Iako još nije poznato da li će popis u Crnoj Gori početi 1. novembra, budući da će sjednica Skupštine na kojoj će se Andrija Mandić birati za predsjednika parlamenta i glasati za novu Vladu na čelu sa Milojkom Spajićem biti održana u ponedjeljak, samo dva dana prije zvaničnog početka popisa, promoteri velikosrpskog nacionalizma sve aktivnije sprovode pretpopisnu kampanju, piše novinska agencija Patrija.

Srpski ministri Miloš Vučević i Nikola Selaković sastali su se u četvrtak sa predstavnicima saveza crnogorskih studenata, a tema sastanka bila je mogućnost korišćenja popisnice kao dokaza o nacionalnoj pripadnosti prilikom apliciranja za ostvarivanje prava na besplatnu školarinu u Srbiji.

Ovaj očigledan pokušaj kupovine Srba na predstojećem popisu, očekivano, prošao je bez reakcije crnogorskih vlasti. Danas se u pretpopisnu kampanju uključio i predsjednik Republike srpske Milorad Dodik, koji je, u intervjuu za ruski propagandistički medij Sputnjik, besjedio o potrebi stvaranja zajedničke države svih Srba, a koju bi činile Republika srpska, Srbija zajedno sa Kosovom i Crna Gora.

I Dodik, poput Aleksandra Vučića i njegovih glasnogovornika, procjenjuje da će doći do ekspanzije Srba u Crnoj Gori, bez obrazloženja o podacima kojima bi potkrijepio takve tvrdnje.

Kako je kazao, neophodno je održati veliki svesrpski sabor, sa koga bi nas osim njega, srpski predsjednik Aleksandar Vučić, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije i predstavnici srpskog naroda iz dijaspore edukovali o teškom položaju i diskriminaciji srpskog naroda kroz istoriju.

No, ne treba nam nekakav sabor kako bismo čuli poruke kojima nas Putinofili i utvare zločinaca iz devedesetih zasipaju na svakodnevnom nivou - svi smo jedan narod koji govori istim jezikom, a svi balkanski identiteti nijesu ništa drugo do podvarijanta srpskog identiteta.

Dalje, besjedi Dodik, država svih Srba trebala bi biti uspostavljena demokratskom odlukom, a ne ratovima.

Dakle - prema Dodikovoj suludoj logici, odluke građana Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Kosova koji su željeli dobiti nezavisne države, nijesu bile demokratske, već rezultat pritiska političkih aktera.

Građani su bili primorani da glasaju za nezavisnost, jednako kao što Srbi nemaju pravo na slobodno izjašnjavanje.

Mitomanska teza da bezbroj puta ponovljena laž postaje istina, ovoga puta ne prolazi.

Odluke o nezavisnosti bile su rezultat slobodne volje građanki i građana suverenih država, koje bi Aleksandar Vučić i Milorad Dodik da pretvore u srpsko-ruske kolonije.

Ključna uloga u tom procesu, naravno, pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a Prvoslav Perić je možda i najagresivniji pronositelj revizionističkih i indoktrinirajućih stavova o jednonacionalnom i jednovjerskom narodu.

Dodik je optužio zapad za doprinos pogoršanju položaja Srba u regionu, koji, kako tvrdi, ne pristaju na egzekuciju.

Paradoksalno, upravo blagonaklon odnos zapada prema Hitlerima i Gebelsima novog doba, podstiče nesmetano izražavanje secesionističkih i imperijalističkih ideja.

Ignorisanje opasnih narativa, inicijalna je kapisla koja može pokrenuti regionalne sukobe, kao što je agresija na Ukrajinu proizvod neutralnog stava prema secesionističkim prijetnjama Vladimira Putina.

Prenebregavanje činjenice da se ne radi o fikcijama, već vrlo realnim i kobnim nakanama sljedbenika Slobodana Miloševića da ostvare ono što on nije uspio, moglo bi skupo koštati region.

Jer - ako je jednoidentitetska retorika legitimno sredstvo za odbranu prava lažno ugroženih Srba, šta će biti sa onima koji se ne žele odreći crnogorskog, bosanskog, ili bilo kog drugog identiteta.

Aktuelna dešavanja daju nam jasan odgovor - biće žrtve političko-tužilačkog progona, svrstani u malobrojnu skupinu ekstremista i pripadnika izmišljenih nacija.

U Crnoj Gori se, recimo, kako pokazuje slučaj profesora na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Bobana Batrićevića, kritički stavovi u odnosu na destruktivno djelovanje Srpske pravoslavne crkve, tretiraju kao govor mržnje i kršenje javnog reda i mira.

Najave zagovornika etnoteritorijalizma nijesu ništa drugo do otvorene prijetnje progonom neposlušnika koji ne prihvataju ukidanje svoje nacije i nametanje priznavanja tuđeg, umjesto sopstvenog identiteta, a u krajnjem, na oprobane radikalnije metode poput etničkog čišćenja nesrpskog naroda.

Dodikove pretpopisne poruke brinu opoziciju, ali će, bez sumnje, izostati reakcija crnogorskih zvaničnika, ili ćemo svjedočiti još jednom relativizatorskom ispadu predsjednika Jakova Milatovića, koji će se, umjesto odgovora Dodiku, iznova obračunavati sa zapadnim partnerima i regionalnim saveznicima.

Za sada su se saopštenjem oglasili iz Ministarstva vanjskih poslova, poručujući Dodiku da se suzdrži od nacionalističke i ekspanzionističke retorike.

Iz Bošnjačke stranke pozvali su međunarodnu zajednicu da osudi Dodikov govor, jer je, kako su kazali, prošlo vrijeme prekrajanja granica u regionu.

Region, nažalost, nema lidere koji bi se suprotstavili etnofederalistima.

Mladi lideri spremniji su da kleče pred Vučićem i Dodikom, nego da osude njihove fašisoidne izjave.

Nasuprot tome, oni koji nijesu ćutali, bili su, i danas bivaju označeni diktatorima.

A međunarodna zajednica i dalje ne pristupa ozbiljno naizgled bezopasnim igricama rusko-srpskih imperijalista.

Dok god ih, kao u Crnoj Gori, budemo puštali da "izduše" i ćutke posmatrali razaranje suverenih država, region neće biti bezbjedan.