"Moj komentar na najavljeno slanje informacije od strane Borjane Krišto, predsjedavajuće Vijeća ministara o tome da ova zemlja ima zastupnike/agente pred Europskim sudom za ljudska prava iz Strasbourga je veoma jednostavan – nevjerovatno, kaže u razgovoru za Patriju Slaven Kovačević, apelant na Evropskom sudu za ljudska prava koji je utvrdio da je aktivno biračko pravo Kovačevića prekršeno.

Danas je odbijen zahtjev da se sjednici Vijeća ministara BiH razmatra i informacija o agentima Suda u Strasbourgu iz Bosne i Hercegovine.

Sud u Strasbourgu poslao je dopis da se Bosna i Hercegovina mora izjasniti do 31. oktobra da li agenti imaju legalnu i legitimnu akreditaciju.

„Prvo, ovaj sud, kao i svaki drugi sud ima takvu praksu da mora postojati odnos klijent-advokat/zastupnik, gdje klijent u ovome slučaju država daje punomoć ili ovlaštenje svome zastupniku za predstavljanje i to za svaki predmet pojedinačno i za svaki postupak pojedinačno.

Kao drugo, biti zaposlenik resornog ministarstva ne znači automatski da imate ovlaštenje da zastupate državu u svim predmetima pred Europskim sudom za ljudska prava, tako da će biti jako interesantno vidjeti šta će predsjedavajuća Vijeća ministara dostaviti – informaciju o radno pravno odnosu tih lica koja sudu ne znači ništa ili potpisano ovlaštenje za zastupanje, za što treba imati odluku Vijeća ministara, a predsjedavajuća to nema i slanje takvog eventualnog dokumenta bi bila zloupotreba položaja. Jako jednostavno“, mišljenja je Kovačević.

Agenti se pozivaju na korištenje ovlaštenja koja se odnose na organ uprave šta to konkretno znači?

Posebno je interesantno, da ne kažem zabavno čitati da neko hoće koristiti ovlaštenja koja se odnose na organ uprave, a analogno tome i na rukovodioce organa uprave, što navodni agenti, po mome mišljenju nisu jer u resornom ministarstvu ne postoji takav, specifičan, organ uprave u kojem bi oni bili rukovodioci. To su lica imenovana ad-hoc rješenjima, koja se vrlo precizno pozivaju na stavove 2. i 3. iz člana 55a Zakona o upravi Bosne i Hercegovine, koji govori samo o vršiteljima dužnosti, jer se ne radi o državnim službenicima u klasičnom smislu, što znači da im je taj status istekao 2021. godine do kada je važilo njihovo rješenje o imenovanju. Ako neko podzakonskim ili općim aktom hoće devalvirati zakonske odredbe onda je to strašno. To je moje mišljenje.

Monika Mijić tri puta zaredom imenovana je za vršioca dužnosti agenta, kako je to moguće?

Ono što jeste posebno interesantno, odnosni se na to da imamo jedno lice koje je treći put zaredom ili tri puta imenovano za vršitelja dužnosti agenta pred Europskim sudom za ljudska prava, a zakon eksplicitno kaže da se imenovanje vrši na tri mjeseca sa maksimalnim produženjem na dodatna tri mjeseca, što je ukupno dva mandata. Kako je neko imenovan treći put, što je protivzakonito, nije jasno? Samim tim, to lice više ne može biti ni vršitelj dužnosti agenta, jer je to kršenje Zakona o upravi Bosne i Hercegovine. Ako se neko želi igrati sa zakonom, kao napraviš prekid par dana, pa onda sve otpočetka, kao neki reset imenovanja, onda je to smiješno izigravanje zakona.

Šta dalje i kako mislite da će se okončati ova priča, ima li država BiH uopće stav po ovom pitanju?

Sve u svemu, očito ću imati još elemenata za Strasbourg, jer su izgleda neki radi zaštite diskriminacije i etničkog koncepta kojim se podriva demokracija, spremni kršiti važeće zakone. Potpuno sam relaksiran po tom pitanju, jer smatram da su argumenti na mojoj strani. Jedino što se može poslati u Strazbur je informacija da je resorni ministar probao staviti ovo pitanje kao tačku dnevnog reda, ali da je to skinuto, što znači da ova država nema stav o tome.