Vojni analitičar Goran Redžepović za N1 je analizirao situaciju na Bliskom istoku.

Izrael je posljednjih dana razmijenio vatru s libanonskim Hezbolahom i militantima u Siriji, a riječ je o širem sukobu oko sjeverne granice u vrijeme dok se bori protiv Hamasa u Pojasu Gaze nakon smrtonosnog napada u Izraelu.

Stalno se govori o kopnenoj invaziji izraelskih snaga. To se nije dogodilo iako su tamo postavljeni tenkovi, a od novinara N1 televizije Branislava Šovljanskog smo doznali da je kopnena invazija odgođena do daljnjega i da niko ne zna hoće li do nje uopće doći.

Redžepović ističe da su u odlučivanju o kopnenoj invaziji uključena tri faktora: vanjskopolitički, unutarnjepolitički i vojni.

“Što se tiče vanjskopolitičkih, veliki je pritisak na Izrael da ograniči svoje djelovanje prema Pojasu Gaze radi sprječavanja velikog broja civilnih žrtava”, kazao je dodajući: “Sam Netanyahu i njegova vlada su odgovorni za ovaj katastrofalan promašaj u obrani Izraela i želi se na neki način pred svojom javnosti opravdati i pokazati osvetu za to što je učinjeno Izraelcima. Za vojni dio je potrebno izvršiti određene pripreme, no to je najmanje sporan dio. Radi se balans između vanjskopolitičkih i unutarnjepolitičkih čimbenika koji će determinirati hoće li i kako će biti provedena kopnena invazija.”

Objasnio je i koliko je izvjesna kopnena invazija: 

“To je teško reći. Izraelske snage već ulaze u Pojas Gaze. Ulaze manje grupe i jedinice za specijalne operacije koje djeluju unutar Pojasa Gaze”, kazao je.

“Ako dođe do kopnene operacije, ona će se dogoditi u sjeveroistočnom dijelu Izraela, do prostora Wadi Gaze. Izrael je ostvario potpunu kontrolu zračnog i pomorskog prostora i svih dodirnih točaka s Izraelom te je teško znati na koji će način ostvariti operaciju jer imaju svoje planove, a Hamas ima svoje obrambene planove. Može se očekivati da će ograničiti opskrbu snaga Hamasa tako da presjeku granicu Pojasa Gaze od ostatka Gaze. Druga stvar koja će determinirati tijek operacije je broj civila koji će ostati tamo. Ako nema civila, stvar je jednostavna – sve će uništiti. Ako bude civila, bit će pod velikim pritiskom. Prednost Hamasa je što koriste svoje ljude kao živi štit da zaštite svoje instalacije”, dodao je.

Bombardovanje tunela

Obavještajni podaci podijeljeni sa SAD-om sugeriraju da je grupa Hamasovih operativaca koja je planirala smrtonosni iznenadni napad na Izrael, komunicirala preko mreže ožičenih telefona ugrađenih u mrežu tunela ispod Gaze u razdoblju od dvije godine, prema dva izvora upoznata s tim pitanjem.

Redžepović upravo ove tunele navodi kao jedan od glavnih razloga zbog kojih Izrael bombardira civilne objekte:

“Izraelci najviše koriste avionske bombe, međutim s obzirom na to da su tuneli 10 do 30 metara ispod tla, avionske bombe ne mogu uništiti tunel već uništavaju ulaze u tunele, koji su napravljeni pored javnih zgrada, stambenih objekata, bolnica i škola. Kompletna civilna infrastruktura se koristi da se opskrbljuju tuneli. Kada vidite na snimkama rušenje cijele zgrade, oni zapravo gađaju podnožje jednog zida gdje kolabrira cijela zgrada i cijeli taj prostor mogućeg ulaska u tunel se uruši.”

Dok se Palestinci u Gazi suočavaju s nemilosrdnim bombardiranjem kao odgovor na brutalni napad Hamasa 7. oktobra, postavlja se pitanje zašto susjedne države Egipat i Jordan ne nude utočište brojnim izbjeglicama.

“Prije svega zbog svoje unutarnje situacije. Hamas je nastao kao ogranak Muslimanske braće, a sadašnja vlada u Egiptu je imala velikih problema s njima. Oni ne žele tim valom izbjeglica dobiti drugi val dobro organizirane opozicijske islamističke organizacije”, objasnio je Redžepović.

Danas se vođa libanonskog Hezbolaha sastao s vođama palestinskih militantnih frakcija Hamasa i Islamskog džihada i razgovarali su o tome što njihov savez mora učiniti da se postigne “stvarna pobjeda otpora”.

Na pitanje stvara li se nova fronta i ulazi li Izrael u novi rat, analitičar odgovara:

“Izrael je mobilizirao između 300 i 350.000 vojnika. Imaju tisuću tenkova, 2.400 oklopnih transportera i stotine borbenih zrakoplova. To je najveća mobilizacija od Jomkipurskog rata. U takvim uvjetima, niti jedna vojska u okruženju se ne može suprostaviti Izraelu. Hezbolah i Hamas su asimetrična prijetnja. Oni mogu napadati s nečim što je apsolutno izvan balansa u odnosu na vatrenu moć kojom raspolaže Izrael. Hezbolah može lansirati rakete, ali ne može organizirati ofenzivnu operaciju.”