobra trebao izjasniti o krivici koja mu se pripsuje u optužnici Tužiteljstva Bosne i Hercegovine. Nervozu je prenio i na svog pouzdanog partnera iz susjedstva, Zorana Milanovića, predsjednika Hrvatske, koji posljednjih nedjelja vodi permanentnu, drsku kampanju protiv pravosuđa u Bosni i Hercegovini, kao i predstavnika međunarodne zajednice u našoj zemlji.

Jučer se Milanović oglasio povodom početka suđenja Dodiku:

"To je pokušaj Amerikanaca i Englezića da ga unište i onda valjda dovedu prave četnike na vlast. Ti ljudi rade isključivo štetu Bosni i Hercegovini. Dodik je predstavnik srpskog naroda, izabran je legalno, pošteno, njegova stranka postigla je uvjerljivu pobjedu, on je pobijedio sa 30 hiljada glasova razlike. Prste dalje do njega!", zaprijetio je (kome?!) predsjednik Hrvatske.

U ovoj izjavi koja je krcata bezobraznim lažima ( iz Milanovićevih riječi dalo bi se zaključiti da se Dodiku sudi zbog izbornih prevara) sporno je i neprihvatljiva svaka riječ, ali je ipak od svega najskandaloznije to što se Milanović bez ikakvog osnova upliće u sudski proces koji još nije ni započeo. I to u drugoj državi.

Predsjednika Hrvatske ne amnestira to što se sa istom arogancijom i nipodaštavanjem odnosi prema pravosudnom sustavu i u svojoj zemlji. Kao ni to što se provincijskom arogancijom "džilitnuo" nedavno na Evropski sud za ljudska prava iz Strasbourga (u predmetu „Slaven Kovačević“) čije je sudije nazvao „luđacima sa opasnom političkom agendom“.

Međutim, nije Zoran Milanović uvijek imao takav nihilistički odnos prema pravosuđu. Tokom svoga premijerskog mandata na čelu Vlade Hrvatske (tokom kojeg je podržavao kandidaturu Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH) on je sa dosta opreza gvoorio u sudskim procesima koji su se vodili protiv Ive Sanadera, bivšeg premijera i lidera HDZ Hrvatske.

"Vlada ima velike ovlasti, ali ne i nad predmetima u pravosuđu. Mi smo kroz Ministarstvo pravosuđa organizaciji napravili čudo, ali ni ministar ni ja se ne možemo uplitati u konkretne postupke jer to znači da bi to politika sudila. Kad jednom to date politici u ruke, ona ne može odoljeti da po tome čeprka, a vidjeli smo kako to izgleda po prvacima HDZ-a i kako bi izgledalo opet kada predsjednik HDZ-a daje instrukcije državnom odvjetniku da bude mudar. Ja nisam takav, mogu imati svoje privatno mišljenje, ali ću ga zadržati za sebe."

Zoran Milanović svoje privatno mišljenje o suđenju premijeru Hrvatske je „zadržao za sebe“ i nije se želio „uplitati“ u konkretne postupke“, jer bi, to značilo „da je politika sudila“. Ali, kada je riječ o suđenju premijeru jednog od entiteta druge države, on svoje privatno mišljenje bez ikakvih skrupula plasira javno kao službeni državni stav.

Dodatni je cinizam što predsjednik Hrvatske vodi kontinuiranu kampanju protiv međunarodnih diplomata, „Englezića“ i drugih koji, miješajući se u prilike u njoj , "rade štetu isključivo Bosni i Hercegovini". Milanović očito ima trajni problem da se pomiri sa tim da je i on, predsjednik susjedne države, baš kao "englezići", stranac u ovoj zemlji, ma koliko pokušavao sebe uvjeriti da to nije tako. Stranac u noći. Bez moći.

("SB")