Na globalnom summitu u Pekingu na kojem je Kina okupila svoje prijatelje i partnere, osim Vladimira Putina i Xi Jinpinga, bili su- i drugi manji despoti - vođe iz Egipta, Etiopije, Mjanmara, Mozambika i Turkmenistana, ali i talibani - svi ujedinjeni u naporima rušenja zapadnog poretka. Ništa manje ne zabrinjava ni činjenica što je u Pekingu bio i Viktor Orbán iz Mađarske, nezadovoljne članice NATO-a i EU, piše The Telegraph.

Situacija na svjetskoj političkoj sceni definitivno se promijenila otkako je počeo sukob između Izraela i Gaze. Sad, odjednom, nije Rusija ta koja pokušava sastaviti koaliciju (iako se Putinov položaj u posljednje vrijeme sveo na ulizivanje sjevernokorejskom vođi Kim Jong-unu), već NATO. Zapadni lideri znaju da su godine rada sa siromašnijim zemljama poništene. 

"Definitivno smo izgubili bitku na globalnom jugu", rekao je jedan visoki diplomata. 

Naime, mnoge zemlje bijesne su zbog onoga što vide kao zapadno licemjerje. Uprkos znatno drugačijim okolnostima, kad se Izrael osjećao prisiljenim prekinuti snabdijevanje Gaze električnom energijom, komentatori u zemljama u razvoju prenijeli su govor Ursule von der Leyen u kojem je predsjednica Evropske komisije opisala ruske napade na ukrajinsku energetsku infrastrukturu kao "čin čistog terora" i "ratni zločin". Zapad i Izrael i Ukrajinu smatra pluralističkim državama koje su napadnute od strane fašističkih susjeda. 

"Kad gledamo Putinove siledžije u Adviiki ili džihadističke siledžije u Gazi, gledamo različite glave iste hidre. Njihovi ciljevi zapravo su isti, oni žele uništiti liberalnu demokratiju", kaže Boris Johnson. 

No vođe globalnoga juga stvari vide drugačije - za njih nema ništa posebno u slobodnim društvima. Prema njima, liberalna demokratija širila se ne zato što je bila privlačnija, nego zato što su je bijelci nametnuli u dalekim zemljama. Ako zapadne zemlje konačno gube tlo pod nogama - ekonomski, diplomatski, demografski - tim bolje. Otud dolazi i groteskna koalicija koju stvaraju Rusi i Kinezi. Svi u tom savezu preziru zapadnjačku, liberalnu aroganciju i likuju nad uvjerenjem da je konačan obračun napokon blizu. 

A činjenica jest da ratovi bujaju upravo u takvim vremenima - jer kad dominantne sile imaju pune ruke posla, revanšisti grabe svoju priliku. Prisjetimo se samo Italije, koja se u dva svjetska rata uključila jer je uočila prilike u haosu. A sad obratimo paćnju na sve grupe širom Azije i Afrike, koje je pod kontrolom donekle držala svijest o postojanju "dežurnog policajca". No ako Putin uspije zadržati osvojeni teritorij u Ukrajini, to će se smatrati definitivnim porazom Zapada i preokretom na razini Sueza, što će potaknuti ne samo kinesko otimanje Tajvana, već i niz drugih nepovezanih sukoba. 

A već sad je vidljivo šta se događa kad je "dežurni policajac" ometen. Turska, koja je NATO saveznik, vodi sukobe s Evropom dok istovremeno "koketira" s autokratskim susjedima. Indija, koja je do prošle godine bila velika nada demokratskog svijeta, s prezirom odbacuje optužbe da je naručila ubistvo kanadskog državljanina (Hardeepa Singha Nijjara, pristalice nezavisne države Sikha), dok saveznici Kanade, očajnički tražeći podršku Indije protiv Putina, umanjuju tu epizodu. 

A sad još i rat u Gazi dodatno opterećuje Zapad, na opće oduševljenje ruskih državnih medija. Jedne moskovske novine to nazivaju "darom s neba", pišući kako se municja namijenjena Ukrajini preusmjerava u Izrael. Drugi pak izraelski odgovor uspoređuju s nacističkom opsadom Lenjingrada. Tokom 18 mjeseci izraelski političari odlučili su ne osuditi rusku invaziju na Ukrajinu. Sad vide kako im Putin uzvraća. 

Što se tiče Hamasova napada, isti je oduševio Iran, no zasad je malo vjerovatno da će se oni pridružiti ratu, što je podsjetnik toga da je iranski nepopularni režim ipak svjestan svojih ograničenja. 

U jeku svega navedenoga, Zapad i dalje uživa ogromnu vojnu prednost. NATO saveznici, uz Ukrajinu i Tajvan, Japan, Australiju i Južnu Koreju, daleko su jači od neliberalnih režima koji se okupljaju pod kinesko-ruskim okriljem. Samo tri posto ogromnog budžeta za odbranu SAD-a troši se na podršku Ukrajini. 

"U čisto ratnom smislu, rusko otuđenje od Izraela, s njegovim naprednim bespilotnim letjelicama i sposobnostima kibernetičkog rata, više nego nadoknađuje zapadno otuđenje nekih arapskih država. Naglašavam ‘neke‘ - zaljevske monarhije privatno pomažu više nego što bismo mogli pretpostaviti iz njihove retorike", smatra novinar The Telegrapha Daniel Hannan. 

"No pravi problem je zapravo pitanje vjere u sebe. Suez je označio kraj britanskog prestiža, iako su britanske oružane snage bile znatno nadmoćnije od egipatskih, ali nedostajalo nam je domaće volje i međunarodne podrške. A danas vidimo isti taj nedostatak povjerenja - s jedne strane u mrzovoljnom izolacionizmu Donalda Trumpa, za koji Putin vjeruje da je njegov put do pobjede, a s druge strane, u spremnosti ljevičara da traže isprike za gotovo svaki pokret koji se proglašava antizapadnjačkim. Antikolonijalni osjećaj danas je u cijelome svijetu jači nego ikad, a svoj rast uveliko duguje načinu na koji se politika identiteta proširila iz SAD-a na ostatak svijeta, potičući druge da ponovno zamisle povijest kao igru ​​morala u kojoj su bijelci loši", objašnjava dalje Daniel Hannan za The Telegraph pa zaključuje: 

"Tendencija nije posve nova. Salman Rushdie, kao ljevičarski pisac, isprva je 1979. podržavao Iransku revoluciju na antikolonijalističkim temeljima. Naravno, u očima ajatolaha to nije vrijedilo ništa. Pogledajte gomile koje su marširale ulicama nakon Hamasovih gadosti. Sekularisti koji navijaju za teokrate, antirasisti koji podržavaju antisemite, feministkinje koje zatvaraju oči pred ubojstvima majki i beba, pristalice masovne imigracije u vlastite zemlje ogorčene što su židovske izbjeglice pronašle utočište u Palestini... 

Žrtva je postala vrhunska vrlina, moralna klauzula preko koje se može opravdati svaki zločin. Predstavite svoju borbu kao otpor zapadnom imperijalizmu i moći ćete se izvući sa svim mogućim grozotama. Tragedija je u tome što zapadni ljevičari dobivaju ono što tvrde da žele - kraj unipolarnog svijeta. Ali vjerujte mi, neće im se svidjeti kad se to i dogodi."